Željeznička pruga Podgorica – Skadar

željeznička pruga koja povezuje Crnu Goru i Albaniju

Željeznička pruga Podgorica – Skadar pruga je koja povezuje Podgoricu i Skadar. Jedina je međunarodna željeznička veza Albanije. Ukupne je dužine 63,5 km (59,5 km)[1] od toga u Crnoj Gori 24,7 km,[2][1] a u Albaniji 38,8 km (35 km[1]), jednotračna je i nije elektrificirana.

Podgorica – Skadar
Željeznička stanica Bajza
Željeznička stanica Bajza
Željeznička stanica Bajza
Dužina:63,5 km
Širina kolosijeka:1435 mm (Standardni)
Maksimalna brzina:70 km/h
Željeznička pruga Nikšić–Podgorica od Nikšića
Željeznička pruga Beograd–Bar od Beograda
0,0 Podgorica
Željeznička pruga Beograd–Bar prema Bar
Magistralni put Podgorica–Han i Hotit (M18)
Cijevna
13,7 Tuzi
Tunel
   
Tunel
   
Tunel
   
24,7 (139,7) Granica između Albanije i Crne Gore (Han i Hotit)
Cesta Han i Hotit–Vermosh (SH20)
Cesta Han i Hotit–Skadar (SH1)
35,90 (131,2) Bajza
Përroi i Thatë
   
43,40 (123,7) Koplik
Rjoll
   
53,60 (113,9) Grila
Cesta Han i Hotit–Skadar (SH1)
Cesta Skadar–Mes
63,50 (105,0) Skadar
prema Vora

Izgradnja uredi

Donošenjem prvog petogodišnjeg plana u Albaniji, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, bila je predviđena izgradnja novih pruga, između ostaloga i ove pruge. Već 1948. bili su izvršeni određeni pripremni radovi, međutim rezolucija Informbiroa je zaustavila sve radove na ovoj pruzi. Na inicijativu Albanije, 1974. dolazi do novih pregovora, ali je konačno potpisivanja ugovora učinjeno 1979.[3]

Prilikom određivanja trase kroz Crnu Goru, postojale su dvije varijante: sjeverna i južna. Iako je sjeverna bila 6 km duža i na njoj je bilo je nužno izgraditi tri tunela (duljine 3000 m) i tri mosta (duljine 300 m), prihvaćena je kao konačna trasa pruge do granice s Albanijom. Radovi su počeli sredinom 1983. i trajali su do aprila 1986. Kroz Crnu Goru izgrađeno je 10 mostova, 3 tunela te granična postaja Tuzi. U to vrijeme građena je kao pruga prvog reda i bila osposobljena za brzine do 100 km/h. Željeznički promet započeo je 1. septembra 1986. prvim vozom s 428 t tereta namijenjenog Mađarskoj. Iako je bio u planu i putnički promet, on nikada nije ostvaren.[1]

Do kraja prve godine prometovanja, bio je planiran promet od 100.000 t, a sljedeće godine 350.000 t robe. Međutim, albanska strana je (unatoč dogovoru) robni promet i dalje obavljala i cestom i morem, tako da se planirani promet ove pruge nije ostvarivao, i njena iskoristivost je bila ispod 10%.[3] Raspadom Jugoslavije ne samo da se ugasio promet na ovoj pruzi već je bila i otuđivana njena imovina. Takvo stanje potrajalo je do 2002. kada je završena njena obnova, a od 2004. njom se ponovno obavlja teretni promet. Iste godine na njoj je zabilježen promet od 56.571 t, 2005. – 53.665 t, 2006. – 53.410 t, a 2007. je zabilježen značajan rast na 173.426 t, te 2008. 239.189 t robe.[4]

Najveća dopuštena brzina na dijelu koji pripada Željezničkoj infrastrukturi Crne Gore je 70 km/h.[5]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ a b c d Burzanović 2009, str. 132.
  2. ^ Željeznička infrastruktura Crne Gore 2021.
  3. ^ a b Burzanović 2009, str. 129.
  4. ^ Burzanović 2009, str. 134.
  5. ^ Izjava o mreži (str. 55.) Željeznička infrastruktura Crne Gore (pristupljeno 29. 4. 2017.)

Literatura uredi

  • Burzanović, Slavko; Kovačević, Branislav; Marović, Branislav; Miljić, Marijan; Rastoder, Šerbo (2009). 100 godina željeznica Crne Gore (PDF). Podgorica: Željeznička infrastruktura Crne Gore. Pristupljeno 13. 5. 2021.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkovi uredi