Učenje u islamu

Islam je da se srcem i jezikom očituje da nema boga sem Allaha i da je Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov poslanik. On obuhvata vjerovanje i šest imanskih ruknova (stubova), te dosljedno izvršavanje pet islamskih ruknova i činjenje dobročinstva. To je posljednja vjera koju je Uzvišeni Allah objavio Svome posljednjem poslaniku Muhamedu ibn Abdullahu, salallahu alejhi ve selem, da bude jedina ispravna i prihvaćena vjera kod Njega, Uzvišenog. Allah Sveznajući je tu vjeru učinio lahkom i jednostavnom bez poteškoća i bez opterećenja njenih sljedbenika onim što nisu u mogućnosti.

Glavna odrednica i osnova ove vjere je tevhid (monoteizam), njena parola je iskrenost, njena težnja pravednost, njena opstojnost istina, njen duh solidarnost. Zasnovana na ovakvim osnovama ona je sistem koji ljude upućuje ka svemu što je za njih korisno na ovom i na onom svijetu i upozorava ih na sve ono što je štetno po njihovu vjeru i život na oba svijeta.

Čovječanstvo u ovoj vjeri nalazi istinsko jedinstvo i prevazilaženje nesloge čime sebe izbavlja iz mraka zla na put istine i spasa. Svo savršenstvo se ogleda u savršenstvu ove vjere; ona nas, počevši od njenog učenja o ispravnom vjerovanju, preko dobrih dijela, časnog morala do visokih manira ponašanja na koje nas podstiče, ne uči osim dobru i pravednosti.

Misija islama ja da ostvari sljedeće ciljeve: 1) Davanje prilike ljudima da spoznaju svoga Gospodara i Stvoritelja kroz Njegova lijepa imena i svojstva koja posjeduje samo On Uzvi[eni i u kojima Mu niko nije sličan, te kroz Njegova mudra djela u kojima Mu niko nije ravan i pravima koja ni skim ne dijeli. 2) Pozivanje ljudi u obožavanje samo jednog Boga, Allaha, koji nema sudruga i to primjenom Njegovog vjerozakona kojeg je definisao u Svojoj knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, salallahu alejhi ve selem, bilo da se radi o naređenjima ili zabranama u kojima se , bez sumnje, krije čovjekova sreća na oba svijeta. 3) Podsjećanje ljudi na ono što ih očekuje nakon smrti; na to šta će doživjeti u svome kaburu i na dan kada budu proživljeni, kada im bude suđeno i kada budu u Džennet ili Džehennem uvođeni shodno svojim dobrim, odnosno lošim djelima. Glavne postavke islama možemo izložiti u nekoliko sljedećih tačaka:

PRVO: Temelji islamskog vkerovanja

Prvi temelj (rukn): Vjerovanje u Allaha A sadrži sljedeć stvari: a) vjerovanje u Allahov rububijjet, tj. u to da je On Gospodar, Stvoritelj, Vladar i Onj koji upravlja svim pitanjima Njegovih stvorenja. b) Vjerovanje u Njegov uluhijjet, tj. u to da samo On istinski zaslužuje da bude obožavan i da je svako božanstvo mimo Njega lažno. c) Vjerovanje u Njegova imena (esma) i svojstva (sifat), tj da On Uzvišeni ima lijepa imena i uzvišena svojstva u koja treba vjerovati u svijetlu učenja Kur’ana i sunneta.

Drugi temelj (rukn): Vjerovanje u meleke Meleki su časna stvorenja koja je Allah stvorio da bi mu bili pokorni i da bi izvršavali određene dužnosti kojima ih je zadužio. Tako je, na primjer, Džibril zadužen za dostavljanje objave od Uvišenog Allaha onome koga On izabere za svoga vjerovjesnika ili poslanika, Mikail je zadužen za kišu i biljke, Israfil za puhanje u rog na dan proživljenja, a Melek smrti za uzimanje duša u času smrtnom.

Treći temelj (rukn): Vjerovanje u knjige Uzvišeni Allah je svojim poslanicima slao knjige u kojima je bila uputa, spas i svako dobro. Od velikog broja tih knjiga nama su danas poznate: a) Tevrat (hb. Tora), a to je knjiga koju je Sveznajući Allah objavio svome poslaniku Musau, as. Tevrat je najcjenjenija knjiga kod sinova Israilovih. b) Indžil (Evanđelje) koji je Allah objavio Svome poslaniku Isau, as. c) Zebur kojeg je Svemogući objavio Davudu, as. d) Suhuf Ibrahim (Ibrahimove stranice) koje su date Ibrahimu, as. e) Kur’an Časni kojeg je Allah, džele š’anuhu, objavio Svome posljednjem poslaniku Muhamedu, salallahu alejhi ve selem. Objavljivanjem Kur’ana derogirane su sve prijašnje knjige. Uzvišeni Allah se obavezao da će Kur’an čuvati neiskrivljenim kako bi on ostao uputa i dokaz protiv svih ljudi sve do Sudnjega dana.

Četvrti temelj: Vjerovanje u poslanike Uzvišeni Allah je Svojim stvorenjima slao poslanike. Prvi poslanike je bio Nuh, a.s., a posljednji Muhamed, salallahu alejhi ve selem. Svi poslanici bez izuzetka su bili ljudi (to se odnosi i na Isaa, a.s., kao i na Uzejra, a.s.) i nisu imali nikave božanske osobine. Oni su samo Allahovi robovi koje je on počastio misijom poslanstva. Allah je slanje poslanika zapečatio slanjem posljednjeg od njih, Muhameda, salallahu alejhi ve selem, te nakon njega nema drugog vjerovjesnika niti poslanika.

Peti temelj: Vjerovanje u Sudnji dan Sudnji dan je dan u kome će Allah Svemogući skupiti ljude, nakon što ih iz njihovih mezara proživi, da žive u kući vječitog uživanja ili kući vječite patnje. Vjerovanje u Sudnji dan podrazumjeva vjerovanje u sve ono što će nastupa poslje smrti; bilo da se radi o patnji ili uživanju u kaburu, proživljenju, obračunu, Džennetu ili džehennemu.

Šesti temelj: Vjerovanje u kader (određenje) Vjerovanje u kader podrazumjeva vjerovanje u to da je Allah Sveznajući odredio sve što će se desiti. On je stvorio stvorenja prema svome praiskonskom znanju i mudrosti. Njemu je sve poznato njegovim praiskonskim znanjem i to je zapisano u "Levhimahfuzu" Allah je htio da ta stvorenja postoje i On ih je stvorio i ništa se ne dešava niti postoji bez Njegove volje i stvaranja.

DRUGO: Ruknovi (stubovi) islama

Islam se temelji na pet temelja (ruknova) Čovjek nije istinski musliman sve dok u njih ne povjeruje, i dok ne bude po njima postupao. Ti temelji su:

Prvi temelj (rukn): Svjedočenje da nema boga sem Allaha i da je Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov poslanik. Ovo svjedočenje je ključ islama i njegova osnova. "Nema boga sem Allaha" znači da nema onoga ko istinski zaslužuje da bude obožavan sem Uzvišenog Allaha. On je jedini istinski Bog i svako drugo božanstvo je lažno. A pod božanstvom se podrazumijeva sve ono što se obožava i čemu se robuje. "I da je Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov poslanik" podrazumijeva vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavijestio, poslušnost u onome što nam je naredio, ostavljanje onoga što nam je zabranio i što je pokudio i da se Uzvišeni Allah ne obožava osim onako kako je to on propisao.

Drugi temelj (rukn): Namaz (salat) Pod ovim se misli na pet vremenski određenih namaza u jednom danu i noći. Namaz je Uzvišeni propisao kao obavezu svakom muslimanu kako bi se time zahvalio na Njegovim blagodatima i kako bi bio veza između roba i njegovog Gospodara. Namaz je prilika muslimanu da se obrati svome Gospodaru i da od njega moli ono što mu treba. Od ciljeva namaza je odvraćanje od razvrata i loših postupaka. Namazom se stiče mnogo dobro, ispravlja iman, zaslužuje Allahova nagrada i ostvaruje duhovna i fizička smirenost koja će čovjeka usrečiti i na ovom i na onom svijetu.

Treći temelj (rukn): Zekat Zekat je prilog kojeg svake godine dijeli onaj ko je dužan onima kojima je to potrebno, bilo da se radi o siromašnim ili bilo kojoj drugoj kategoriji koja je šerijatom definisana. Siromah koji ne posjeduje nisab zekata nije ga dužan izdvajati. Zekat je dužnost samo bogatih (koji posjeduju nisab) kako bi time upotpunili svoju vjeru, popravili svoje stanje i svoj odnos prema drugima, otklonili manjkavosti od svoga imetka, očistili se od grijeha, pomogli one kojima je to potrebno i napokon zadovoljili svoj opći interes. I pored svih ovih koristi radi se o neznatnom dijelu njihovog imetka u pogledu na to šta im je Uzvišeni dao kao nagradu.

Četvrti temelj (rukn): Post pod postom se podrazumijeva post mjeseca Ramazana. Ramazan je deveti mjesec lunarne godine. U tom mjesecu svi muslimani ostavljaju jelo, piće i seksualno uživanje od izlaska do zalaska sunca nadajući se oprostu od svoga Gospodara i moleći ga da im vjeru njihovu upotpuni, grijehe oprosti, te da ih Džennetom nagradi.

Peti temelj (rukn): Hadždž Hadždž je posjeta Bejtullau (K’abi) s ciljem obavljanja šerijatom definisanih obreda i to u za njih određenom periodu. Uzvišeni Allah je hadždž naredio svakom onome ko je u mogućnosti da podnese njegov put i kao takav ga je dužan obaviti jednom u životu. To je skup na kome se okupljaju muslimani cijeloga svijeta kako bi iskazali svoju pokornost samo jednom Gospodaru, svi u istoj odjeći bez razlike između vladara i prosječnog građanina, bogatog i siromašnog, bijelca i crnca… Hadždž se sastoji, kao što smo to već spomenuli, od precizno definisanih obreda od kojih su najbitniji: boravak na Arefatu, tavaf oko K’abe (kible muslimana), s’aj (žurno hodanje) između brda Safa i Merva. Hadždž u sebi sadrži mnoge koristi po pojedinca i društvo, međutim, ovo nije mjesto za njihovo spominjanje.

TREĆE: Ihsan (dobročinstvo) Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš; jer iako ti Njega ne vidiš doista On tebe vidi. Tj. da si svjestan Njegovog sveznanja i da postupaš shodno sunnetu (praksi) Njegovog poslanika, salallahu alejhi ve selem.

Sve dosada spomenuto ulazi u pojam islama. Ukoliko obratimo pažnju ne možemo a da na primijetimo da islam uređuje čovjekov individualni i društveni život na način koji mu ostvaruje sreću na oba svijeta. Islam svojim sljedbenicima dozvoljava i podstiče ih na brak, a zabranjuje im blud (zinaluk), homoseksualizam i sve ono što je razvratno. On im naređuje održavanje rodbinskih veza, solidarnost i pomaganje nemoćnih i siromašnih. Musliman treba da se, u skladu sa islamskim učenjem, odlikuje svim oblicima lijepog ponašanja (ponašanja). Kao što treba da se klone svih loših manira. Islam svoje sljedbenike podstiče na pošteno sticanje imetka (kao što je trgovina i sl.), a zabranjuje im kamatu i nepoštene oblike kupoprodaje (tj. sve one oblike koji su zasnovani na varanju i otimanju). Ne negirajući razlike koje postoje među njegovim sljedbenicima, kada je u pitanju pridržavanje njegovih načela i poštivanje prava drugih, islam je propisao kazne za one koji počine neke od prijestupa bilo da se radi o obavezama prema Njemu Uzvišenom, kao što su: odmetništvo, blud, pijenje alkohola i sl., ili prema pravima drugih ljudi, bilo da se radi o njihovim životima, imetku ili časti. Primjer ovoga su šerijatski propisane kazne za ubistvo, krađu, potvoru, fizički nasrtaj na pojedinca, otimačinu sl. Sve ove kazne su u skladu sa počinjenim zločinom i one nisu niti pretjerano stroge niti nemjerodavne. Islam je definisao i odnos između vladara i njemu podređenih tražeći od njih da budu poslušni svojim pretpostavljenim dok god su oni na dobru i dok im ne naređuju grijeh. Zbog negativnih posljedica koje to za sobom povlači islam zabranjuje pobunu protiv vladara sve dok su oni na dobru. Na kraju možemo, iz gore navedenog, zaključiti da se islamom definiše i uspostavlja pravilan odnos između čovjeka i njegovog Gospodara, te čovjeka i društva u kome živi. Uz ovo, ne nalazimo ništa od lijepog ponašanja (ahlaka) a da islam svoje sljedbenike na to ne upućuje tražeći od njih da se toga pridržavaju. Također, ne nalazimo ništa od lošeg ponašanja i ophođenja a da islam svoje sljedbenike ne upozorava na to tražeći od njih da ga se klonu. Sve ovo bez sumnje upućuje na savršenstvo ove vjere i njenu superiornost u svim pogledima.