Veleizdajnički proces 1909.

Veleizdajnički proces je bio sudski proces koji su vlasti Austro-Ugarske organizovale u Zagrebu 1909. godine protiv 53 člana Srpske samostalne stranke. SSS u to doba s Hrvatskom strankom prava čini Hrvatsko-srpsku koaliciju, većinsku snagu u Hrvatsko-slavonskom saboru. Optuženi su za saradnju s vlastima Srbije u zavjeri da se Južni Slaveni ujedine u zajedničku državu. Iako su dokazi bili slabi (dokazano je da je glavni svjedok optužbe bio policijski provokator, Đorđe Nastić; prema tadašnjim propisima tako prikupljene informacije nije se smatralo zakonitim dokazom), osuđeni su na robiju. Ubrzo je Koalicija sklopila politički pakt s ugarskim premijerom Héderváryjem, pa su svi bili pomilovani.

U vrijeme veleizdajničkog procesa su iz Kraljevine Srbije - putem tajne organizacije Crna ruka - vođene aktivnosti u svrhu teritorijalnog širenja, koje je uključivalo vojne akcije pomoću ubačenih gerilaca na području juga Srbije i Makedonije pod vlašću Osmanlijskog carstva, te razne obavještajne aktivnosti - te, u iščekivanju mogućeg evropskog rata u kojemu će Srbija biti u prigodi proširiti svoj teritorij, priprema za oružane akcije - na području Austro-Ugarske i Kraljevine Crne Gore; gdje se također putom organizacije Narodna odbrana radilo na organizaciji oružane pobune. O sudjelovanju u tim aktivnostima će kasnije i javno govoriti neki njihovi viđeniji učesnici, poput Svetozara Pribićevića, Puniše Račića i Vase Čubrilovića.

Po kasnijoj tvrdnji koju sam predsjednik Srpske samostalne stranke Svetozar Pribićević iznosi u svojoj brošuri [1] iz 1931. godine, optuženici iz zagrebačkog Veleizdajničkog procesa su doista bili veleizdajnici - radili su na razbijanju Austro-Ugarske i uspostavi Jugoslavije - ali optužba nije raspolagala dobrim dokazima.[2] Pribićević je o jednome od ključnih svjedoka optužbe, Simi Turajliću, u novinama Srbobran pisao s gnušanjem: Ovako se zove jedna zvijer u ljudskoj podobi, koja je - osim crkvenobočkih veleizdajnika - strpala još mnoge druge ljude u istražni zatvor kot. suda u Kostajnici, sudb. stola u Petrinji, te lepoglavsku i mitrovačku tamnicu. Ovako se zove jedna moralna propalica i ništarija... [3][4]

ReferenceUredi

  1. ^ Pribićević, Svetozar (2000). Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njenu budućnost, decembar 1931. str. 211.
  2. ^ Pribićević, Svetozar (2000). Izabrani politički spisi. Zagreb: Golden Marketing i Narodne novine. ISBN 953-6168-71-5.
  3. ^ Вишњић, Чедомир (2013). Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914. Загреб, Београд: СКД Просвјета, Службени Гласник. str. 483.
  4. ^ Србобран, бр. 278.-279., Симо Турајлић. Загреб. 1909.