Wikipedia

Wikipedia:Kreiranje članaka/Traženi članci/Arhiva 5

< Wikipedia:Kreiranje članaka | Traženi članci

Inventura-art

"INVENTURA" Udruzenje strip crtača i ilustratora Bosne i Hercegovine


Udruženje građana INVENTURA je nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija, koja djeluje na cijelom području Bosne i Hercegovine za unapređenje vizuelne pop-kulture mladih. Inventura je grupa mladih strip autora, ilustratora i multi-medijskih kreativaca koji za cilj imaju promociju strip umjetnosti i drugih srodnih oblika vizuelne komunikacije (ilustracija, animirani film, dizajn…), podršku razvoju strip umjetnosti i izdavaštva i kreativnog dijaloga mladih putem radionica i izložbi. Inventuru čine strip autori iz Bosne i Hercegovine: Boris Stapić, Sanjin Fazlić, Dragan Rokvić, Damir Sauli, Enis Cišić, Miroslav Slipčević, Amir Idrizović, Esmir Prlja, Midhat Kapetanović, Mirsad Agić, Alen Ajanović.

CILJEVI I DJELATNOSTI

Glavni razlog njihovog nastajanja je proizišlo iz činjenice da u BiH ne postoje adekvatni uslovi za strip izdavaštvo i strip scenu. Prema tome ciljevi ovoga udruzenja jesu: - Povezivanje članova u cilju promocije vizuelne kulture - Podrška razvoju strip umjetnosti i drugih srodnih oblika vizuelne komunikacije (ilustracija, animirani film, dizajn, graffiti art) - Podržavanje kreativnog dijaloga mladih putem radionica i izložbi - Održavanje i organizacija seminara, okruglih stolova, debata - Izdavanje i publiciranje publikacija i audio-vizuelnih materijala u svrhu ostvarivanja ciljeva Udruženja - Razmjena iskustava sa srodnim ili sličnim udruženjima, drugim nevladinim organizacijama u zemlji i inostranstvu i obrazovnim institucijama u zemlji i inostranstvu, a u svrhu promoviranja ciljeva udruženja, aktiviteta mladih i međukulturalnog učenja, kao i prevazilaženja predrasuda i jačanja kapaciteta organizacija i pojedinaca

Izvori

www.Inventura-art.com [1]

Rip 11:11, 11 januar 2008 (CET)[odgovori]

U Labirintu Zivota Autor Sumejja E.C.

Sumejja E.C. rodena je 18.02.1978 godine u Zenici.

Svoje djetinjstvo i život do punoljtstva provela je u stalnim seljenjima od grada do grada širom Evrope. Knjigu ,,U Labirintu Života ,, napisala je na temelju licnog iskustva a u želji da da doprinos u zaštiti zlostavljane djece i omladine sirom svijeta. Danas živi sretno u SAD-u sa mužem i kćerkom.

Ova knjiga preporucena je za čitanje svim generacijama a posebno onim koji imaju i koji će imati djecu.!

Smjelost i širina misli, planovi za budućnost s pouzdanjem u Boziju milost, odusevilo me do beskrajnosti.

Sejida Čehajic, književnica

Autentičan prikaz poremecenih porodičnih odnosa, te dramaticne implikacije takvih odnosa na djecu u takvoj porodici, kod citaoca pobuduje brojna pitanja.

mr. Hasan Topalović


Knjigu mozete kupiti u udruzenju Horizont ul. Kundurdžiluk bb 71000 Sarajevo ili pozovite 033 272 520 fax 033 272 521

sva autorska prava zadrzana

Citaoc 03:20, 20 januar 2008 (CET)[odgovori]

Marksizam

Članak

UVODNI DIO

I Šta je to marksizam?

Marksističko shvatanje svijeta nastalo je u okviru učenja Karla Marksa, Fridriha Engelsa i njjihovih sljedbenika. Ono predstavlja skup teorija koje se odnose na sva područja objektivne stvarnosti, kao što su filozofska, ekonomska, sociološka, antropološka teorija.

O osnivačima marksizma: Karl Marks Karl Heinrich Marx (1818. –1883.) bio je utjecajan njemački filozof, politički ekonomist, te revolucionar, organizator Međunarodne udruge radnika. Iako je doktorirao filozofiju, puno se više bavio političkom aktivnošću i spisateljskom djelatnošću, a posebno ekonomijom. Glavno Marksovo djelo je «Kapital» u tri knjige, koje se bavi ekonomskom problematikom. Drugo njegovo djelo, važnije za filozofiju, su "Ekonomsko-filozofski rukopisi". Od djela koja je Marks napisao sa Engelsom važnija su "Njemačka ideologija" i "Manifest Komunističke partije". Veći dio života Marks i Fridrih Engels su blisko surađivali. Engels je uvijek priznavao Marksu vodeću ulogu u izgradnji teorije koju su obojica zastupali. Ipak, većinu filozofskih tekstova «marksizma» napisao je Engels, dok se Marks puno više bavio ekonomskom problematikom. Njegov cilj je bio stvaranje besklasnog društva. Godine 1871. je bio vođa Pariške komune, prve radničke države, koja je u krvi ugušena, ali je bila dragocjeno iskustvo na čijim temeljima je izvedena velika Lenjinska Ruska Revolucija 1917-e. Poslije sloma Pariške Komune Marks je prebjegao u London, gdje je i ostao sve do svoje smrti.

Fridrih Engels Friedrich Engels (1820. - 1895.) njemački sociolog, filozof i revolucionar. Porijeklom je bio iz izrazito religiozne (pa je kao tako i odgojen) i bogate trgovačke porodice. Humanističke i slobodarske ideje u Njemačkoj krče mu put, te ostavljaju dubok trag na njemu. Krajem 1842. upozaje se sa socijalizmom i komunizmom. Ka komunizmu će se usmjeriti u Engleskoj. Nakon izbijanja revolucije u Njemačkoj (1848.) Engels se vraća u domovinu, gdje zajedno sa Karlom Marksom stoji na krajnje lijevom krilu revolucionarnih snaga i sudjeluje u osnivanju lista Nove rajnske novine (Neue Rheinsche Zeitung). Poslije propasti revolucije dolazi do sukoba u njemačkom komunističkom pokretu u kojem Engels i Marks slikovito rečeno izvlače deblji kraj. Marks odlučuje završiti ekonomske studije. Istovremeno Engels ponovo počinje raditi kao namještenik u tvrtki svoga oca u Mančesteru te materijalno pomaže Marksa kako bi ovaj mogao završiti svoju knjigu “Kapital”. Engels je boravak u Manchesteru iskoristio i za studij prirodnih i društevenih znanosti. 1870. godine Engels se defnitivno preselio u London i odmah se uključio u rad Internacionale (čiji je jedan od osnivača) te postao član njenog Generalnog vijeća. Nakon Marksove smrti 1883. godine Engels intezivno radi na izdanju drugog i trećeg sveska Kapitala. Drugi svezak završava 1884., a treći 1894. godine. Preminuo je 5. kolovoza 1895. godine u Londonu. Zanimljivo je spomenuti da je Engels tečno čitao i pisao na dvadeset jezika.

U okviru klasične njemačke filozofije najveći doprinos marksizmu dao je Hegel. Marks od Hegela preuzima princip dijalektike. Učenje engleskih ekonomista XVII i XVIII stoljeća zasnivalo se velikim dijelom na činjenici da je Engleska tog doba bila najrazvijenija kapitalistička zemlja i da je u tom smislu pružala solidnu iskustvenu osnovu za izučavanje kapitalističkog načina proizvodnje i buržoaskog društva uopće. Najvažniji predstavnici engleske političke ekonomije su Adam Smit i David Rikardo. Oni su analizirali rad, kao izvor bogatstva, i dali temelj radne teorije vrijednosti, koju su kasnije Marks i Engels uporjebili za stvaranje teorije viška vrijednosti, koja predstavlja suštinu njihovog ekonomskog učenja. Socijal-utopistička učenja takođe su doprinjeli marksizmu snažnom kritikom kapitalizma i ukazivanjem na potrebu njegovog ukidanja. Prve osnove marksističke sociologije postavili su Marks i Engels, ali nisu razvili potpunu sociološki sistem, sličan Kontovom ili drugim takvim sistemima. Oni su se ograničili na proučavanje prvenstveno onih pojava koje su ih neposredno zanimale i koje su imale najveći značaj, kako za praktičnu klasnu borbu proletarijata tako i za ispravno naučno shvatanje razvoja društva. To su ekonomske pojave. Ali su zahvatali i druge društvene pojave, tako da je na osnovu temelja koje su postavili postalo moguče izgraditi i potpun sociološki sistem. Marksizam historiju tumači kroz sukob povlaštenih i potlačenih društvenih klasa, te smatra da će svi društveni problemi biti riješeni stvaranjem besklasnog društva zvanog komunizam. Za marksiste prijelazna faza između kapitalizma (što oni smatraju posljednim stadijem klasnog društva) i komunizma bi se trebao uspostaviti socijalizam u kome bi postepeno trebalo biti ukinuto privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Marksizam se danas uglavnom povezuje sa revolucijonarnim socijalizmom, odnosno raznim komunističkim pokretima i državama, iako su sve do XX stoljeća među marksiste spadali i umjereni socijalisti od kojih će kasnije nastati moderna socijaldemokracija. Nakon pada Berlinskog zida i propasti komunističkih režima u Istočnoj Evropi, marksizam (koji je bio njihova glavna ideologija) je izgubio dosta pobornika, ali manji dio marksista je to shvatio kao priliku za obnovu svoje filozofije, koja je izopačena zbog zagovornika totalitarizma kao što su Lenjin, Staljin, Mao i Pol Pot.

Razlikujemo četiri vrste Marksizma: 1. Ortodoksni tip Marksizma koji egzistira između 1880-1920. godine; 2. Marksizam-Lenjinizam čija strategija i ideologija se bazira na dogmatskim načelima boljševizma u Sovjetskom savezu početkom 1920. godine; 3. Maoizam Mao Zedong marksizam koji je imao revolucionarni karakter i potencijal u Kini i zemljama trećega svijeta; 4. Zapadnjački marksizam kao alternativni oblik marksizma koji je najveći dijelom bio zastupljen i manifestiran u krugovima socijaldemokratskih stranaka na zapadu početkom 1920. godine.

GLAVNI DIO

II Marksističko shvatanje društva

U vrijeme kada je nastalo Marksovo učenje o društvu javlja se i socologija kao nauka u djelima Ogista Konta i Herberta Spensera. Marksizam i sociologija nastaju zajedno u isto vrijeme u sličnim društvenim i političim uslovima,ali jedan prema drugome su pokazali krajnju ignoranciju. Radilo se o dubokoj i opravdanoj netrepeljivosti. Prvi sociolozi i njihovi kasniji sljedbenici smatrali su da marksovo učenje o društvi je opasna ideologija nižih slojeva, koji preko te ideologije žele da se domognu vlasti i promjene svijet u svoju korist. A dok su Marks i Engels u novoj nauci odruštvu tj. sociologiji vidjeli konzervativnu društvenu misao koja je nastala s ciljem da autoritetom nauke ne samo objasni već i opravda postojeće društvene odnose i na taj način obezbjedi njihovu stabilnost, a po mogučnosti i vječnost. I jedni i drugi su bili u pravu. Svojom teorijom marks i Engels su zaista željeli postojeće društveno uređenje i da uspostave novo. Ta teorija kasnije će poslužiti kao radničkoj klasi kao sredstvo oružje u borbi za osvajanje vlasti i promjenu društvenog uređenja. Na drugoj strani, buržoaski sociolozi su svoj veliki teorijski sistem zaista stavili u službu naučne argumentacije za očuvanje klasnog društva buržoaskog tipa. Marksovo učenje o društvu nije strogo sociološko jer se tiče ekonomije, filozofije, antropologije. Suština Marksovog učenja o društvu je sadržana u rečenici: “ne određuje svijest ljudi njihovo biće, već obrnuto njihovo društveno biće određuje njihovu svijest.” Ako se želi steći uvid u aktuelne rasprave o značaju marksističkog prava u sociologiji i operativnosti kategorija marksisitičke sociologije za istraživanje pojava u savremenim društvima pojasnilo se stanovište marsistički sociološki metod analize društvenih pojava koristi se i u modernoj sociološkoj analizi. Kako u teorijskim tako i u empirijskim sociološkim analizama u izučavanju problema razvoja i strukture savremenih društava, mnogo sociloga danas nalazi inspiraciju u marksističkoj metodi istraživanja. Takođe koriste teorijske koncepte koje su razvili značajni marksistički istraživači, a ti teorijski koncepti daju i danas validne rezutate. Marksistički metodolški pristup u istraživanju društvenih pojava u suštini se zasniva na Marksovoj dijalektičkoj metodi; iako treba napomenuti da marksistički pristup sociologiji respektuje određena saznanja i drugih teorijsko – metodoloških orijentacija u duhu najbolje tradicije marksističke teorije kao teorije otvorene za sve progresivne trendove u sklopu metodologije istraživanja društvenih pojava. Američki sociolog Rajt Mils je vjerno izrazio gledišta velikog broja savremenih sociologa kada je Marksa uvrstio među utemeljivače savremene sociološke teorije, a Ogista Konta sasvim zanemario. S druge strane, iskustva su jasno pokazala da se marksizam pretvara u neplodnu dogmu kad ostane bez smisla za kritiku “svega postojećeg” jer je to u isti mah gubitak smisla za konkretno istraživanje postojećeg.

III Marksov dijalektički metod Dijalektika je pojam koji potiče iz stare Grčke, a njegovo značenje najlakše možemo definirati kao proturječnost stajališta dva ili više sugovornika koji dolaze do objektivne istine. Stari Grci u razvili sistem zdravorazumske dijalektike, čiji je rodonačelnik Heralit. Ali, stari Grci su dijalektiku, posebno Sokrat, poimali kroz proturječje suprostavljenih pojmova, i ona je prvobitno bila pojmovno-teoretski, a ne stvarno – historijski definirana. Hegel će dijalektici, nastojati u svom dijalektičkom metodu, dati stvarno – historijsko značenje. Ali, on samu povjest, materijalističku stvarnost, koristi kao sredstvo da bi dokazao kretanje duha, u onom što predstavlja nešto duhovno i određuje postojeći svijet socijalnog života. Hegel je dijalektiku poimao kao permanentni razvoj duhovne supstancije, pa iz tih razloga kažemo da je njegov pristup povjesti društva, države, čovjeka, spiritualističkog karaktera, mada je duh supstanciji davao primat, ona je kod njega posebno u poimanju historije države i društva materijalistički obojena. Osnova Hegelove dijalektike je dijalektička trijada, koja se odvija kroz logičke pojmove: teze, antiteze i sinteze. Na bazi ove trijade može se u potpunosti shvatiti naša spoznaja, kretanje cjelokupne historije, kao i razvoj prirode. Cjelokupna historija, nije ništa drugo nego razvoj duhovne supstracije, koja se operacionalizira ponovno kroz trijadu: subjektivni duh, objektivni duh, i apsolutni duh. Sfera objektivnog duha je utemeljena na: običajnosti, moralu i državi. Sfera apsolutnog duha na: filozofiji, religiji kao apsolutnim spoznajama svijeta i kraju povijesti. Kod Hegela, kada je riječ o dijalektici, riječ je o ideološko-filozofskoj konstrukciji. Ono što je vrijedno u ovoj konstrukciji jeste dijalektički metod, dijalektičke logičke kategorije, koje preuzima Marks i daje im stvarno, materijalističko određenje. Cjelokupnu historiju društva čovjeka, njegovu spoznaju, Marks sagledava kroz prizmu načina proizvodnje date epohe. Prema njemu ideje nisu supstracija i fundament postojećeg svijeta, života, već je materijalni život, tak koji određuje duhovni, politički, državni, pravni i svijet činjenica. Kod njega je dijalektika, povijest sama po sebi, kao povijest klasnih materijalističkih borbi, sukob materijalnih interesa, iz ovog sukoba se rađaju ideje, oblici društvene svijesti, političke grane i institucije. S pravom možemo reći da je marksistička dijaletkika materijalistička. Na ovaj način Marksovo učenje definiramo kao historijski materijalizam, a njegov dijalektički metod kao dijalektički materijalizam. Marksovi nasljednici, su njegov dijalektički materijalizam su vulgarizirali. Smatrali su da materijalna proizvodnja, direktno bez stvaralačkog posredovanja čovjeka, mehanički određuje oblike društvene svijesti, političke i pravne institucije. Kada imamo ovo stajalište u okviru marksizma, da materijalna proizvodnja direktno, mehanički određuje odlike društvene svijesti, političke i pravne institucije, onda ovo stajalište definiramo kao vulgarni marksizam odnosno vulgarni materijalizam. Tipični predstavnici vulgarnog marksizma su bili: Karl Kaucki, Bernštajn, Rener i dr. Usljed nedostatka vremena i prostora Marksu nije pošlo za rukom da na jednom mjestu sistematski izloži povratan uticaj oblika društvene svijesti, pravnih i političkih institucija, na materijalističku bazu društva. Marks smatra kako kultura, oblici društvene svijesti, religija, ideologija, književnost, umjetnost nisu samo puki, mehanički izrazi date stvarnosti, nego proizvod slobodne, stvaralačke kreativnosti čovjeka, i da imaju, itekako povratno značenje, utjecaj na dinamiku i statiku socijalne baze društva. Marks je bio oduševljen grčkom umjetnošću, posebno Homerovom epikom, dramom, Šekspirovom dramom te je uvijek naglašavao koliko velika stvalačka umjetnost, nadilazi svoje vrijeme i da izražava materijalnu supstancu tog vremena. Ako ga nadilazi, ona ima svoje vlastite imanentne zakone, nedostižne ideale, ka kojima konkretan čovjek teži. IV Humanizam i općeljudska emancipacija predstavljena u djelima Karla Marxa

Marksovo stajalište se sastoji iz toga da sve institucije građanskog društva, država, pravo kao i oblici društvene svijesti, ideologija religija, moral, književnost, umjetnost, usljed totalnog otuđenja se u građanskom društvu manifestiraju kao samostalni entiteti, subjektiviteti, kao neka vrsta utvara, gdje se zaboravlja njihovo sociološko, klasno porijeklo ovih institucija, oblika društvene svijesti. Oni umjesto da budu sredstva u rukama individua, ove institucije i oblici društvene svijesti se nameću kao neka vrsta novih gospodara. Prema njemu država, pravo, religija, nisu ništa drugo nego oblici vladavine vladajuće klase. Ondje gdje postoji građansko društvo prema Marksu, tu je na djelu negacija humanizma koja se ostvaruje kroz totalno otuđenje. Marks je prevashodno fenomen otuđenja razmatrao u ekonomskoj sferi građanskog društva, pa je spoznao korijenje i ključ razriješenja, otuđenja kroz razotuđenje cjelokupnog građanskog svijeta. On u prvoj glavi, svoga djela “Kapitala”, u poglavlju, “fetišizam robe” analizira ekonomsku osnovu otuđenja građanskog svijeta. Po Marksu roba posjeduje upotrebnu i prometnu vrijednost. Upotrebna vrijednost robe je određena njenom kvalitetom, a prometna vrijednost robe je određena njenim kvantitetom. Da bi se neka stvar iz proizvodnog procesa manifestirala kao roba, odlazi na tržište, a zakoni tržišta vladaju nezavisno o subjektivne volje ljudi. Proizveo ih je čovjek gdje uložena količina manuelnog i intelektualnog rada. Taj rad je bitna odlika čovjekove prirode kao društvenog bića. Kad roba odlazi na tržište putem imanentnih zakona tržišta, mi ne znamo što se s tom robom dešava, ona dobija magična, fetiška obilježja, postaje novom mističnom fetišističkom snagom. Umjesto da čovjek njom vlada, jer je dio njegovog bića,čovjek je proizvodi, te robe zapravo vladaju čovjekom kao nova božanstva. U toj vladavini one se odvajaju od svojih korjena, od porjekla te istupaju kao samostalne, otuđene, ostvarene sile. Kao što je ovdje slučaj sa robom, tako je slučaj i sa pravom, državom, ideologijom, drugim oblicima društvene svijesti, to su sve tvorevine koje imaju sociološko-antropološki korjen, ali zahvaljujući kapitalodnosu, jednom kada su stvorene one dobijaju vlastitu moć i postaju jedna nova vrsta vladara nad ljudima i narodnostima. Kad obrazlaže fenomen otuđenja onda Marks uočava da je na prvom mjestu čovjek otuđen od svoje vlastite biti. Čovjekova bit je rad manuelni i intelektualni, koji je odpremećen u robama. Kada je otuđena čovjekova bit od samog čovjeka, onda je na djelu podjeljenost između ljudske esencije i egzistencije. Ako je čovjek otuđen od svoje biti, onda je prvo otuđen od sredstava za proizvodnju, od proizvoda svoga rada, zatim od drugog čovjeka i na kraju cjelokupnog građanskog svijeta koji je čovjek stvorio, otuđen je od drugog čovjeka. Ovo otuđenje se prema Marksu može prevladati samo kroz misao i čin socijalističke revolucije. Marks pojavi socijalističke revolucije daje široke mogućnosti, da se ona ne može samo reducirati na političku revoluciju nego da iz kapitalizma može svojom vlastitom socijalističkom revolucijom prijeći u jedno novo stanje socijalizam, odnosno komunizam.

V Socijalizam Socijalizam je društveno-ekonomska formacija koja nastupa nakon obaranja kapitalizma (eksproprijacije), a taj kapitalizam se može samo ukinuti revolucijom. Takođe kapitalizam predstavlja prijelazno razdoblje iz klasnog društva u besklasno. U socijalističkom načinu proizvodnje ne postoji nikakva posebna klasa ljudi koja u svojim rukama monopolizira sredstva za proizvodnju. Isto tako ne postoji ni jedna klasa koja bi zahvaljujući tom monopolu, mogla stalno prisvajati dio proizvoda što ga stvara druga klasa. Sva osnovna proizvodnja sredstava nalaze se u općedruštvenom vlasništvu. Višak proizvoda, stvoren pomoću tih općedruštvenih sredstava za proizvodnju, također je općedruštveno vlasništvo. Marks socijalizam definira kao diktaturu proleterijata, a to nije ništa drugo nego radnička klasa, organizirana na stupanj države. Diktatura proleterijata predstavlja prijelazni oblik ka jednom višem stupnju socijal-komunističke zajednice. Osnovna predpostavka i uslov slobode socijalne zajednice se ogleda u slobodnom razvoju pojedinca, koji će biti oslobođen svake dužnosti. Ova slobodna zajednica socijalističkih proizvođača predstavlja novi humanizam- kao društveni naturalizam- kao realizirani humanizam. Kada je riječ o odnosu humanizma-naturalizma, onda to podrazumijeva harmoničan odnos, suradnju čovjeka sa prirodom i s drugim čovjekom sa samom socijalnom zajednicom. Cjelokupna dosadašnja povjest je bila utemeljena na socijalističkoj i političkoj moći, na eksploataciji prirode, jer čovjekova moć nad prirodom se istovremeno proicirala kao i moć nad drugim čovjekom, jer čovjek je i prirodno biće te Marks smatra da će ovaj novi komunistički humanizam kao dovršeni naturalizam predstavljati onaj društveni socijalni protest gdje će čovjek, dokinuti sve oblike otuđenja, postojeće institucije i oblike društvene svijesti, staviti pod svoju plansku strukturu, slobodnu kontrolu kao oblike vlastite socijalističke moći. Dakako ovo je jedna vrsta utopije što ne znači da nekada neće biti realizirana, jer otkako postoji pisana povijest, ljudi su, počevši od Platona, sanjali o slobodi čovjeka, o njegovom drugom stanju, gdje će kako Marks kaže čovjek biti korjen za drugog čovjeka.

VI Marksovo poimanje historije i društva

Marks historiju ne smatra jednom vrstom samotoka, već historijske determinante posmatra kroz objektivne nužnosti klasne borbe između potčinjenih i vladajućih. Marks kada je riječ o historiji, od Hegela preuzima jedno dominantno načelo, da je stepen historijskog progresa, uvijek proporcjonalan sa stepenom razvoja ljudske slobode i općeljuske emancipacije. Mada preuzima ovo načelo od Hegela on se sa njim razilazi u jednom drugom načelu. Hegel polazi od činjenice da kada se kroz historijski process konstitruira država, historijski proces je završen, to predstavlja kraj historije, jer je ostvaren najviši stepen slobode. Hegel: “Ondje gdje je država, a ona je rezultanta povijesnog procesa, tu se realizira i najviši stepen slobode čovjeka, država se manifestira kao druga strana, ili drugi oblik ljuske slobode.” Marks: “Ondje gdje je država, tu je vlast, moč, ona je negacija slobode čovjeka. Jer je država klasna tvorevina, a ondje gdje je vladavina država, tu je djelu političko otuđenje, nesloboda, ropstvo, podaništvo čovjeka kao takvog.”

Marks cjelokupnu historiju, izuzev prvobitne zajednice, sagledava kao historiju klasnih borbi, gdje vodi i razjašnjenje ovog klasnog antagonizma u konstituciji jednog društva – socjalizma, njegova diktatura proleterijata kao prijelaznog oblika ka konunizmu.

Marks poimanje historije i društva će najbolje izraziti u svom jednom pismu upućenom 50-ih godina XIX stoljeća svom prijatelju Vajdmajeru. U tom pismu Marks govori da njemu ne pripada zasluga otkrivanja društvenih klasa, klase su prije njega otkrili historičari. Ono što njemu pripada i što otkrio jeste da postojanje klasa vezano za određeni način materijalne proizvodnje, da klsna borba vodi diktaturi proleterijata i ta diktatura predstavlja samo prijelazni oblik ka bezklasnom društvu. Ono što predstavlja odrednicu klasnog društva , za Marksa, je ekonomska struktura što je anatomija klasnog društva. Ekonomska stuktura predstavlja dio ukupne strukture društva koja se sastoji iz dva dijela: društvene baze i društvene nadgradnje. Pod društvenom bazom on podrazumjeva način proizvodnje, materijalnog života, a ovaj način proizvodnje materijalnog života je sastavljen iz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Proizvodne snage su sredstva proizvodnje i sredstva čovjeka, kao temeljna proizvodna snaga društva. Proizvodni odnosi su oni odnosi u koje ljudi stupaju nužno, nezavisno od svoje vlastite volje, u odnose proizvodnje. Ovi odnosi su određeni samim vlasničkim odnosima. Kada je riječ o vlasničkim odnosima, prema Marksu, onaj ko je vlasnik sredstava za proizvodnju, u materijalnoj produkciji i reprodukciji života, on je vladajući subjekt društva, države, prava, te je njegova svijest vladajuća svijest date epohe. Pod društvenom nadgradnjom Marks podrazumijeva državnu, pravnu, političku sferu kao i oblike društvene svijesti. Pod oblicima društvene svijesti podrazumjevamo religiju, ideologiju, nauku, forme umjetnosti, itd. Marks je uočio dualizam između građanskog društva i same države, a taj se dualizam prelama kroz samu egzistenciju individua, pa je individue u građanskom društvu nazvao homo duplex, tj. kroz individuu se prelamaju javna i privatna sfera. Privatna sfera je utemeljena na egoističkom interesu koji određuje individualno ponašanje pojedinca. Javna sfera, tj. politika i država su utemeljeni na općem interesu. Ovaj opći interes je apstraktan i on u potpunosti ne izražava interese i potrebe konkretnih individua. Kada je riječ o individualnosti, javna, politička sfera ne polazi od konkretnog individualizma, već od apstraktnog, pa je riječ o čovjeku kao apstraktnom građaninu. Ovaj pojam apstraktnog građanina, kao navodno slobodnog, Marks nastoji objasniti kroz samu sferu proizvodnih odnosa gdje je, prema njemu, čovjek slobodan u dvostrukom smislu riječi, slobodan od sredstava za proizvodnju i slobodan da svoju radnu snagu na tržištu prodaje kome hoće. Prema Marksu, ovdje je riječ o formalnoj, lažnoj slobodi jer da bi čovjek živio, da bi reproducirao svakodnevno svoju biološku ili kulturnu egzistenciju, čovjek je prisiljen da prodaje svoju radnu snagu na tržištu. Na osnovu navedenog, čovjek može biti istinski slobodan stvaratelj, kreativac, tek ako prevlada ovu ekonomsku zavisnost koja isključuje pojam i čin slobode. Stoga, on analizira i sam kapitalistički način proizvodnje koji prema njemu stvara realne predpostavke istinske slobode čovjeka i njegove emancipacije i dolazi do fundamentalnog zaključka da je građansko društvo sa svojim načinom proizvodnje u totalnoj proturiječnosti, te Marks spoznaje osnovni zakon građanskog načina proizvodnje, a to je da imamo na djelu sve više procese podruštvljavanja procesa proizvodnje, a način prisvajanja novostvorene vrijednosti je prevashodno privatnog karaktera.

Drugi Marksov temeljni zakon po čemu je i danas aktuelan, je Zakon o višku vrijednosti, na kojem je zasnovan cjelokupan kapitalistički sistem. Do ovog zakona je došao analizom strukture i funkcije kapitala, kao društvenog odnosa. Prema strukturi Marks kapital dijeli na dva dijela: 1. Stalni, nepromijenjivi ili sterilni kapital – u ovu vrstu kapitala ubrajamo sredstva za proizvodnju i sirovine; 2. Promjenjivi kapital – pod ovom vrstom kapitala Marks podrazumjeva radnu snagu kao robu. Kapitalista na tržištu nalazi obje vrste kapitala plaća ih i na taj način organizira proces proizvodnje. U novostvorenoj vrijednosti, kada je proces proizvodnje završen, ovaj sterilni ili nepromjenjivi kapital prenosi samo jedan dio svoje vlastite vrijednosti, a ne stvara novu vrijednost. Prema Marksu novu vrijednost stvara promjenjivi kapital, radna snaga kao roba. Marks otkriva jednu specifičnost, koja je do tada bila nepoznata u povijesti političko - ekonomskih doktrina, tj. da je radna snaga takva vrsta robe, ako radnik, npr. radi 8 sati, on za 4 sata sa svojim društveno priznatim radom može stvoriti dio novostvorene vrijednosti koja će mu osigurati biološku i kulturnu reprodukciju, njega i njegove obitelji, pa se postavlja fundamentalno pitanje. Radnik radi 8 sati, za 4 sata je osigurao svoju egzistenciju, što je sa ostala 4 sata. Prema njemu je to višak vrijednosti koje prisvaja kapitalist, pa na ovom višku počiva cjelokupan kapitalistički sustav, kako njegova baza tako i njegova nadgradnja.

Treći zakon koji je Marks nastojao objasniti kao naučnik, a nauka je pokazala da je Marks pseudoznanstvenik, je “Zakon o tendencijskom padu prosječne profitne stope”. Ako kapitalist sa razvojem nauke i tehnike sve više ulaže u tehničko znanstveni proces proizvodnje, a prema njemu sterilni kapital ne stvara novu vrijednost, dakle profit, onda se postavlja fundamentalno pitanje, zašto konstantno kapital ulaže u nauku i njenu tehničku primjenu, upravo iz tih razloga da bi se uvećao profit što je pokazala savremena praksa građanskog svijeta, jer razvojem nauke i tehničke primjene u proizvodnom procesu dominantno značenje ima tehnika, a sve manje radna snaga kao takva. Npr.danas u zapadnoj Europi u novostvorenoj vrijednosti nauka i tehnika učestvuje sa 95%, a radna snaga sa 5%. Marks je posmatrao ovaj tendencijski pad prosječne profitne stope kao jednu vrstu samotoka vlastitog kretanja kapitala, ka svom vlastitom uništenju, ka jednom kaosu koji će sam od sebe stvoriti jedno novo društvo – socijalizam, odnosno komunizam. On ovdje pada u jednu vrstu proturječja. S jedne strane govori da sam kapital svojim razvojem vodi ka vlastitom uništenju, a s druge strane on polazi od spasiteljske uloge i zadaće radničke klase koja je po svojoj prirodi svjesni stvaralački subjekt, koja će kroz socijalisičku revoluciju srušiti kapitalizam i stvoriti novo društvo.

Građanski svijet koji je nazavisno od bilo čega u odnosu na predhodne društveno – ekonomske formacije, bio najprogresivniji svijet, koji je stvorio predpostavke za nesmetani razvoj nauke i tehnike do interkontinentalnih razmjera. Marks taj građanski svijet smatra da svojim bogatstvom i emancipatorskom ulogom tog građanskog svijeta na uvećano bogatstvo, sve više raste bijeda radničke klase, što je pogrešno. Marks u kategoriji te opće bijede vidi i predpostavku same socijalne revolucije.

Međutim, niko nije bolje na naučnom nivou objasnio strukturu kapitala i odnosa građanskog društva prema kapitalu, pod uslovom da zanemarimo njegovu političko-proletersku opciju, kao Karl Marks. On je spoznao zakon akumulacije, centralizacije kapitala, teoriju viška vrijednosti, prostu i proširenu produkciju. Zatim u drugoj polovini XIX. stoljeća uočio je dvije fundamentalne tendencije građanskog svijeta koje će u XX. stoljeću postati opća zakonitost kapitalističkog načina proizvodnje. U klasičnom kapitalskom odnosu sve do prve polovine XIX. stoljeća u jednoj ličnosti, odnosno u ličnosti kapitaliste, imali smo da je on bio istovremeno vlasnik sredstava za proizvodnju i da je organizirao proizvodni proces. U drugoj polovini XIX. stoljeća kada tehnika kao primjenjena nauka postaje odnos produkcije i reprodukcije kapitala, ove funkcije vlasništva i upravljanja kapitalom se razdvajaju. U proizvodni proces upravljanja kapitalističkim načinom proizvodnje ulaze stručnjaci različitih profila i oni predstavljaju jednu novu proizvodno organsku strukturu koja je dominantna u proizvodnom procesu, a definiramo je kao vladavinu tehničke strukture. Sada je na djelu tehnička, humanistička inteligencija iz svih oblasti naučnih sredstava koja ima dominantno značenje ne samo u proizvodnom procesu, već i u društvu kao cjelini. Ovdje je riječ o osnovnoj promjeni društvenog odnosa, jer kapitalist kao vlastnik sredstava za proizvodnju nije više dominantna ekonomska snaga, a to nam govori da se sukcesivno i mijenja socijalna struktura građanskog društva kao takvog. To će nam u potpunosti pokazati socijalistička struktura kapitalističkih odnosa u XX. stoljeću. U socijalnoj strukturi društva vište nisu na djelu, dvije antagonističke klase, tj. buržuji i proleteri, već je društvo utemeljeno na socijalnoj stratifikaciji, posebno na vladavini srednjeg sloja, na dominaciji ove tehno - strukture koja upravlja proizvodnim procesom. Drugu tendenciju, koju je Marks uočio, a koja će u XX. stoljeću postati općim zakonom funkcionisanja i reprodukcije kapitala jeste da proizvodna funkcija sve više gubi naznačaju, a sve veći značaj funkcije financijskog kapitala gdje se ostvaruje višak vrijednosti – profit kroz špekulativni kapital putem malverzacije porodaje dionica na međunarodnim berzama. ZAKLJUČAK

Na osnovu svega navedenog možemo postaviti pitanje da li možemo govoriti o marksističkoj sociologiji?! Marksizam i sociologija kao nauka nastaju u isto vrijeme i u sličnim društvenim i političkim uslovima ,ali jedno prema drugome pokazuju krajnju ignoranciju. Marksističko učenje nije vezano samo za društvo, već je vezano i za filozofiju, ekonomiju i antropologiju. Kontova i Sen – Simonova sociologija zasnovana na onom toku ideja koje uzdižu kapitalizam, ne poklanjajući pažnju društvenim klasama i njihovoj borbi, kasnije ta sociologija koja u njihovih kasnijih učenika nije bila neposredno povezana s političkom borbom. Radnički pokret na osnovu socialističkih ideja koje su iz njega proizišle nije odmah uspio da stvori cjelovit naučni sociološki sistem sličan Kontovom. Socjalizam je u početku utopijski i kao takav vjerno održava nepovezanu borbu radničke klase, koja još nije postala dovoljno svjesna same sebe i svojih posebnih interesa. S obzirom na tjesnu vezu sa radničkim socjalističkim pokretom, marksistička sociologija (ukoliko možemo govoriti o marksističkoj sociologiji) ostala povezana tokom svog cijelog razvoja pa sve do danas. Ipak, ma koliko bila povezana sa njom nju treba razlikovati od tog pokreta i njegove neposredne političke djelatnosti. Marksistička sociologija je kao i svaka druga nauka na osnovu koje se izgrađuje jedna taktička politička djelatnost. Postoje različita mišljenja, neki naučnici smatraju da se iz okvira Marksove i Engelsove teorije može govoriti o sociologiji – kao izdiferenciranoj nauci. Charles Andler u svom djelu “Historijski uvod i komentar Komunističkog manifesta” iznosi stanovište da su Marks i Engels ustanovili opštu metodu ekspikacije i teoriju klasnih borbi, što je u suštini sociologija. Bez obzira na to da li postoji marksistička sociologija ili ne, možemo zaključiti da su Marks i Engels bavili se ne samo sociološkom, već i filozofkom, filozofsko - antropološkom, političko – ekonomskom i raznim drugim analizama. Dakle, oni su analizirali društvo sa više apekata i dali su veliki doprinos savremenoj sociologiji, kao i drugim naukama kao što su filozofija, ekonomija, antropologija itd.



Izvori

< 1. Internet, http://bs.wikipedia.org/wiki/Marksizam 2. Internet, http://bs.wikipedia.org/wiki/Sociologija 3. Korać, Veljko, marks i savremena sociologija, Beogradski izdavačko – grafički zavod, Beograd, 1976. 4. Marx – Engels, Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1961. 5. Mesihović, Nijaz, Teorijske osnove savremene sociologije, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2005.


Haris talic 19:17, 24 januar 2008 (CET)[odgovori]

Članak

Izvori

Scientist 13:20, 29 januar 2008 (CET)[odgovori]

Woodstock

Woodstock je naziv za koncert koji se dogodio 1969. godine i trajao 3 dana, a okupio je mnogobrojne hippyje .

Kolektivni izlet na farmu Maxa Yasgura (50-tak kilometara udaljena od predviđenog Woodstocka; alternativna pozornica pošto se prvobitna lokacija pokazala premalim mjestom za brojne sudionike). Neočekivani događaj cijele jedne generacije: od očekivanih 200-tinjak tisuća posjetitelja brojka je narasla na nevjerojatnih 450-500 tisuća, dok je još dvaput toliko ostalo na zakrčenim prilaznim putovima (50 kilometara u krugu je promet bio paraliziran). Organizator, 25-godišnji Michael Lang, možda je i mislio nešto zaraditi, no vidjevši koliko ljudi pristiže i kakve se sve poteškoće mogu proizvesti proglašava festival besplatnim iako je ulaznica na početku bila 8 dolara na dan.

Woodstock nije bio puki rock festival kakvih je tog ljeta bilo diljem Amerike: tamo se odlazilo iz uvjerenja i iz protesta. I to u velikom broju. Morala je reagirati i vojska osiguravajući prolaz znatiželjnima, ali i prijevoz sudionika helikopterima do bine, nužnu medicinsku pomoć te hranu i vodu. No, ukupno gledajući, strahu nije bilo mjesta, Woodstock naciji je jedino "prijetio" oblak dima marihuane brojnih sudionika te kiša. U tolikoj gomili bilo je sasvim jasno kako je sigurnost ugrožena: ondje je bilo nekoliko stotina tisuća ljudi, vjerojatno i cijeli milijun, tri dana glazbe, ljubavi, mira i seksa na otvorenom, a sve bez ijednog ozbiljnijeg incidenta. Nikad se ništa sličnog nije dogodilo u povijesti čovječanstva. Samo pet osoba je umrlo (troje od predoziranja, jedna od puknuća slijepog crijeva dok je jednog usnulog tinejdžera pregazio traktor), ali su tijekom tri dana rođene tri bebe. Tu se dogodio vrhunac zanosa i prosvjeda cijele jedne generacije...

Posljednji je na binu izišao Jimi Hendrix. Bio je to četvrti dan slavlja - 18. kolovoz 1969., 8. 30 ujutro. Dva sata kasnije nadahnuto je odsvirao američku himnu pred (preostalih) 40. 000 najizdržljivijih: sve što se kasnije događalo ostalo je u velikoj sjeni Woodstocka...

Zvijezde Woodstocka

 

Iako su oluje skratile neke od nastupa, svi koji su prisustvovali festivalu nisu bili razočarani kada bi obratili pažnju na događanja na pozornici.

Prvi dan: Richie Havens, Swami Satchidananda, Country Joe McDonald, John B. Sebastian, Sweetwater, Incredible String Band, Bert Sommer, Tim Hardin, Ravi Shankar, Melanie, Arlo Guthrie, Joan Baez

Drugi dan: Quill, Keef Hartley Band, Santana, Canned Heat, Mountain, Janis Joplin, Sly & The Family Stone, Grateful Dead, Creedence Clearwater Revival, The Who

Treći dan3: Jefferson Airplane, Joe Cocker, Country Joe & The Fish, Ten Years After, The Band, Blood Sweat And Tears, Johnny Winter, Crosby, Stills, Nash & Young, Paul Butterfield Blues Band, Sha-Na-Na, Jimi Hendrix

Neke od zvijezda koje su odbile poziv:

The Beatles (John Lennon je rekao kako ih ne bi mogao okupiti) Led Zeppelin (dobili su bolje plaćenu gažu negdje drugdje) The Doors (Jim Morrison je mrzio velike koncerte na otvorenomu) Bob Dylan (odbio iz gnušanja premahipijima) Jethro Tull (odbili jer su smatrali kako se ne radi o bitnom događanju)

Izvori

http://en.wikipedia.org/wiki/Woodstock_Festival www.woodstock69.com

Wild child 21:46, 7 februar 2008 (CET)[odgovori]

Najva

Članak

Izvori

Stojnic 14:09, 9 februar 2008 (CET)[odgovori]

Vrtovi Riverine

Osnovene informacije

Površina zemljišta

Vrtovi Riverine je jedan od najvećih projekata urbanog razvoja u Evropi. Sa preko milion metara kvadranih površna namjenjenih gradnji, namjenjenih za različite građevinske poduhvate, na ukupno 172 ha zemljane površine namjenjene budućem naselju, Vrtove Riverine će uključivati otvorenu i prostranu stambenu zonu, sa modernom Poslovno-Komercijalnom zonom koja uključuju i jednu od najvećih Shopping Zona u Bosni i Hercegovini. Vizija postavljena kao vodilja za Vrtove Riverine je napredna urbana zajednica koja predstavlja slobodan izbor životnog stila i sigurnog života. Vrtovi Riverine kreiraju novi način života, poslovnog ambijenta i kupovine, na organizovanom prostoru sastavljenom do najmanjih detalja, savršeno integriranih u glavni grad Sarajevo.

Lokacija

Naselje Vrtovi Riverine je smješeno u sjevero-zapadnom dijelu Sarajeva, gdje ujedno postaju ulazna kapija u Sarajevo iz pravca Mostara. Sjevero-zapadni dio grada je u začetku razvoja u proteklih nekoliko godina i počinje biti prepoznatljiv dio grada među stanovnicima Sarajeva, uzimajući u obzir da se tu nalaze rijeke i zelenilo. Naravno, to je dio grada udaljen 15 minuta vožnje od samog centra. Prvo integrisano naselje, Vrtovi Riverine, su dostupni koristeći se postojećim sitemom puteva, automobilom ste preij svega povezani sa Vrtovima Riverine sa ostatkom Sarajeva.

Prilazi naselju

Prilazni putevi su završeni i čine Vrtove Riverine prihvatljivim i dostupnim stanovnicima Sarajeva. Prilaz Vrtovima Riverine je moguć kroz 2 osnovne tačke (sa autoputa Sarajevo-Mostar i sa puta Stari Drum) Kao što je i planirano pritstup novom susjedstvu će biti prije svega automobilom, a onda i gradskim saobraćajem. Treba uzimeti u obzir da smo posvetili pažnju pogodnostima saobraćaja, prilaza i parkinga unutar naselja, zajedno sa pješačkim mostovima biciklističkim stazama, stazama za trčanje, kao i modernom glavnom saobraćajnicom.

Integracija, kvalitet i raznolikost zelenila

Osnovna vrijednost koju podrazumjevaju Vrtovi Riverine jeste integracija, kvalitet, raznolikost zelenila. Integracija se odnosi na činjenicu da će Vrtovi Riverine biti sastavni dio Sarajeva, u sredini otvorenoj za sve i koji žele poslovni ambijent, radna mjesta, život i shopping prostor, za boljitak svih stanovnika Sarajeva. Kada kažemo kvalitet, onda mislimo na oboje i na građevine koje će postojati u Vrtovima Riverine sa korištenim materijalima i dizajnom i na kvalitet života koji podrazumjeva – mir, blizinu prirode i blizinu porodice. Naposlijetku, Vrtovi Riverine su “zelenilo,” sa smislom da će harmonije ahritektonskog pejsaža zajedno sa preko 70 ha vegetacije odabrane ekološkim pristupom prema sredini tj. budućem naselju.

Projektne faze

Vrtovi Riverine kao impresivan projekat urbanog razvoja, će se graditi trajati u preiodu od 20 godina počevši od sada i to u tri faze. Projekat je iniciran prije 7 godina i već je prošao kroz nekoliko uvodnih faza: kreiranje površina za Regulacioni Plan – Septembar 2001; kreiranje detaljnog Regulacionog Plana – ljeto 2002; usvajanje novo-kreiranog Regulacionog Plana – početkom 2003; početak građevinskih radova – April 2003. Cijeli projekat zajedno sa stambenom i poslovno-komercijalnom zonom će biti implementiran u nekoliko faza. Tokom faze jedan, koja je i najveća svojom površnom, a obuhvaća i Shopping Zonu, biti će građena, u početku sa Poslovno-Komercijalnim Parkom, stambenim jedinicama i sportsko-rekreacionim centrom, poslije sa kućama u nizu, gdje će naposlijetku biti izgrađen i hotel. U drugoj fazi, gradnja će se nastaviti kroz gradnju stambenih jedinica, vila i individualnih kuća i dodatnih kuća u nizu. Inače, ova faza će imati izvjesni ekskluzivitet kao dio Vrtova Riverine sa odabranim kupcima. Treća faza je faza završetka građevinskih radova svih stambenih jedinica i javnih ustanova kao i sportsko-rekreativnih površna, uključujući i golf teren sa 9 rupa, koji će zapremiti površinu od 45 ha.

Stambeni objekti

Otvoreno za sve, Vrtovi Riverine će nuditi 7000 stambenih jedinica, od stanova i kuća u nizu do pojedinačnih kuća a centar zajednice će pokriti sve potrebe stanovnika, nudeći pored uobičajenih sadržaja, trgovačke centre i prodavnice, škole i sportsko-rekreacione objekte.

Vrtovi Riverine imaju i pojedinačnu arhitektonsku jedinstvenost i predstavljat će mali grad građen u početku tako da uključi sve zahtjeve morednog planiranja grada, gdje su kuće sa velikom okućnicom, 'pametni' stanovi sa dopunskim parkovnim površinama, igralištima i sportskim terenima. Vrtovi Riverine će funcionisati prema pavilima života u (zatvorenoj) zajednici, koja će pomoći stvaranje sigurnog i zdravog okruženja, ljupkog i opuštajućeg ambijenta.

Stambene jedinice

Vrtovi Riverine među prvima u Bosni i Hercegovni nude koncept življenja u zatvorenoj zajednici (gated community) u prvoj fazi projekta, gdje fizički i video nadzor doprinose miru i sigurnosti naših stanara tako i njihove imovine. Svaki stan u Vrtovima Riverine je pažljivo osmišljen kako bi obezbjedio planirane visoke standarde koje smo postavili sa prvim objektom Vila Lavanda.

Neke od osnovnih karakteristika stanova u naselju Vrtovi Riverine: - savremen i moderan dizajn, - kontrolisan pristup zajednici, - termo fasada, - granitno predvorje, - podzemna garažna mjesta sa daljinski kontroliranim ulazom, - lift iz gražnog prostora, - video nadzor, - protuprovalna vrata, - etažni sitem grijanja, - CATV – internet, - PVC stolarija , - moredno opremljena kupatila, - parket, - klima uređaj u centralnoj prostoriji, - 2 godine garancije na završne radove.

Mogućnost individualnog odabira, te prilagođavanje zahtjevima kupca i savjet za budući izgled interijera, povećava bliskost sa kupcem i čini ga partnerom i odabranim stanarom. To činimo kako bi povećali užitak kupovine i ispunili očekivanja svakog kupca.

Poslovno-komercijalna Zona

Vrtovi Riverine Poslovno-Komercijalna zona uključuje 6 modernih objekata sa prostranim poslovnim prostorima sa svim tehnološkim unaprijeđenjima. Cijeli kompleks objekata građen je u prirodi tako da svako može vidjeti zelenilo iz objekataa u kojim se nalaze.

Predviđena na površini 80,000 m2, zona je idealno namjenjena za uprave međunarodnih kompanija i za kompanije iz djelatnosti informacionih tehnologija, oglašavanja i ostalih djelatnosti. To je mjesto za rad u kojem ostajete povezani sa prirodom. Poslovno-Komercijalna zona će između ostlog uključivati i hotel zajedno sa konferencijskom salom, restoran, bar, klub i 200 parking mjesta.

U Poslovno-komercijanoj zoni je smještena Shopping Zona Vrtova Riverine koja će uskoro postati dio prepoznatljivosti među stanovnicima Sarajeva. Posjetioci će potrošiti svoje slobodno vrijeme ne samo u kupovini, već i u uživanju sa porodicom u potpuno jedinstvenoj zabavnoj Shopping Zoni.

Shopping Zona

Shopping Zona je među prvim na bosansko-hercegovačkom tržištu, koja donosi u jednom najmoredniji i praktičan komercijalni koncept koji će odmah postati mjesto okupljanja za stanovnike Sarajeva. Zona razvijena na više od 60.000 m2 (unutar Poslovno-Komercijalnom zonom) i ukljućivat će Shopping Riverina Center, a Mercator hipermarket, modne prdavnice, prodavnice namještaja, veliki centar uradi-sam, autosalon itd. Shopping Zona počiva na ponudi ugodnosti kupovine, korištenja usluga, gastronomije za najprofinjenije ukuse a ujedno bogati i životni stil posjetilaca.

Vrijednost projekta

Projekat Vrtovi Riverine predstavlja investiciju vrijednu preko 700 miliona EUR, nudeći jasna riješenja za lokalnu zajednicu i naredne generacije. Stoga, značaj 20 ha površine predviđene za puteve uključene u projekat, uvjerava nas u bolji protok saobraćaja kroz naselje. Svakako, Vrtovi Riverine stvaraju dodatni izvor prihoda za budžet lokalne i državne administracije sa približno 100 miliona eura od direktinih i indirektnih poreza.

Moderan standard života

Stambene zgrade naselja Vrtovi Riverine će biti sve više i više ispred basansko-hercegovačkog kvaliteta radova. Naravno, poboljšanje kvaliteta života nudi dodatni poticaj za kupovinu novog stana. Vrtovi Riverine su iz tih razloga za mnoge ljude koji su izabrali život u centru idealno mjesto za premještanje u novu životnu sredinu. Stoga su Vrtovi Riverine idealan izbor.

Privatnost i zajednica u jednom

Naš cilj je sagraditi Vrtove Riverine zajedno sa kućama u nizu i ostalim objektima i ponuditi riješenje za one koji žele živjeti u modernom, ugodnom i dobro-organizovanom domu, smještenom u mirnoj, blagonaklonoj sredini i koji trebaju privatnost kao što im je potrebna pripadnost ovoj zajednici.

Sinhronizirani stambeni objekti, putevi i zelenilo

Kuće u nizu nude korist individualnih i kombinovanih stambenih jedinica koje sklanjaju stanare od gradske vreve, ali ih ne čine izolovanim, i u isto vrijeme stvara toplu i opuštajuću atmosferu dobrog susjedstva drugih stanara. Da bi dosegli tu atmosferu, uvidjeli smo da u ovoj sredini promet na putevima i pješačkim stazama treba biti reduciran samo na stanare naselja i goste naselja, te ga kao riješenje treba umanjiti naročito onaj koji predstavlja nepotreban ili tranzitni promet. Činjenica da samo male ulice i aleje mogu biti građene u naselju sa zgradama, kućama i vilama (organiziranim u zatvorenu zajednicu), predstavljaju garanciju da će promet saobraćaja biti vođen smanjenom brzinom kretanja, povećavajući ugodan i siguran život stanara.

Arhitektonski sklad

Estetiski gledano stambeni objekti su cjelina koja dozeže stilsko jedinstvo koje isključuje monotoniju. Arhitektonski cilj je ostvaren kreiranjem različitih veličina objekata, gdje se izbjeglo dosadno ponavljanje eksterijera. Međutim, iako postoje različiti oblici za stambenih objekata, fasade ipak koriste iste elemente i osnovne materijale i boje koje omogućavaju povezanost i integrisanost cjeline. Javne i privatne površine su određen i ograđen na odgovarajući način ne narušavajući arhitekturu naselja. Naselje će imati manje asfaltnih površina, ali više zelenila, vegetacije i prizora koji sugeriraju opuštenost i komfor. Oko kuća će se nalaziti vrtovi sa dodatnim stepenom privatnosti i sigurnosti.

Pravo mjesto građeno za budućnost

Sarajevo je iskusilo vrijeme ekspanzije, kada su dugoročna, dobro planirana riješenja trebala biti pronađena kako bi zadovoljila potrebe povećanja populacije koja konstantno zahtjeva da se ostvare ta poboljšanja. Grad treba proširenje, kako bi obezbjedio visok kvalitet. Grad treba potpuno integrisana stambena riješenja. Vrtovi Riverine su prvi integrisani projekat urbanog razvoja u Bosni i Hercegovini, sačinjen od strane malezijskih stručnjaka i uz podršku lokalnih vlasti, te predstavljaju investiciju vrijednu više od 700 miliona EUR.

Prikaz umjetnosti gradnje

Vrtovi Riverine imaju sve kavlitete koje ih čine najboljim naseljem u Sarajevu – postavljene u sjevero-zapanom djelu grada, u zelenilu i rijekama; građeni prema najvišim međunarodnim standardima kvaliteta, komfora i dizajna, prema potpuno integrisanom projektu, koji će za potrebe 21-og vijeka postati živo naselje i prikaz umjetnosti gradnje sa svim ustanovama i pogodnostima koje čine sigurnu zajednicu.

Izvori

- ZAVOD ZA IZGRADNJU KANTONA SARAJEVO - www.zavodzpr-sa.ba - ZAVOD ZA PLANIRANJE RAZVOJA KANTONA SARAJEVO - www.ziksar.com.ba - DNEVNI AVAZ - www.avaz.ba - MBI DEVELOPMENT d.o.o. - www.vrtoviriverine.ba

Joldas 08:48, 27 februar 2008 (CET)[odgovori]

Ronald Braus

RONALD BRAUS - bariton

Nakon završenog glazbenog obrazovanja u Rovinju i Puli započeo je studij pjevanja kod profesorice Renate Šeringer u Zagrebu, a 2001. godine diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Dunje Vejzović.

Polazio je tečajeve usavršavanja kod Katie Ricciarelli, Ferdinanda Radovana, Giorgia Suriana i Cynthie Hansell Bakić. Ostvario je slijedeće uloge: Ptolomej (G.F.Handel: “Giulio Cesare”), Gasparo (G.Donizzetti: “Rita”), Paž (G.Menotti: “Amahl i noćni posjetitelji”), Lambertuccio (F.Suppe: “Boccaccio”), Ben (G.Menotti: “telefon”) Signor Bruschino ( G. Rossini : Il signor Bruschino)..... Prvu suradnju s producentskom kućom Vero Vision ostvaruje ulogom Ptolomeja u operi “Giulio Cesare” G.F.Händela na otvorenju Zagrebačkog ljeta1999. godine. Sa Zagrebačkim opernim studijom surađuje od 1997. godine, a prvu suradnju s kazalištem “Komedija” ostvaruje ulogom Lambertuccia u opereti “Boccaccio” F.Suppea. Često nastupa kao koncertni pjevač te nastupa na mnogim festivalima.

Sudjelovao je u izvedbama koncerata različitih tematskih sadržaja kao i misa i oratorija (Schubert – Misa u G-duru; W.A.Mozart – Krunidbena misa; J.S.Bach – Misa u H-molu, Ch.Gounod .- Misa Simplex). Nastupao je u zemlji i inozemstvu (Slovenija, Italija, Švicarska, Austrija, BiH). Aktivno se bavi vokalnom pedagogijom, te edukacijom mladih kroz koncerte namjenjene učenicima osnovnih i srednjih škola te tako već nekoliko godina nastupa u projektima “Od baroka do roka”; “Šaljiva glazba velikih majstora”; Mozart dolazi u goste” sa ciljem da se djeci približi ozbiljna glazba. Izdao je nosač zvuka (CD) u prosincu 2005.

Surađuje s više zborova i komornih ansambala, umjetnički je voditelj Međunarodnog kulturnog centra u Rovinju, dirigent Ženskog pjevačkog zbora “Hrvatica” Društva Hrvatska žena Grad Zagreb i Mješovitog pjevačkog zbora crkve sv. Blaža u Zagrebu sa kojima ostvaruje bogat zborski repertoar. Od 2000. g ustanovio je Glazbene večeri u dvorcu na Crvenom otoku kod Rovinja čime je bitno upotpunjena kulturna ponuda regije. Godine 2006. osniva komornu operu „Opera b b” koja djeluje u Zagrebu s ciljem da predstavi opernu umjetnost svim krajevima Hrvatske i inozemstva.

IGOR ZERAJIC

Članak

IGOR ŽERAJIĆ

-bosanskohercegovački rock pjevač -rođen u Sarajevu

1985-zavrsio klasičnu gitaru kod profesora Mile Praljka 1986-postao vokalni solista sarajevske grupe "VISA" 1989-krajem iste godine prelazi iz grupe "VISA" u sarajevsku grupu "CRNO VINO" i sa njima objavljuje album "VOLJETI"

1992-1994- ostvaruje suradnju sa vise umjetnika grada Sarajeva te nastup u mjuziklu "KOSA ANNO DOMINI 1992" sarajevskoga Kamernoga Teatra 55

1994- odlazi u UK ondon ljeta iste godine

1998-2000-pohađa i završava "PADDINGTON GREEN COLLEGE"-department of art-sound engineering

1999- radi kao sound engineer, studio "FULL CONTACT"-UK ,London 2001-radi kao sound engineer, "TEATRO TECHNIS'Theater of Cameoon Town-UK,London 2002-radi kao sound engineer,"ENGLISH NATIONAL OPERA" -UK London

2002-povratak u Sarajevo i ponovno okupljanje grupe "CRNO VINO" 2003-rad na remasteru albuma "VOLJETI" 2004-rad na albumu "PROPOVJEDNIK" -saradnja sa Esmom Redzepovom,Miki Tifunov

2005-kajem te godine odlazak iz grupe "CRNO VINO" i nastavak samostalne karijere -saradnja sa Sergej Žerajic,Miroslav Pilj,Davor Maraus, Ivan Barbalić,Željko Škaic, Marin Meštrović,Nedim Alikadic, PAKT 5

2006- izdaje majski single "ODGOVOR" 2006-izdaje septembarski videoklip ODGOVOR" 2006-izdaje novembarski single "KARMIN" 2007-izdaje februarski single "DA JE BOG D"O RANIJE" sa kojime ulazi u drugi krug takmicenja na BH Radio TV Festivalu

Izvori

www.igorzerajic.com

angel 17:41, 11 mart 2008 (CET)[odgovori]

Radislav Krstić

Članak

Radislav Krstić je prvi čovjek u Evropi koji je osuđen za genocid. Čak ni Hitlerovi generali u Nuernbergu nisu dobili takvu presudu.


Izvori

Međunarodni sud pravde u Hagu.

Bosanac2 16:38, 31 mart 2008 (CEST)[odgovori]

AHMED HERCEGOVIĆ KOSAČA

Ahmed-paša Hercegović ( 1455. - 21. juli 1517. ) je bosanski plemić i osmanlijski veliki vezir, sin je hercega Stjepana Vukčića Kosače i Barbare Bavarske, rođen je u Herceg Novom i dobio je po ocu ime Stjepan.

Djetinjstvo i rana mladost

Djetinjstvo provodi u Humskoj zemlji (današnja Hercegovina) i Dubrovniku gdje započinje školovanje. Nakon pada bosanske države pod osmanlije, otac ga šalje u Carigrad kao jamca za mir. Školovao se u čuvenom Enderun mektebu gdje je primjećen njegov talenat i njegova politička karijera počinje polako rasti.

Napredovanje ka osmanlijskom dvoru


Pod imenom Ahmed prvi put se javlja 1477., u jednom fermanu sultana Mehmeda II, a već sljedeće godine bio je državni zastavnik, mirialam. U decembru 1481. ženi kćerku sultana Bajezida II, princezu Hundi-hatun, od tada njegova karijera još više napreduje. Tokom svog života obnašao je razne dužnosti, bio je sadžakbeg Burse, zatim beglerbeg Anadolije. 17. marta 1488. postao je kapudan-paša i komandovao je osmanskom mornaricom četiri godine i devet mjeseci. Nakon toga ponovo biva imenovan na dužnost anadolskog beglerbega. U martu 1497. prvi put je imenovan za velikog vezira, što je poslije sultana najveća funkcija u Osmanskom carstvu. Ahmed-paša Hercegović će još četiri puta biti na ovom istaknutom položaju . Četrdeset godina je proveo u službi trojice sultana ( Mehmed II, Bajazid II i Selim I ) i pod njihovom zastavom učestvovao u mnogim bitkama , ovo vrijeme je u osmanskoj istoriji poznato kao "zlatno doba" , a velike zasluge za to svakako pripadaju i Ahmed-paši.

Potomstvo i zadužbine

Imao je četiri sina: Ali-bega, Mustafa-bega, Ahmed-bega i Mehmed-bega te jednu kćer kojoj je dao ime po svojoj domovini - Huma. Iza sebe je ostavio brojne zadužbine po čitavoj tadašnjoj carevini: džamije, medrese, hamame, mektebe, imarete, karavannsaraje itd. Ahmed-paša je umro 1517., kada se vratio iz Egipta. Ukopan je na svom imanju na Mramornom moru ,u selu Dil koje je kasnije njemu u čast preimenovano u Hersek (Hercegovina) .



Izvori

1. G.Elezović, Nekretna dobra Ahmed-paše Hercegovića u Dubrovniku - izvor za pljačku dubrovačke republike,POF I/1950.

2. Ć.Truhelka, Tursko-slovjenskispomenici dubrovačke arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja,XXIII, Sarajevo, 1911.

3.B. Zlatar, Ahmed-paša Hercegović, (zbornik radova), BZK "Preporod",Mostar, 2003.

Feriz 21:26, 7 april 2008 (CEST)[odgovori]

Narodni heroj

Članak

PEĆANAC Stanka ĐURO - ĐUREKAN
Rođen 1916 u Suvaji, Bosanski Petrovac, Bosna i Hercegovin. Član KPJ od novembra 1941. u NOB stupio 1941. Poginuo 5-V-1942. Za narodnog heroja proglašen 24-VII-1953.


OKUPACIJA ga je zatekla u Makedoniji. Nije se predao, već se sa grupom naoružanih vojnika probio do Bosanske krajine. Tamo se odmah uključio u Narodnooslobodilačkei pokret i najaktivnije radio na pripremama za ustanak u svom rodnom kraju. I ranije je bio poznat kako istaknuti borac za prava radnog naroda. Već u prvim sukobima sa neprijateljem bio je uzoran i hrabar borac, pa je u novembru 1941 godine primljen u članstvo KPJ. Odmah posle toga postavljen je za pomoćnika komesara Vođeničke čete.

Đuro Pećanac se istakao u mnogim borbama. Na Medenom Polju, zahvaljujući uglavnom njegovoj hrabrosti i snalažljivosti, uništena su tri kamiona ustaša i zaplenjen teški mitraljez, tri puškomitraljeza i dosta druge ratne spreme. Iz Bosanskog Petrovca neprijatelj je pošao upomoć napadnutim ustašama. Đuro Pećanac je hrabro sačekao tenkove na otvorenom polju i omogućio partizanima nesmetano povlačenje.

Kada su u Bosansku krajinu stigli italijanski fašisti, Đurina četa, jedna od najboljih u Bosanskoj krajini, imala je niz uspešnih borbi sa njima. U zimu 1942 godine on vodi ogorčene borbe, jednom sa svojom četom prisiljava ceo bataljon na predaju.

Po povratku u petrovački kraj, u dogovoru sa komandirom čete, Đurekan odlučuje da napadne delove italijanske divizije. Ogorčena borba trajala je sedam i po časova bez prekida. Pošto je neprijatelju naneo velike gubitke, bio je i sam teško ranjen kod sela Bravsko. I pored toga, on pokušava da pritekne upomoć ranjenom drugu, ali i sam umire pored njega u dvadeset šestoj godini života.

Bio je neustrašiv partizan. Uvek je, kažu, nosio torbicu punu bobi. Sa njom je kretao u juriše i upadao u neprijateljske redove praveći često paniku među neprijateljskim vojnicima.

Izvori

Pecanac m 01:21, 21 april 2008 (CEST)[odgovori]

Članak

2. KORAK: rođen 01. prosinca 1942. godine u Prologu – Livno, BiH. Diplomirao je fiziku i strojarstvo na Sveučilištu u Rijeci. Radio je deset godina kao profesor fizike u Tehničkom školskom centru u Rijeci, a zatim nastavio raditi kao viši savjetnik za fiziku u Zavodu za školstvo RH. Područje njegova interesa je didaktika fizike. Magistrirao je i doktorirao na Sveučilištu u Rijeci iz područja istraživačke i problemsko orijentirane nastave fizike. Objavio je pedesetak radova u časopisima i zbornicima sa simpozija i drugih stručnih skupova. Napisao je šest knjiga o suvremenom učenju, poučavanju i vrednovanju. Također je suautor jedne generacije udžbenika fizike za osnovnu školu. -->


Izvori

Livno 20:33, 24 april 2008 (CEST)[odgovori]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Wikipedia:Kreiranje_članaka/Traženi_članci/Arhiva_5&oldid=2455830"