Vijećnica u Brčkom
Vijećnica u Brčkom spada u jedno od najvrijednijih ostvarenja izgrađenih u pseudomaurskom maniru u Bosni i Hercegovini. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Cijela kompozicija objekta komponirana je po principu stroge simetrije sa središnjim, jače izbačenim rizalitom i dva manja kutna rizalita. Na ovaj način, osim horizontalne, prisutna je i podjela površina fasade po vertikalnoj osi. Ovim principom, osim simetrije, kao jedne od odlika klasičnog graditeljstva ili kasnije neorenesanse, sugerira se uobičajena raščlanjenost gabarita osmansko-turske arhitekture.[2]
U Vijećnici je smještena biblioteka, kancelarija gradonačelnika i sala za održavanje sjednica Vlade. Od 2013. godine otvorena je za sve posjetioce.
Lokacija
urediZgrada Vijećnice je u centru grada, u arhitektonskoj cjelini sa parkom, zgradom hotela Posavina i zgradom filijale Zemaljske banke.
Historija
urediIzgrađena je u periodu 1890-1892. godine. Projektant Vijećnice je Ćiril Metod Iveković, koji je od 1890. godine radio kao arhitekt u Zemaljskoj vladi u Sarajevu.[2]
Opis
urediVijećnica je dimenzija 37,50 x 14,45 m. Dimenzije bočnih rizalita iznose 5,00 x 5,00 m, dok širina srednjeg rizalita iznosi 11,20 m. Srednji rizalit je izbačen 1,20 m iz ravni zida, dok su bočni izbačeni po 45 cm. Srednji rizalit je po vertikali podijeljen na tri jednaka pojasa u čijim se osovinama nalaze prozorski otvori, koji se nalaze i na bočnim rizalitima. Bočni rizaliti su završeni krovom u vidu potkovičaste kupole. Vijećnice ima suteren, prizemlje i kat.
Objekt je završen vrlo širokim vijencem iznad koga se nalazi jače izbačen krov i lukovičaste kupole na kutovima. Na kutnim rizalitima, u zoni širokog vijenca, postavljeni su gradski satovi.
Gornji pojas sastavljen je od niza konzola koje ”pridržavaju” jako naglašenu strehu objekta. Svi ovi dekorativni elementi - lukovičaste kupole iznad bočnih rizalita, potkovičasti lukovi iznad prozora, beskonačni reljefni ornament ispod krovnog vijenca - predstavljaju prepoznatljive elemente građevina rađenih u pseudomaurskom maniru u razdoblju historicizma u BiH. Preuzimani su najčešće prema afinitetu arhitekte i to iz različitih faza razvoja islamske umjetnosti i njenih regionalnih centara. Kako je evropskim arhitektima bila najbolje poznata sjevernoafrička i španska maurska arhitektura, to su njeni elementi i bili najviše zastupljeni.
Literatura
uredi- Jovan Marković, Brčko – najveći grad Bosanske Posavine, Gradovi Jugoslavije, Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd, 1971., str. 175 – 178.
- Amra Hadžimuhamedović, Struktura historijske gradske jezgre Brčkog, seminarski rad na postdiplomskom studiju Razvoj arhitekture i naselja na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, svibanj 1989.
Reference
uredi- ^ "Vijećnica u Brčkom" (PDF). kons.gov.ba. Pristupljeno 10. 9. 2017.[mrtav link]
- ^ a b "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
