Urbanističko planiranje
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Urbano planiranje predstavlja tehnički i politički proces kontrole korištenja prostora i oblikovanja urbane sredine, sa ciljem navođenja i osiguravanja kontrolisanog razvoja naselja i zajednica. Proces urbanog planiranja uključuje istraživanja i analize, strateško promišljanje, arhitekturu, urbani dizajn, kontakt sa javnošću, provođenje, implementaciju i menadžment zakonskih propisa.
Srodne profesije poput arhitekture, pejzažne arhitekture ili urbanog dizajna bave se projektovanjem i razvijanjem u manjem mjerilu i sa više detalja, dok se prostorno planiranje bavi još većim prostornim cjelinama (regijama, državama, makroregijama), gotovo u pravilu u vrlo velikom mjerilu i sa manje detalja.
Savremeno urbano planiranje počinje sa pokretima urbanih reformi, koje su se izrodile kao reakcija na nered industrijskog grada sredinom XIX stoljeća. Urbano planiranje obuhvata i urbanu obnovu, koje prilagođava planerske metode i primjenjuje ih na postojeća naselja u fazi nazadovanja. Krajem XX stoljeća, svi planerski ciljevi usmjereni su ka postizanju samoodrživog razvoja.
Također pogledajte
urediVanjski linkovi
uredi- Federalno ministarstvo prostornog uređenja
- Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Arhivirano 13. 2. 2021. na Wayback Machine
- PLANetizen – Portal o urbanom planiranju