Godine:

◄◄ | | 700. | 701. | 702. | 703. | 704. | 705. | 706. | 707. | 708. |  | ►►

Decenije:

| 670-e | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

Godina 704. (DCCIV) bila je prijestupna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 704. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

704. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar704
DCCIV
Ab Urbe condita1457
Asirski kalendar5454
Bengalski kalendar111
Berberski kalendar1654
Budistički kalendar1248
Burmanski kalendar66
Bizantijski kalendar6212–6213
Kineski kalendar癸卯(Vodeni Zec)
3400 ili 3340
    — do —
甲辰年 (Drveni Zmaj)
3401 ili 3341
Koptski kalendar420–421
Diskordijanski kalendar1870
Etiopijski kalendar696–697
Hebrejski kalendar4464–4465
Hinduski kalendari
 - Vikram Samvat760–761
 - Šaka Samvat626–627
 - Kali Juga3805–3806
Holocenski kalendar10704
Iranski kalendar82–83
Islamski kalendar84–85
Julijanski kalendar704
DCCIV
Korejski kalendar3037
Minguo kalendar1208 prije Tajvana
民前1208年
Seleukidska era1015/1016 AG
Tajlandski solarni kalendar1246–1247

Događaji

uredi

Bizantijsko carstvo

uredi
  • Nakon što je proveo skoro deceniju s Hazarima (turskim plemenom koje kontrolira Stepsko carstvo), svrgnuti car Justinijan II bježi iz svog egzila u Hersonu (Krim). Bježi uz pomoć Busira, vladara (kagana) Hazara, koji ga ženi njegovom sestrom Teodorom.[1]
  • Jesen – Car Tiberije III pokušava podmititi Busira i šalje dva hazarska zvaničnika, Papatzysa i Balgizzina, da ubiju Justinijana, koji upozoren od strane svoje supruge, bježi u Bugarski kanat, osiguravajući pomoć bugarskog vladara Tervela, u zamjenu za finansijske usluge.[2]
  • Arapsko-bizantijski rat: Bizantijske ekspedicione snage pod Heraklijem (bratom Tiberija III) poražava i uništava emevijsku vojsku (10.000 ljudi) kod Sisija (moderna Turska) pod Jazidom ibn Hunajnom, ubijajući većinu i vodeći ostale u lancima u Konstantinopol.[3]

Emevijski halifat

uredi
  • Arapsko osvajanje Armenije: Muslimanski Arapi, pod vodstvom Abdullaha ibn Abdulmalika (sina halife Abdulmalika ibn Marvana) i njegovog amidže Muhammeda ibn Marvana, napadaju Armeniju i guše antiarapsku pobunu.[4]
  • Zima – Abdullaha ibn Abdulmalik je pozvan iz Armenije da služi kao guverner Egipta. Zahtijeva da se vladini poslovi obavljaju na arapskom umjesto na koptskom. Njegov mandat je obilježen glađu i korupcijom.

Britanija

uredi
  • Kralj Æthelred I abdicira s prijestolja nakon 30-godišnje vladavine i postaje opat u Bardneyju (Lincolnshire). Nasljeđuje ga nećak Cenred (Coenred), sin pokojnog kralja Wulfherea, koji postaje vladar Mersije.
  • 14. decembar – Kralj Aldfrith od Northumbrije umire nakon 20-godišnje vladavine. Njegov prijestolje preuzima Eadwulf I, nepoznatog porijekla. Wilfrid putuje u Driffield kako bi podržao Eadwulfa, ali njegovi prijedlozi su odbijeni (približan datum).

Azija

uredi
  • Car Tridu Songtsen poginuo je u bitci, a nasljeđuje ga majka Khri ma lod, koja je postala de facto vladarica Tibetanskog carstva. Ona je započela masovno širenje u Tarimski bazen i sjevernu Kinu.

704. u temama

uredi

Religija

uredi
  • 30. mart: Uskrs[5]. Monasi Sjeverne Irske odriču se svojih liturgijskih običaja kako bi se priklonili principima Rima[6].
  • Cui Hao, kineski pjesnik (umro 754.)
  • Fudživara no Tojonari, japanski državnik (umro 765.)
  • Gao Ši, kineski pjesnik (približan datum)
  • Hječo, korejski budistički monah (umro 787.)
  • Ibn Ishaq, arapski historičar i hagiograf
  • Li Fuguo, kineski zvaničnik (umro 762.)
  • Me Agtsom, car Tibeta (umro 755.)
  • 14. decembar – Aldfrit, kralj Nortumbrije (ili 705.)
  • Abdulrahman ibn Muhammed ibn al-Aš'ath, vođa arapskih pobunjenika
  • Adomnán, irski opat i hagiograf (r. oko 624.)[7]
  • Tridu Songtsen, car Tibeta (r. 670.)

Reference

uredi
  1. ^ Fine, John V. A. Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor: University of Michigan Press. p. 74. ISBN 0-472-08149-7.
  2. ^ Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. pp. 339–340. ISBN 0-8047-2630-2.
  3. ^ Venning, Timothy, ed. (2006). A Chronology of the Byzantine Empire. Palgrave Macmillan. p. 189. ISBN 1-4039-1774-4.
  4. ^ Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. p. 339. ISBN 0-8047-2630-2.
  5. ^ Denis Diderot, Jean Le Rond d'Alembert, Pierre Mouchon Encyclopédie, Volume 18. Éditeur J. L. Pellet, 1779
  6. ^ William Bright Chapters of Early English Church History. READ BOOKS, 2008 (ISBN 978-1-4086-7889-3)
  7. ^ Cooper, J. C. (2013). Dictionary of Christianity. Abingdon, Oxon. p. 2. ISBN 9781315074047.

Vanjski linkovi

uredi