Za šaku dolara
Za šaku dolara (italijanski: Per un pugno di dollari; engleski: A Fistful of Dollars)[1] italijanski je špageti-vestern Sergia Leonea iz 1964. s Clintom Eastwoodom u glavnoj ulozi.[2] U SAD-u je objavljen tek 1967. te je inicirao popularnost novog žanra, špageti-vesterna. Film je dobio i neslužbene nastavke: Za dolar više (1965) i Dobar, loš, zao (1966), u kojima je, također, nastupio Eastwood. Sva tri filma poznata su kao "dolarska trilogija". Ovaj film svojevrsna je obrada Tjelesne straže Akire Kurosawe. U sva tri filma Eastwood se pojavljuje u sličnoj ulozi, kao usamljeni revolveraš bez imena. Zbog toga je studio United Artists promotivno nazvao njegov lik "Čovjek bez imena" ("The Man With No Name").
| Za šaku dolara | |
|---|---|
.jpg) | |
| Režiser | Sergio Leone |
| Producent | Arrigo Colombo Giorgio Papi |
| Scenarist(i) |
|
| Uloge | Clint Eastwood Marianne Koch Gian Maria Volonté |
| Muzika | Ennio Morricone |
| Žanr | Vestern |
| Kinematografija | Jack Dalmas Federico G. Larraya |
| Montaža | Bob Quintle Alfonso Santacana |
| Produkcija |
|
| Distributer | United Artists Unidis |
| Premijera | Italija: 16. oktobar 1964. SAD: 18. januar 1967. |
| Trajanje | 100 minuta |
| Zemlja | Italija Zapadna Njemačka Španija |
| Jezik | Italijanski Engleski |
| Budžet | 200.000 $ |
| Zarada | 14,5 miliona $ |
| Nasljednik | Za dolar više |
Budući da je ovo bio prvi film iz žanra špageti-vesterna u Americi, mnogi evropski glumci i filmska ekipa uzeli su američka umjetnička imena. Tako je Sergio Leone bio poznat kao "Bob Robertson", Gian Maria Volonté kao "Johnny Wels", a kompozitor Ennio Morricone kao "Dan Savio".
Za šaku dolara i njegova dva nastavka snimljeni su u španskoj pokrajini Almeríji.
Radnja
uredi
Priča počinje kad junak koga tumači Eastwood (Čovjek bez imena) stiže u mali gradić San Miguel, u kojem ga ubrzo upozoravaju kako u gradu radi premoći ratuju dvije porodice. Jedni su braća Rojos: Don Miguel (šef), Esteban (kukavica) i Ramon, koji se jedini može mjeriti s glavnim junakom; druga porodica su Baxteri, kojoj je na čelu John Baxter, gradski šerif.
Čovjek bez imena odlučuje se kako će raditi za obje porodice kao plaćenik "za šaku dolara", a u isto ih vrijeme navesti da se međusobno sukobe. Na kraju uspijeva osloboditi Ramonovu zarobljenicu i ljubavnicu, Marisol (Marianne Koch) i vraća je njenoj porodici. Ona, zajedno s mužem i sinom, napušta grad.
Nakon što su otkrili izdaju, braća Rojos hvataju Čovjeka bez imena i počnu ga mučiti, ali on ne otkriva gdje je Marisol. Braća se odlučuju konačno obračunati s Baxterima: nakon što su zapalili kuću Baxterovih, ubijaju sve koji su se našli u njoj, uključujući šerifa, njegovu ženu i sina. Čovjek bez imena uspijeva pobjeći uz pomoć Piripera i vraća se u grad da spasi lokalnog vlasnika salona i prijatelja, Silvanita. Na kraju se obračunava s braćom Rojos i njihovom bandom. Uz pomoć neprobojnog štita na prsima, zadovoljava pravdu i odlazi iz gradića prije no što stignu vladini predstavnici.
Glumci
uredi| Glumac | Uloga |
|---|---|
| Clint Eastwood | Čovjek bez imena |
| Marianne Koch | Marisol |
| Gian Maria Volontè | Ramón Rojo |
| Wolfgang Lukschy | John Baxter |
| Sieghardt Rupp | Esteban Rojo |
| Joseph Egger | Piripero |
| Antonio Prieto | Don Miguel Rojo |
| José Calvo | Silvanito |
| Margarita Lozano | Consuelo Baxter |
| Daniel Martín | Julián |
| Benito Stefanelli | Dougy |
| Mario Brega | Chico |
| Bruno Carotenuto | Antonio Baxter |
| Aldo Sambrell | Član bande Rojo |
| Lorenzo Robledo | Član Baxterovog "klana" |
Produkcija
urediLeone je ovim filmom htio oživiti žanr vesterna u Italiji. Po njegovom mišljenju, američki vesterni iz sredine i s kraja 1950-ih postali su tromi, dosadni i nevjerodostojni, pa je zato Hollywood odlučio smanjiti broj produkcija takvih filmova. Leone je znao da za vesterne u Evropi još postoji veliko zanimanje, ali isto tako shvatio da se italijanska publika s vremenom počela smijati ustaljenim konvencijama iz američkih vesterna i sličnih radova italijanskih režisera koji su se skrivali pod pseudonimima. Njegova namjera bila je uzeti temeljna načela italijanskog filma i pretočiti ih u vestern. Eastwood nije bio prvi glumac kojem je ponuđena glavna uloga. Leone je htio Henryja Fondu. No, produkcijska kuća nije si mogla priuštiti veliku holivudsku zvijezdu. Nakon toga je uloga ponuđena Charlesu Bronsonu, koji ju je odbio rekavši kako je scenarij loš. I Fonda i Bronson kasnije će se pojaviti u Leoneovom filmu Bilo jednom na Divljem zapadu (1968). Ostali glumci koji su odbili ulogu bili su Henry Silva, Rory Calhoun, Tony Russel,[3] Steve Reeves, Ty Hardin i James Coburn.[4][5][6][7] Leone je zatim skrenuo pažnju na Richarda Harrisona, američkog glumca iz inostranstva koji je nedavno glumio u prvom italijanskom vesternu, Duello nel Texas. Harrison, međutim, nije bio impresioniran svojim iskustvom u tom filmu i odbio je. Producenti su predstavili listu dostupnih, manje poznatih američkih glumaca i pitali Harrisona za savjet. Harrison je predložio Eastwooda, za kojeg je znao da može uvjerljivo igrati kauboja.[8] Harison je kasnije izjavio: "Možda moj najveći doprinos kinematografiji bilo to što nisam igrao u filmu Za šaku dolara i što sam preporučio Clinta za tu ulogu."[9] Eastwood je kasnije govorio o prelasku sa televizijskog vesterna na Za šaku dolara: "U sirovoj koži sam se užasno umorio od igranja konvencionalnog bijelog šešira... heroja koji ljubi stare dame i pse i bio je ljubazan prema svima. Odlučio sam to bilo je vrijeme da budem anti-heroj."[10]
Za šaku dolara postao je prvi film koji je predočio Leoneov slavni jedinstveni vizualni stil. Bio je to utjecaj oslikavanja krajolika Johna Forda i japanske metode rastezanja kadra, koju je usavršio Kurosawa. Leone je htio da njegov vestern ima operni osjećaj, pa u filmu postoji mnogo primjera krupnih planova lica različitih likova koji funkcioniraju kao arije u klasičnim operama. Oni usmjeravaju pozornost na jednu osobu i taj prizor postaje i krajolik i dijalog scene. Takva tehnika u suprotnosti je s holivudskim korištenjem krupnih planova, gdje oni služe samo kako bi se istaknule reakcije likova, obično nakon dijaloga. Leoneovi krupni planovi sličniji su portretima.
Muzika
urediMuziku za film komponirao je Ennio Morricone, potpisan kao Dan Savio. Morricone se kasnije prisjetio kako je Leone htio da napiše "muziku Dimitrija Tiomkina". Tema s trubom slična je Tiomkinovoj temi iz Rio Brava (1959), dok muzika iz uvodne špice podsjeća na Tiomkinovo korištenje zviždanja u filmu Obračun kod OK Korala (1957). Iako oni nisu korišteni u filmu, Peter Tevis na muziku je nadodao i stihove.
Reference
urediIako je film predstavljan u foršpanima kao "prvi takav", radnja i način snimanja temeljen je gotovo potpuno na Kurosawinom filmu Tjelesna straža, čiji su scenario napisali Kurosawa i Ryuzo Kikushima.
Kurosawa je zahtijevao da dobije neku odštetu. Pisao je Leoneu: "Film je vrlo dobar, ali je moj." Producenti Tjelesne straže uspješno su tužili producente filma i dobili naknadu za kršenje autorskih prava od 100.000 dolara, 15% od zarade na azijskim kinima i izvinjenje. Kurosawa je kasnije priznao kako mu se film jako svidio te ga je smatrao vrijednom obradom.
Reference u popularnoj kulturi
urediZa šaku dolara, kao prvi špageti-vestern, imao je puno utjecaja u svim područjima popularne kulture:
- Trilogija Povratak u budućnost: u drugom nastavku trilogije vidi se kratka scena u kojoj Eastwoodov lik preživljava konačni obračun, a u trećem dijelu Marty ponavlja scenu (u istom kostimu nakon što je rekao lokalnom stanovništvu da se zove "Clint Eastwood").
- Naslov filma parodiran je u epizodi Futurame, nazvanoj "A Fishfull of Dollars".
- U epizodi o Noći vještica serije Buffy, ubica vampira Xander Harris nosi sličan kostim koji nosi Eastwoodov lik u dolarskoj trilogiji.
- U videoigri Metal Gear Solid 3: Snake Eater, lik Para-Medic razgovara s Naked Snakeom o filmu, jer je igra smještena u 1964.
- Bend The Mars Volta koristi muzičku temu iz filma na svojim koncertima.
- Film Posljednji preživjeli, s Bruceom Willisom, obrada je Tjelesne straže i Za šaku dolara.
- U američkoj verziji videoigre Ape Escape 3 snima se film na Divljem zapadu, a film koji snimaju majmuni zove se Za šaku banana.
- U drugom nastavku filma Quentina Tarantina Kill Bill muzička tema filma koristi se nakon što Budd upuca Mladenku.
Reference
uredi- ^ Curti, Roberto (2016). Tonino Valerii: The Films. McFarland. str. 192. ISBN 978-1476626185.
- ^ Variety film review; 18 November 1964, page 22.
- ^ Barnum, Michael The Wild Wild Interview: Tony Russell Our Man On Gamma 1 Video Watchdog No. 128 Dec/Feb 2007
- ^ Hughes, p.3
- ^ "Steve Reeves Interview Pt 2". drkrm. Arhivirano s originala, 21. 2. 2015. Pristupljeno 7. 1. 2014.
- ^ Carrerowbonanza, Jack (11. 6. 2004). "Relive the thrilling days of the Old West in film". Tahoe Daily Tribune. Arhivirano s originala, 7. 1. 2014. Pristupljeno 7. 1. 2014.
- ^ Williams, Tony (oktobar 2003). "A Fistful of Dollars". Senses of Cinema. Arhivirano s originala, 7. 1. 2014. Pristupljeno 7. 1. 2014.
- ^ "Richard Harrison sur Nanarland TV" (jezik: francuski). Nanarland TV. 18. 9. 2012. Arhivirano s originala, 7. 1. 2014. Pristupljeno 7. 1. 2014.
- ^ "Entretien avec Richard Harrison (English version)" (jezik: engleski). Nanarland. Arhivirano s originala, 31. 10. 2020. Pristupljeno 2. 11. 2020.
- ^ Hughes, str. 4
Dodatna literatura
uredi- Hughes, Howard (2009). Aim for the Heart. London: I.B. Tauris. ISBN 978-1-84511-902-7.
- Munn, Michael (1992). Clint Eastwood: Hollywood's Loner. London: Robson Books. ISBN 0-86051-790-X.
- Frayling, Christopher (2006). Spaghetti westerns : cowboys and Europeans from Karl May to Sergio Leone (Revised paperback izd.). London: I. B. Tauris & Co. ISBN 978-1845112073.
- Giusti, Marco (2007). Dizionario del western all'italiana (1. ed. Oscar varia. izd.). Milano: Oscar Mondadori. ISBN 978-88-04-57277-0.