Vrtača

Vrtača ili kraška dolina je zatvoreno okruglasto udubljenje u kraškom predjelu i jedna od najrasprostrnjenijih površinskih oblika kraškog reljefa. Prečnik im je do 200 m, a dubina 5 - 10 m. Nastaju:

• proširivanjem pukotina koje se međusobno sijeku i duž kojih ponire atmosferska voda koja vrši hemijsku eroziju. Ovo je najčešći tip erozije.
• urušavanjem tavanica pećina i podzemnih šupljina (salomne vrtače). Ogoljen krečnjački teren, pokriven velikim brojem vrtača, između kojih postoje uske pregrade, naziva se boginjavi kras.

Bravsko polje, sa brojnim vrtačama (boginjavi kras)

Prema izgledu, postoje tri tipa vrtača:

• Tanjiraste vrtače su plitke vrtače, čiji je prečnik višestruko veći od dubine. Dno im je obično zaravnjeno, pokriveno crvenicom. Tanjiraste vrtače nastaju u slabije rastvorljivim stijenama, kao što su dolomiti, ili u krečnjacima s većim sadržajem nerastvorljivih komponenata.
• Ljevkaste vrtače imaju prečnik približno jednak dubini. Ti oblici su veoma česti u dobro rastvorljivim, tektonski poremećenim krečnjacima. Na njihovim stranama, po pravilu, su razvijene škrape.
• Bunaraste vrtače kod koje je prečnik znatno manji od dubine. Bunaraste vrtače nastaju na presjeku dva vertikalna - subvertikalna razloma ili više njih. One predstavljaju prelaz ka jamama. Oštra granica između bunarastih vrtača i jama ne može se postaviti.

Svaka vrtača je poseban životni prostor za sebe. U njoj se odvijaju endemični klimatski uslovi, jer je tokom dana manje izložena sunčevim zracima, pogotovo ako je i zaštićena rastinjem. Takvi uslovi pospješuju razvoj mnogobrojnih agrikulturnih biljaka, što znatno utiče na ljudski život u inače oskudnim kraškim područjima. Osobitost vrtača je toplotna inverzija, što znači da je dno hladnije. U visokim planinama, u većem djelu godine, snijeg se zadržava u vrtačama, i to su sniježne vrtače.