Vaginizam je fizičko ili psihičko stanje koje utiče na sposobnost žene da se, u bilo kojem obliku, uključi u vaginalnu penetraciju, uključujući i bilo koji seksualni odnos, penetraciju prstima, ubacivanje tampona ili drugih menstruacijskih pomagala, a penetraciju uključuje u ginekološke preglede (PAPA testove).

Vaginizam
(Vaginizmus)
Ukljućeni mišići
(Izaziva bolne snošaje)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10F52.5, N94.2
ICD-9306.51 625.1
DiseasesDB13701
MedlinePlus001487
MeSHD052065

Pretpostavlja se da je to posljedica nevoljnog grčenje vaginalnih mišića, što čini bilo kakvu penetraciju vegine čini bolnom ili nemogućom. Iako nema dokaza da se definitivno odredi koji mišić je odgovoran za spazam, načešće se smatra da je to pubokokcigni mišić, poznat i kao "PC mišić". Također su predloženi i ostali mogući mišići tog područja, kao što su levator ani, bulbocavernosus, cirkumvaginalni (okolovaginski) i perivaginski (privaginski) mišić.[1]

Žena sa vaginismusom ne može svjesno kontrolirati spazam. Vaginizam je refleks koji može biti vezan za odgovor zatvaranjem očiju kada predmet pođe prema njoj. Ozbiljnost vaginizma, kao i bol prilikom penetracije (uključujući i seksualnu), individualno varira, od žene do žene.[2]

Primarni vaginismus uredi

Žena ima primarni vaginismus kada nije u stanju upustiti se u penetrativni seks ili iskustvo bezbolne vaginalnalne penetracije. Obično se otkriva kod tinejdžerki i žena u ranim dvadesetim godinama, kada mnoge djevojke i mlade žene u zapadnom svijetu imaju prva iskustva korištenja higijenskih tampona, prodornog seksa, ili prolaze kroz Papa test. Žena sa vaginizmom može biti nesvjesna svog stanja dok pokušava vaginalnu penetraciju, a može biti upoznata sa uzrocima njenog stanja.

Nekoliko od glavnih faktora koji mogu doprinijeti primarni vaginismus uključuju:

  • Stanje koje se naziva sindrom vestibulitis vulve, više ili manje sinonim za fokalne vaginitis, takozvana sub-klinička upala, u kojoj se doživljava bol pri nekom obliku pokušaja penetracije;
  • Urinarni trakt;
  • Vaginalnu gljivične infekcije
  • Seksualno zlostavljanja, silovanje, drugi oblici seksualnog zlostavljanja, pokušaj ili napad u cilju seksualnog zlostavljanja;
  • Poznavanje (ili svjedočenje) seksualnog ili fizičkog zlostavljanja drugih, bez ličnog takvog iskustva;
  • Nasilje ili slični sukobi u ranom kućnom okruženju;
  • Strah od bolova povezanih s penetracijom, posebno popularna zabluda "razbijanja" himena na prvi pokušaj penetracije ili ideja da će prva vaginalna penetracija neminovno povrijediti:
  • Hronična bolna stanja i [[ponašanje po modelu zbjegavanja štete.
  • Bilo koja fizička invazivna trauma (ne nužno ili čak ni u blizini genitalija);
  • Generalizirana anksioznost;
  • Stres;
  • Negativne emocijske reakcije prema seksualnoj stimulaciji, npr. gadeći se na namjernoj, kao i na više implicitnoj razini;
  • Konzervativno moralno obrazovanje, koje može izazvati negativne emocije;

[3][4][5]

Primarni vaginizmus je često idiopatski.[6]

Lamont je klasificirao vaginismus [7] prema težini stanja. Opisuje četiri stepena vaginismusa:

  • U prvom stepenu vaginizma, pacijent ima spazam karlice koji se može lahko, sa sigurnošću opustiti. *U drugom stepenu, grč je prisutan, ali se održava tokom zdjelice čak i sigurnost.
  • U trećem stepenu, pacijentica podiže zadnjicu da izbegne da bude ispitana.
  • U četvrtom stepenu vaginizma (također poznat kao 4. klasa vaginizma), najteži je oblik, kada žena podiže zadnjicu, povlači i čvrsto zatvara butine da izbjegne ispitivanje. Pacík je proširio Lamontovu klasifikacije, uključenjem petog stupnja u kojem pacijentica doživljava visceralne reakcije, kao što su znojenje, hiperventilacija, lupanje srca, drhtanje, tresenje, mučnina, povraćanje, gubljenje svijesti, želeći da skoči sa stola ili napada ljekara.[8]

Iako se obično misli da je u primarni vagizmus uključen samo pubokokcygeusni mišić, Pacík jeidentificirao dva dodatna uključenja spastičnih mišića u pacijentica pod sedativima. To uključujeučešće drugih mišića (bulbospongiosusa) i srednjih vaginalnih mišića (puborectalis).[9]

Sekundarni vaginismus uredi

Sekundarni vaginismus nastaje kada osoba koja je ranije bila u mogućnosti da ostvari penetraciju razvija vaginismus. To može biti zbog fizičkih uzroka kao što su gljivične infekcije ili traume tokom porođaja, a u nekim slučajevima to može biti zbog psiholoških uzroka ili u kombinacijskih odnosa. Tretman ovog vaginizam je isti kao i za primarni vaginizam, iako, u ovim slučajevima, prethodno iskustvo sa uspješnim penetracijama može pomoći u bržem rješavanju stanja. Peri-menopauzni i menopauzni vaginizam, često nastaje zbog sušenja vulve i vaginalnog tkiva, kao posljedice smanjenja estrogena i kao rezultat "mikro-sužavanja" pri prvom izazivanju seksualnog bola, koji je doveo do spazma.[10]

Faktori uredi

Faktori koji mogu doprinijeti pojavi primarnog ili sekundarnog vaginismusa uključuju:

  • Strah od gubitka kontrole;
  • Nepovjerenje u odnosu na partnera;
  • Samosvijest o tijelesnoj slici
  • Zablude o seksu ili nedostižni standardi za seks od pretjeranih pregleda seksualnih materijala, kao što su pornografija ili apstinencija;
  • Strah da vagina nije dovoljno široka ili dovoljno duboka / prevelik strah od partnerovog penisa;
  • Neotkrivena ili odbijena seksualnost (posebno, aseksualni ili lezbijsko iskustvo);
  • Neotkriveno ili odbijeno osjećanje kao kao što je transrodnost (konkretno, kod transmuškaraca).

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Lahaie, MA; Boyer, SC; Amsel, R; Khalifé, S; Binik, YM (Sep 2010). "Vaginismus: a review of the literature on the classification/diagnosis, etiology and treatment". Women's health (London, England). 6 (5): 705–19. doi:10.2217/whe.10.46. PMID 20887170. |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)
  2. ^ Reissing, Elke; Yitzchak Binik; Samir Khalife (maj 1999). "Does Vaginismus Exist? A Critical Review of the Literature". The Journal of Nervous and Mental Disease. 187 (5): 261–274. doi:10.1097/00005053-199905000-00001. PMID 10348080. Zanemaren tekst "http://journals.lww.com/jonmd/Abstract/1999/05000/Does_Vaginismus_Exist___A_Critical_Review_of_the.1.aspx" (pomoć); |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Borg, Charmaine; Peters, L. M.; Weijmar Schultz, W.; de Jong, P. J. (februar 2012). "Vaginismus: Heightened Harm Avoidance and Pain Catastrophizing Cognitions". Journal of Sexual Medicine. 9 (2): 558–567. doi:10.1111/j.1743-6109.2011.02535.x.
  4. ^ Borg, Charmaine; Peter J. De Jong; Willibrord Weijmar Schultz (juni 2010). "Vaginismus and Dyspareunia: Automatic vs. Deliberate: Disgust Responsivity". Journal of Sexual Medicine. 7 (6): 2149–2157. doi:10.1111/j.1743-6109.2010.01800.x.
  5. ^ Borg, Charmaine; Peter J. de Jong; Willibrord Weijmar Schultz (Jan 2011). "Vaginismus and Dyspareunia: Relationship with General and Sex-Related Moral Standards". Journal of Sexual Medicine. 8 (1): 223–231. doi:10.1111/j.1743-6109.2010.02080.x.
  6. ^ "Vaginismus". Sexual Pain Disorders and Vaginismus. Armenian Medical Network. 2006. Pristupljeno 7. 1. 2008.
  7. ^ Lamont, JA (1978). "Vaginismus". Am J Obstet Gynecol. 131 (6): 633–6. PMID 686049.
  8. ^ Pacik, PT.; Cole, JB. (2010). When Sex Seems Impossible. Stories of Vaginismus and How You Can Achieve Intimacy. Odyne Publishing. str. 40–7.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  9. ^ Pacik PT (decembar 2009). "Botox treatment for vaginismus". Plast. Reconstr. Surg. 124 (6): 455e–6e. doi:10.1097/PRS.0b013e3181bf7f11. PMID 19952618. Arhivirano s originala, 4. 6. 2012. Pristupljeno 2. 3. 2016.
  10. ^ Pacik, Peter (2010). When Sex Seems Impossible. Stories of Vaginismus & How You Can Achieve Intimacy. Manchester, NH: Odyne. str. 8http://www.vaginismusmd.com/book/. ISBN 978-0-9830134-0-2.

Vanjski linkovi uredi