Turbe u haremu Bijele džamije
Turbe Divan katiba Hajdara, nalazi se u haremu Bijele džamije, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, sa kojom zajedno proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluku donijela je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 15. do 21. marta 2005. godine u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović), Ljiljana Ševo i Tina Wik.[1]
Historija
urediBijela džamija (džamija Divan katiba Hajdara) u Sarajevu nalazi se na Vratniku, na uglu današnjih ulica Bijela česma i Džanina ulica (Kršilovac) i u neposrednoj je blizini kasarne Jajce.
Broj stambenih četvrti - mahala u gradu pokazuje da je Sarajevo u XVI vijeku bilo na vrhu svog urbanog razvoja.[2] Krajem XV vijeka grad je imao tri, a krajem XVI vijeka 91 mahalu. Početkom XVII vijeka u Sarajevu bio je već izgrađen gotovo sav prostor koji je sačinjavao gradsku teritoriju do austrougarske okupacije.[3] Vratnik sastojao se se od 11 mahala. Sve one su, prema datumima gradnje džamija u njima, već bile formirane tokom XVI vijeka.[4] U neposrednoj blizini današnje kasarne Jajce izgrađena je Bijela džamija koju je poslije 1536, a prije 1545. godine podigao Gazi Husrev-begov divan katib (sekretar) hadži-Hajdar efendija. Umro je na povratku iz Mekke i sahranjen je u posebnom turbetu koje se nalazi u haremu džamije u kojem je još tridesetak nišana.
Opis
urediOsnova turbeta je približno kvadratična sa dimenzijama 3,50 x 3,80 metara. Konstrukciju turbeta čine četiri kamena stuba osmougaonog presjeka. Stubovi turbeta su međusobno spojeni vitičastim lukovima. Zidana kupola turbeta oslanja se na ovu konstrukciju preko pandatifa. Turbe je u cjelini zidano od fino klesanih blokova kamena sedre. Na vrhu turbeta se nalazi alem.
U turbetu se nalazi sarkofag dimenzija 2,00 x 1,40 metara, visine 70 cm. Nad sarkofagom se nalaze dva nišana izrađena od drveta koja su kasnije obojena. Ovakvi nišani predstavljaju jedine nišane od drveta koji su ostali sačuvani u Sarajevu, a koji potiču iz XVII vijeka. Osnova nišana je kvadratična i iznosi 12 x 12 cm. Nišani su rađeni po uzoru na skopaljske nišane iz XVI vijeka sa dekorisanim turbanom i rozetom na nožnom nišanu. Na nišanu nema natpisa, ali se zna da je tu sahranjen osnivač džamije.
Literatura
uredi- N. Kurto, Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
- Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje, str. 61 – 65, 1998. -Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3
Reference
uredi- ^ "Turbe Divan katiba Hajdara". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
- ^ "Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI" (PDF). Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Alija Bejtić: Ulice i trgovi Sarajeva – Topografija, geneza, topinimi". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Arhivirano s originala, 2. 5. 2019. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ^ "NEDŽAD KURTO: Arhitektura Bosne i Hercegovine –Razvoj bosanskog stila". Sarajevo Publishing 1998. Pristupljeno 9. 2. 2017.
