Uskolisna bokvica
Uskolisna bokvica ili muška bokvica (lat. Plantago lanceolata) je vrsta cvjetnice iz porodice bokvica (Plantaginaceae). Poznata je i kao ravnolisna i muška bokvica.[1] Raste (kao korov) širom Evroazije, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Uspijeva na raznim staništima, osobito na oranicama i u zapuštenim baštama.[2][3]
| Uskolisna bokvica (Plantago lanceolata) | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Red | Lamiales |
| Porodica | Plantaginaceae |
| Rod | Plantago |
| Vrsta | P. lanceolata |
Opis
urediOva višegodišnja zeljasta biljka formira rozete sa cvjetnom stabljikom visine oko 40 cm. Duguljasto-lancetasti listovi i stabljika prekriveni su nježnim dlakama. Donji listovi su kopljasto rašireni ili uspravni, slabo nazubljeni s 3-5 jakih paralelnih vena i suženom kratkom peteljkom. istovi su grupisani na duboko ispucaloj stabljici, koja se završava u jajolikoj cvasti, sa mnogo malih cvjetova, svaki sa šiljatim pokrovom. Svaki cvijet može proizvesti po dvije sjemenke. Cvjetna čašica je zelena, promjera 4 mm, a krunica je smeđkasta. Ima četiri savijena leđna režnja sa smeđim rebrima i duge bijele prašnike. Raste na oskudnim kiselim tlima (pH <4.5). Smatra se da je u Sjevernu Ameriku, stigla kao invazivni korov. U Americi i Australiji prisutna je i raširena kao uvedena vrsta.
Rasprostranjenje
urediPlantago lanceolata (uskolisni trputac) je porijeklom iz Euroazije, ali je uvedena u Sjevernu Ameriku i mnoge druge dijelove svijeta, na odgovarajuća staništa.[4]
Historija
uredi
Za ovu bokvicu smatralo se se da je pokazatelj poljoprivrednog porijekla u polenskom dijagramu, čiji ostaci su pronađeni u Zapadnoj Norveškoj. Utvrđeno je da potiču iz ranog neolita; nadalje, smatra se indikatorom dobre paše u svom području.[5]
Upotreba
urediPlantago lanceolata upotrebljava se često kao biljni čaj i kao ostali ljekoviti pripravci.[6] Čaj od listova se koristi kao visoko djelotvoran protiv kašlja. U tradicijskoj austrijskoj medicini, listovi ove bokvice upotrebljavaju se kao sirup ili čaj ili u nekom drugom obliku (svježi listovi) za liječenje poremećaja respiratornog trakta, kože, uboda insekata i infekcija.[7]
Hemija
urediPlantago lanceolata sadrži feniletanoide, kao što je acteozid (verbaskosid), cistanozid F, lavandulifoliozid, plantamajozid i izoacteozid.[8] Također sadrži iridoid glikozide aucubin i catalpol.
Stanište
urediPlantago lanceolata, može rasti bilo gdje, od vrlo suhih livada do mjesta sličnih šumama.[10]
Razmnožavanje
urediNačin reprodukcije može varirati među populacijama Plantago Lanceolata.[11] Razmnožavanje može biti bilo bespolno, putem kloniranja, i spolno, kada se polen prenosi na razne načine, a obično vjetrom.[11] U populacijama koje se razmnožavaju vegetetivno, putem kloniranja, kao i kod ostalih biljaka sa takvom reprodukcijom, znatno smanjena je genetička varijacija.[10]
Infekcija pepelnicom
urediPodosphaera plantaginis je gljiva pepelnica koja inficira Plantago lanceolata. Sve populacije Plantago lanceolata podložne su zarazi putem nekoliko sojeva ove gljivice. Nakon što se populacija zarazi, u samom početku simptomi su minimalni. Zatim, nakon nekoliko mjeseci, počinju se javljati oštećenja (lezije) koja pokrivaju cijelu površinu listova i stabljika, što je vrlo priimjetno.[10]
Otpornost na pepelnicu
urediNakon toga zaražene populacije, reagiraju na različite načine. Neke populacije bokvice su osjetljivije na različite sojeve pepelnice. Također, neke populacije imaju više fenotipova otpornosti, dok s druge strane, drugi mogu imati samo jedan otporni fenotip.[10] Sve u svemu, populacije koje imaju najveću raznolikost fenotipova otpornosti imat će najveću stopu preživljavanja, posebno kada su stope infekcija visoke.[10]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "BSBI List 2007". Botanical Society of Britain and Ireland. Arhivirano s originala (xls), 25. 1. 2015. Pristupljeno 17. 10. 2014.
- ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12. 2. 2014.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Anderberg, Arne. "Den Virtuella Floran, Pinguicula vulgaris L." Naturhistoriska riksmuseet, Stockholm, Sweden.
- ^ Hjelle, K. L.; Hufthammer, A. K.; Bergsvik, K. A. (2006). "Hesitant hunters: a review of the introduction of agriculture in western Norway". Environmental Archaeology. 11 (2): 147–170. doi:10.1179/174963106x123188. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Val plantes herbal ice tea". Arhivirano s originala, 25. 7. 2009. Pristupljeno 8. 1. 2017.
- ^ Vogl S, Picker P, Mihaly-Bison J et al. (October 2013). "Ethnopharmacological in vitro studies on Austria's folk medicine--an unexplored lore in vitro anti-inflammatory activities of 71 Austrian traditional herbal drugs". Journal of Ethnopharmacology. 149 (3): 750–71. doi:10.1016/j.jep.2013.06.007. PMC 3791396. PMID 23770053. Eksplicitna upotreba et al. u:
|authors=(pomoć)CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link) - ^ Phenylethanoids in the Herb of Plantago lanceolata and Inhibitory Effect on Arachidonic Acid-Induced Mouse Ear Edema. Michiko Murai (nee Sasahara), Yasuhiko Tamayama and Sansei Nishibe, Planta Med., 1995;, volume 61, issue 5, pages 479-480, doi:10.1055/s-2006-958143
- ^ Genetic variation in defensive chemistry in Plantago lanceolata (Plantaginaceae) and its effect on the specialist herbivore Junonia coenia (Nymphalidae). Lynn S. Adler, Johanna Schmitt and M. Deane Bowers, Oecologia, January 1995, Volume 101, Issue 1, pages 75-85, doi:10.1007/BF00328903
- ^ a b c d e Laiine, Anna Lisa. 2005. Journal of Evolutionary Biology. Journal of Evolutionary Biology. 18, 930-938.
- ^ a b Jousimo, Jussi. 2014. Ecological and evolutionary effects of fragmentation on infectious disease dynamics. Science AAAS Journal. Science 344, 1289-1293.
Vanjski linkovi
uredi