Željeznička pruga Podgorica – Skadar

Željeznička pruga Podgorica – Skadar pruga je koja povezuje Podgoricu i Skadar. Jedina je međunarodna željeznička veza Albanije. Ukupne je dužine 63,5 km (59,5 km)^[1] od toga u Crnoj Gori 24,7 km,^[2]^[1] a u Albaniji 38,8 km (35 km^[1]), jednotračna je i nije elektrificirana.

Podgorica – Skadar

Željeznička stanica Bajza

Dužina:

63,5 km

Širina kolosijeka:

1435 mm (Standardni)

Maksimalna brzina:

70 km/h

		Željeznička pruga Nikšić–Podgorica od Nikšića
		Željeznička pruga Beograd–Bar od Beograda
	0,0	Podgorica
		Željeznička pruga Beograd–Bar prema Bar
		Magistralni put Podgorica–Han i Hotit (M18)
		Cijevna
	13,7	Tuzi
		Tunel

		Tunel

		Tunel

	24,7 (139,7)	Granica između Albanije i Crne Gore (Han i Hotit)
		Cesta Han i Hotit–Vermosh (SH20)
		Cesta Han i Hotit–Skadar (SH1)
	35,90 (131,2)	Bajza
		Përroi i Thatë
	43,40 (123,7)	Koplik
		Rjoll
	53,60 (113,9)	Grila
		Cesta Han i Hotit–Skadar (SH1)
		Cesta Skadar–Mes
	63,50 (105,0)	Skadar
		prema Vora

Izgradnja

Donošenjem prvog petogodišnjeg plana u Albaniji, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, bila je predviđena izgradnja novih pruga, između ostaloga i ove pruge. Već 1948. bili su izvršeni određeni pripremni radovi, međutim rezolucija Informbiroa je zaustavila sve radove na ovoj pruzi. Na inicijativu Albanije, 1974. dolazi do novih pregovora, ali je konačno potpisivanja ugovora učinjeno 1979.^[3]

Prilikom određivanja trase kroz Crnu Goru, postojale su dvije varijante: sjeverna i južna. Iako je sjeverna bila 6 km duža i na njoj je bilo je nužno izgraditi tri tunela (duljine 3000 m) i tri mosta (duljine 300 m), prihvaćena je kao konačna trasa pruge do granice s Albanijom. Radovi su počeli sredinom 1983. i trajali su do aprila 1986. Kroz Crnu Goru izgrađeno je 10 mostova, 3 tunela te granična postaja Tuzi. U to vrijeme građena je kao pruga prvog reda i bila osposobljena za brzine do 100 km/h. Željeznički promet započeo je 1. septembra 1986. prvim vozom s 428 t tereta namijenjenog Mađarskoj. Iako je bio u planu i putnički promet, on nikada nije ostvaren.^[1]

Do kraja prve godine prometovanja, bio je planiran promet od 100.000 t, a sljedeće godine 350.000 t robe. Međutim, albanska strana je (unatoč dogovoru) robni promet i dalje obavljala i cestom i morem, tako da se planirani promet ove pruge nije ostvarivao, i njena iskoristivost je bila ispod 10%.^[3] Raspadom Jugoslavije ne samo da se ugasio promet na ovoj pruzi već je bila i otuđivana njena imovina. Takvo stanje potrajalo je do 2002. kada je završena njena obnova, a od 2004. njom se ponovno obavlja teretni promet. Iste godine na njoj je zabilježen promet od 56.571 t, 2005. – 53.665 t, 2006. – 53.410 t, a 2007. je zabilježen značajan rast na 173.426 t, te 2008. 239.189 t robe.^[4]

Najveća dopuštena brzina na dijelu koji pripada Željezničkoj infrastrukturi Crne Gore je 70 km/h.^[5]

Također pogledajte

Reference

^ ^a ^b ^c ^d Burzanović 2009, str. 132.
^ Željeznička infrastruktura Crne Gore 2021.
^ ^a ^b Burzanović 2009, str. 129.
^ Burzanović 2009, str. 134.
^ Izjava o mreži (str. 55.) Željeznička infrastruktura Crne Gore (pristupljeno 29. 4. 2017.)

Literatura

Burzanović, Slavko; Kovačević, Branislav; Marović, Branislav; Miljić, Marijan; Rastoder, Šerbo (2009). 100 godina željeznica Crne Gore (PDF). Podgorica: Željeznička infrastruktura Crne Gore. Pristupljeno 13. 5. 2021.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkovi

Željeznička pruga Podgorica – Skadar na Wikimedia Commonsu
"Rekonstrukcija i elekrifikacija pruge Podgorica - državna granica Albanija RUTA 2". zicg.me (jezik: srpski). Željeznička infrastruktura Crne Gore. Arhivirano s originala, 13. 5. 2021. Pristupljeno 13. 5. 2021.

[FOOTNOTEBurzanović2009132-1] Burzanović 2009, str. 132.

[FOOTNOTEŽeljeznička_infrastruktura_Crne_Gore2021-2] Željeznička infrastruktura Crne Gore 2021.

[FOOTNOTEBurzanović2009129-3] Burzanović 2009, str. 129.

[FOOTNOTEBurzanović2009134-4] Burzanović 2009, str. 134.

[5] Izjava o mreži (str. 55.) Željeznička infrastruktura Crne Gore (pristupljeno 29. 4. 2017.)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]