U inat godinama

Indexi: U Inat godinama je romansirana biografija i fotomonografija autora Josipa Dujmovića.

Naslovna strana fotomonografije

Uvod

"Indexi - U inat godinama" je biografija grupe Indexi, koju je u septembru 2006. godine objavila izdavačka kuća Quattro Media Sarajevo. Objavljena je u dvije knjige: kao romansirana biografija Indexa i kao fotomonografija.

Kroz romansiranu biografiju Indexa, autor Josip Dujmović priča o Indexima i njihovom (našem) dobu iz druge polovine 20. vijeka, kroz scene sa snimanja, tajne o nastanku pjesama, radosne i tužne slike iz života članova grupe. Sve se to od početka do kraja knjige prepliće s ljubavnom pričom koju pripovijeda mlada žena, koja je odnekud iz Dalmacije stigla u Sarajevo, u potrazi za tajnama svoje prošlosti na kojima će graditi budućnost. Njena je strast i sanjana ljubav rođena, pa onda još nadahnuta muzikom koju su Indexi stvarali četrdeset godina.

Istoimena fotomonografija na oko 250 stranica sadrži više od 300 fotografija od prvih do posljednjih dana grupe Indexi, među kojima je većina prvi put dostupna javnosti. Posebni prilog fotomonografije su slike članova grupe danas, kao i pregled cjelokupne diskografije Indexa, sa ilustracijama omota svih ploča.

Sadržaj

Zadnja korica fotomonografije.

Priča "U inat godinama" započinje susretom autora s tajanstvenom Dalmatinkom, koja će ga ponukati da joj počne kazivati priču o Indexima i o vremenu kada su prvi ovdašnji rokeri provodili noći uz Radio Luxembourg, sami pravili gitare i utirali put ka budućoj sarajevskoj pop rock sceni. Nastavlja se kroz rane 1960-te, zatim "otvaranju prve električne gitare u Sarajevu", saznati zašto su izmišljene muške i ženske ulaznice za igranke, kako su se smišljala imena prvih sastava i početi upoznavati članove grupe Indexi u novom svjetlu.

Insert iz fotomonografije.

Knjiga "Indexi: U inat godinama" protječe o tom naizmjeničnom pripovijedanju. Putem ove roansirane biografije autor dočarava četrdeset godina djjelovanja jedne muzičke scene, uz brojne vesele zgodama sa turneja.

Drugi o knjizi

Naslovna strana romansirane biografije.

Petar Peca Popović, iz recenzije knjige:

Knjiga U inat godinama panoramskog je uvida u najznačajnije periode, obogaćena iskazima aktera i ljudi vezanih za Indexe, istovremeno je koliko pouzdano štivo toliko i sentimentalno putovanje kroz jedno neponovljivo vreme. U Dujmovićevom rukopisu između romantike i analitike ima bezbroj novih činjenica, ali i mnogo detalja koji će poslužiti kao građa za uspostavljanje sveobuhvatnije i tačnije slike ne samo o Sarajevskoj pop školi već i o fenomenu Sarajeva. U 20. vijeku ni jedan grad u kontinentalnoj Evropi, slobodan sam da kažem, nije ponudio više referentnih muzičkih stvaralaca ili nosioca preokreta u tokovima popularne muzike u okviru jezika u kojem je nastajao.

Dujmovićev tekst je široko koncipiran autorski napor da se ne zaborave, pre svega, pojave i sadržaji tog sarajevskog kulturnog miljea koji je omogućio Indexe a preko njih i klimu čije su muzičke reperkusije neizbrisive na prostoru jednog, srećom, još neizumrlog sećanja. Neretko je ta prošlost pisana kao marš ka utopijskim momentima ili preturanje laika po arheološkom blagu. Josip Dujmović je, s druge strane, autor posvećene ruke, pamćenja koje voli da bude provereno i selekcije koja nije samo subjektivnog kriterijuma. Suočen sa ogromnim zadatkom da sebe ne obruka, niti umanji značaj teme koju ne samo da otvara već teži da zaokruži, on piše pouzdanošću znalca, istovremeno, ne želeći da izda sopstveno srce. Danas pripadamo brojnim državama ali, još uvek, jednoj nevelikoj u mnogome zajedničkoj kulturi koja mora sebe da preispita upravo ako želi dobro svima koji baštine deo tog nasleđa. Josipov rukopis je doprinos tom procesu koji budi zanimanje ne samo generacija koje pripadaju epohi Indexa već i radoznalaca digitalnog uzrasta, koje muči kako se po njihovim pesmama više ništa ni ne meri, još manje pamti. Za kraj, nešto sasvim lično: Indexi možda nisu bili najbolji sastav Sarajeva. Vjerovatno nisu najpopularniji ansambl. Siguran sam da nisu najtiražnija grupa koju je Grad dao. Nisu bili najveća koncertna atrakcija iz Sarajeva, niti su se ikada bavili onim što se sada zove marketing. Ali, ima li Sarajevo svoju veću i svoju voljeniju i svoju važniju grupu? Knjiga U inat godinama će pomoći da se shvati o čemu to govorim.

Bogica Mijatović, muzički urednik i publicista, Novi Sad:

Unutrašnja naslovnica romana

Upravo sam završio čitanje knjige "U inat godinama" i moram odmah nešto reći - odavno (od autobiografije Fita de la Pere, bunjara grupe Canned Heat, "Living The BLues", 1999) nisam čitao bolju knjigu o rokenrolu!

Zbog toga autoru najiskrenije čestitam! Posebno me je fascinirala činjenica u kom je vremenskom roku knjiga urađena! Poznato mi je koliko je to težak, zahtevan i mukotrpan posao, jer sam i sam desetak godina prikupljao podatke za prvu NS Rokopediju. O lošem pamćenju aktera i da ne govorim. No, ne treba im ništa zameriti. Što bi rekao Pit Rivera, bubnjar i pevač jedne od mojih omiljenih grupa Rare Earth - too much rock'n'roll! Naime, kada sam radio telefonski intervju s njim, nešto mi je obećao, a kada sam ga posle izvesnog vremena na to podsetio, napisao mi je mail u kom je na kraju bila rečenica:"Sorry, Bogi, too much rock'n'roll!" I time je sve rekao. Moram da priznam još nešto - bio sam skeptik kako će sve to ispasti jer mi je dobro poznata površnost bosanskih novinara koji su pisali o muzici (da im ne pominjem imena). Utoliko sam bio prijatno iznenađen već posle samo nekoliko pročitanih rečenica. O ideji večne ljubavi u dve paralelne priče da i ne govorim! Sjajna je!!!

Dragan Šimović, književnik, urednik izdanja:

Autor je ovo djelo izgradio kroz osobni doživljaj, jer kako drukčije graditi priču, između ostaloga, i o vlastitom životu?! Dugo sam razmišljao o tomu, i prije nego sam započeo urednički urastati u ovaj tekst, za kojeg se može reći da je tada bio još u formi tzv. materijala. Shvatio sam onda kako je zapravo sam sadržaj izabrao ovu formu, kroz koju se – kao nit vodilja – provlači i jedna duboko osobna priča, poznanstvo s misterioznom Dalmatinkom koja Sarajevom traga za rješenjem svojih osobnih životnih dilema, a priča o Indexima naprosto urasta u taj život i razrješava te dileme na jedan naravan način, najnaravniji od svih mogućih, može se reći. Josip Dujmović priču o našim legendama možda pomalo dječački drsko, ali u svakom slučaju iskreno i hrabro, stavlja u formu romansirane biografije, dakle smještajući je tako tik uz rub moguće fikcije.

U ovo je izdanje uložen golem ljudski trud, kako fizički tako i duhovni; osobni sam svjedok tog truda i slatke muke s kojom je ova knjiga nastajala. No, to će svakako primijetiti i obični čitalac, po energiji koja isijava iz ovoga teksta i niza dokumenata, što u fotografiji što u priči, te po strasti koja je vodila autora. A bez strasti nema velikih djela ljudskih ruku i duha. Autor Josip Dujmović uistinu može biti ponosan na ono što je – i protiv struje! – uradio! I slobodno može zadovoljno odahnuti. A svi mi slobodno se možemo osjećati velikim dobitnicima. Ne samo da smo dobili nešto što smo dugo čekali, nego smo u izdanju "U inat godinama" dobili natrag možda i dio sebe, izgubljen negdje u desetljećima iza nas, dio sebe kojeg smo možda i zaboravili.

Mišo Marić, pjesnik:

Insert iz fotomonografije

Homage Indexima – "U inat godinama” Josipa Dujmovića je opomena umišljenom zaboravu da nije svemoćan, a čitaocima nježan vodič u vrijeme kad su sarajevski momci svijet činili ljepšim, a mladosti sretnijim. Njihova muzika je kardiogram minula vremena ali i kisik današnjih ljubavi. Ovim plemenitim nosačem riječi autor im podiže obelisk zahvalnosti i umjesto na minutu šutnje, poziva na raspjevanu vječnost sjećanja...

Mukotrpan istraživački rad stoji iza ovih redova, kaplje znoj sa svakog podatka, a pisano je perom umočenim u srce. Dujmović ne vjeruje da sve ono što se baci u rijeku mora neminovno utihnuti, zgasnuti s onu stranu Modre. Ova knjiga je vidikovac s kojeg se Indexi, obazremo li se u prošlost ili zagledamo u dolazeće, svejedno, gorde kao ljudski svjetionici. Ta djeca Sarajeva su roditelji naših radosti. Na plimi čiste duševnosti iznjedrena je ova knjiga.

Fadil Redžić, basista Indexa: Citat|Sudbina je htjela da grupa sarajevskih mladića, fanatičnih zaljubljenika u električne gitare, prva dosegne kritičnu masu i inicira eksploziju nove muzike, čije odjeke čujemo i danas, nakon više od četiri desetljeća. Bilo nam je devetnaest godina kad smo se pridružili Indexima, Bodo, Davor i ja. I u dobru, i u zlu. Pjevajući svoje pjesme sa svima onima koji su ih nosili u srcu, djelili smo nebesku čaroliju. Čaroliju muzike. U knjigu "U inat godinama" koja će vam o tome pričati, Josip Dujmović je predano uložio svu svoju energiju, znanje, veliko srce i odlično obavio ogroman posao. Paralelna ljubavna priča je dobra i sama za sebe, a u kombinaciji sa našom pričom još bolja, te čini cijelu stvar interesantnijom.}}

Miro Šaranović, bubnjar Indexa:

Insert iz fotomonografije

Čitaš ovu knjigu, a kao bujica nadiru sjećanja na zlatno doba druge polovine 1960-ih i cijele 1970-e, kad sve vrste umjetnosti kreativno eksplodiraju i osvajaju svakodnevnicu svijeta i Sarajeva. Čitaš ovu knjigu, a pred očima živa slika velike trojke, Davora, Bode i Fadila, ali i ostalih Indexa, kojima sam imao sreću i ja pripadati.

Čitaš ovu knjigu a to je film, fantastični dokument vremena i pitaš se kako je to moguće? Čitaš ovu knjigu i sanjaš, čitaš i voliš, vjeruješ, raduješ se životu.

Vlado Pravdić, klavijaturista Indexa i Bijelog dugmeta:

Zauzet sam i vrijeme mi je dragocjeno, dani su mi kratki i svaka minuta vrijedna. Ali, kad sam počeo čitati ovo štivo, ponijelo me. Pero i ljubav, predanost i zanesenost, dosljednost i upornost, poštenje i istrajnost autora, prenose nam iskrenu poruku i vezat će čitaoca uza se i "prisiliti" ga da ostane uz napisano do zadnjeg slova.

Bilješka o autoru

Josip Dujmović, nekadašnji urednik u Radio Zenici, utemeljivač je godišnje bosanskohercegovačke muzičke nagrade Davorin (nagrada), čija je prva dodjela obavljena 2002. godine. Živi i radi u Zenici. Član je redakcije Max magazina.