Usora (rijeka)

rijeka u Bosni i Hercegovini

Usora je lijeva pritoka Bosne u srednjoj Bosni. Od izvora ispod vrha planine Očauš do ušća iznad Doboja duga je 82 kilometra. Do Teslića kroz koji protječe, nosi lokalni naziv Velika Usora jer se ispod grada na mjestu zvanom Sastavci sastaje sa svojom istoimenom, ali dosta manjom lijevom pritokom Malom Usorom, koja također dolazi iz planinskog masiva UzlomacBorjaOčauš, ispod kojeg u manjim razdaljinama izvire više rijeka i njihovih pritoka, u slivovima Vrbanje i Ukrine. U gornjem toku ova rijeka pravi veliki luk oko Borja, od njegovih jugozapadnih do sjeveroistočnih padina.[1][2][3]

Usora
Usora nizvodno od Teslića
Države Bosna i Hercegovina
LokacijaTeslić, Usora
Dužina82 km
UšćeBosna

Usora je rijeka koja nastaje u Tesliću spajanjem Velike i Male Usore. Mala Usora izvire ispod (južno) od magistralnog puta M4 (Banja LukaMatuzići, desetak kilometara zapadno od Pribinića. Prije Sastavaka desne su joj pritoke Mišića rijeka, Velika Ostružnja, Inova, Miljkovača, Velika rijeka, Brezna i manji potoci, a lijeve Rankovića rijeka i Gračanica. Njena dužina od mjesta nastanka do ušća je 82 km. Ušće rijeke Usore u Bosnu je na visini od 150 m: Ova rijeka ima nivalno-pluvijalni režim, tako da se njen vodostaj povećava otapanjem snijega i izlučivanjem većih količina padavina. Minimum srednjeg mjesečnog vodostaja u septembru (68,7 cm), a maksimum u aprilu (135,1 cm). Godišnji prosjek vodostaja rijeke Usore na njenom ušću je 95 cm.

U većem dijelu toka Usora je bujičasta, pa u sve češćim poplavama izaziva velike materijalne štete.

Usora se u prošlosti ubrajala u zlatonosne rijeke, a vjeruje se da je to i dalje u svom gornjem toku, skupa s mnogobrojnim većim i manjim pritokama i potocima. Njen evidentan hidroenergetski potencijal trajno je neiskorišten, a riblji fond gotovo zanemariv, naročito ako se ima u vidu stogodišnje ispuštanje neprečišćenih otpadnih industrijskih voda nastalih u procesu hemijske destilacije drveta u Tesliću.

Reference

uredi
  1. ^ Teslić (list karte 1:50.000, izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd, 1955.
  2. ^ Spahić M. et al., Bosna i Hercegovina (1:250.000), "Sejtarija", Sarajevo, 2000.
  3. ^ Mučibabić B. (ur.), Geografski atlas Bosne i Hercegovine, Geodetski zavod Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998; ISBN 9958-766-00-0.