Šablon:Istaknuti članak/mart2007
Srednjovjekovno razdoblje predstavlja jedno od najdužih i najslavnijih perioda u historiji Bosne i Hercegovine. Srednjovjekovni period bosanskohercegovačke prošlosti obuhvata period od hiljadu godina, od seobe naroda do pada Bosne pod osmanlijsku vlast 1463. godine. Na razvoj srednjovjekovne bosanske države značajnu ulogu imala je historija predslavenskog razvoja koja se odvijala na tlu na kojem će se Bosna kasnije razviti. Najznačajnije su ilirske i iliroromanske komponente, uz manji utjecaj seoba Germana i njihove državne organizacije. Iako se Bosna prvi put u historijskim izvorima pominje tek sredinom 10. vijeka, u djelu De administrando imperio bizantskog cara i pisca Konstantina VII Porfirogeneta, njena historija je počela znatno ranije. Presudnu ulogu u nastanku i razvoju srednjovjekovne bosanske države dali su Slaveni. U njihovoj seobi na istočnu jadransku obalu najvažniji je utjecaj Avara. On se ispoljava u organizaciji plemenskog saveza u kojem prevlast u odlučivanju imaju Avari. To se stanje mijenja početkom 7. vijeka, kada se Avari počeli da gube, a Slaveni da preuzimaju organizacijske forme u seobi. Njihova seoba, doseljavanje i razmještanje na prostoru istočne jadranske obale je završilo se stvaranjem mnoštva sklavinija kao njihovih prvih državnih organizacija. Jedna od tih sklavinija nosila je ime Bosna. Bosna se razvila iz teritorijalne općine i župe u gornjem toku rijeke Bosne na području visočke kotline. Svoju ranosrednjovjekovnu historiju Bosna proživljava u povremenom utjecaju i vlasti susjednih država Raške, Hrvatske, Samuilovog carstva, Duklje, Bizanta i Ugarske. U razvijeni srednji vijek Bosna ulazi kao ravnopravna među jakim susjednim državama, dok će svoj konačni pad doživjeti 1463. kada Bosnu osvajaju Osmanlije. Više...
