Tur (govedo)
Tur (latinski: Bos primigenius) je vrsta izumrlog goveda koje je naseljavalo Evropu, Aziju i Sjevernu Afriku, i predak je sadašnjeg domaćeg goveda. Zadnji primjerak je umro u Poljskoj 1627. godine. Porijeklo imena je od praslavenske riječi turъ (staroslavenski тоуръ (turŭ)) ← od riječi táwros iz indoevropskog prajezika.[1]
| Tur | |
|---|---|
| Status zaštite: Izumrli | |
 Kostur tura, Danski nacionalni muzej u Kopenhagenu | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Artiodactyla |
| Porodica | Bovidae |
| Potporodica | Bovinae |
| Rod | Bos |
| Vrsta | B. primigenius |
| Dvojno ime | |
| Bos primigenius | |
 Rasprostranjenost turova | |
Obilježja i način života
uredi
Postojale su 2 vrste turova: evroazijski i indijski. Ostaci stari oko 2 miliona godina pronađeni su u Indiji, te se smatra da je indijska vrsta nastala prva.[2] Za vrijeme pleistocena indijski turovi su migrirali prema Evropi i Sjevernoj Africi, prije približno 270 hiljada godina.[2] Indijsko domaće govedo zebu vodi porijeklo od indijskog tura, a evropsko domaće govedo od evroazijskog tura.
Turovi su bili veći od današnjeg domaćeg goveda, a razlikovali su se i međusobno po veličini u zavisnosti od doba i regije koju su nastanjivali. Mužjaci turova koji su živjeli za vrijeme holocena na području današnje Danske i Njemačke su u prosjeku bili visoki u ramenima od 155–180 cm, a na području Mađarske od 155–160 cm. U prosjeku su težili oko 700 kg, slično evropskom bizonu i bantengu, a primjerci iz kasnog pleistocena i do 1500 kg, poput najvećih primjeraka gaura, najveće vrste goveda današnjice.[2]
Ne postoji koncenzus oko staništa turova. Dok neki autori smatraju da je stanište tura bilo slično staništu afričkog šumskog bivola, drugi smatraju da je nastanjivao otvorene pašnjake.[3] Na osnovu oblika vilice se može zaključiti da se hranio slično današnjim domaćim govedima.[2]
Smatra se da su najveća opasnost po mladunce tura bili vukovi i medvjedi, dok odraslima zbog njihove veličine nisu predstavljali problem. U grabljivce koji su vrebali turove se mogu ubrojati i lavovi i tigrovi u vrijeme dok su nastanjivali Evropu.[2]
Izumiranje
urediJoš u vrijeme Herodota (5. vijek p.n.e), turovi su bili iščezli na području južne Grčke, dok su se zadržali na području južne Srbije i Trakije do 1. vijeka p.n.e.[4][5] Do 13. stoljeća, stanište turova bilo je ograničeno na područje današnje Poljske, Litvanije, Moldavije, Transilvanije i Kalinjingradske oblasti u Rusiji. Posljednji primjerak je umro prirodnom smrću 1627. godine u Poljskoj.[2]
Reference
uredi- ^ "Hrvatski jezični portal". 2016.
- ^ a b c d e f Van Vuure, Cis (2005). Retracing the Aurochs: History, Morphology and Ecology of An Extinct Wild Ox (jezik: engleski). Pensoft Pub. ISBN 9789546422354.
- ^ Beutler, Axel (1996). Die Großtierfauna Europas und ihr Einfluß auf Vegetation und Landschaft (jezik: njemački).
- ^ Herodot. Sedma knjiga (Polihimnija).
- ^ Kitchell Jr, Kenneth F. (2013). Animals in the Ancient World from A to Z (jezik: engleski). Routledge. ISBN 9780415392433.