Tučak (lat. pistillum) ili ginecij (grč. γυνή - gyne = žena + οἶκοςj - oikos = dom) je ženski dio cvijeta skrivenosjemenjača, koji se sastoji od jednog ili više sraslih oplodnih listića (karpela), u čijoj unutrašnjosti se nalazi šupljina sa zamecima sjemena. Tučak ih štiti od mogućih vanjskih uticaja, osobito od isušivanja. Može se biti apokarpni, sa nezavisnim (odvojenim) plodnim listovima cvjetišta, koji nisu međusobno srasli, te cenokarpni, sa međusobno sraslim plodnim listovima, koji zajedno čine tučak.[1][2]

Cvijet of Magnolia × wieseneri sa mnogo tučkova koji zajedno čine ginecij u sredini cvijeta
Cvijet predstavnika roda Hippeastrum: prašnici i tučak sa njuškom
Hippeastrum: stigma i vrat tučka
Ovule gimnospermi i angiospermi

Cenokarpni ginecij može opet biti sinkarpni (cenokarpno-sinkarpni), kada je plodnica podijeljena pregradama na tzv. lokule (višegradne plodnice) i parakarpni (cenokarpno-parakarpni), kada plodnica ima jednu jedinstvenu šupljinu (jednogradna plodnica).

Kod većine biljaka, tučak je građen iz tri dijela:

Njuška ili žig je na vrhu tučka, a često je hrapava ili ljepljiva, da bi se za nju lahko zalijepila polenova zrna. U njoj je i tekućina s biljnim hormonima, koja izaziva klijanje polenovih zrna u polenovu cijev.

Vrat tučka se nastavlja na njušku i veže je za plodnicu. Kroz njega prolazi isklijala polenova cijev na putu do plodnice. Kod nekih cvjetova, vrat se može aktivno savijati i prilagođavati položaj njuške u najpovoljniji smjer za oprašivanje. Tkivo vrata najčešće je omehko sa sluzi, a služi za ishranu polenovih cijevi tokom njihovog rasta prema sjemenim zamecima. Iako od svake karpele nastaje jedan vrat, u cvjetovima s više karpela, mogu srastati u jedan, zajednički vrat tučka. Plodnica je donji, prošireni dio tučka, gdje se nalaze sjemeni zameci i u kojem se odvija oplodnja.

Karpele, pa tako i tučak, strukture su koje su homologne megasporofilima sjemenih paprati i golosjemenjača. Zna se da su karpele prvobitnih skrivenosjemenjača su bile krupne, listolike, sa velikim brojem nepotpuno sraslih sjemenih zametaka, što se zadržalo i kod suvremenih primitivnih grupa. Paralelno, evolucija cvjetnica je vodila ka smanjivanju broja provodnih snopića u karpeli, sa tri na jedan.

Karpele

uredi

Tučkovi cvjetnica sastavljeni su od karpela (plodnih listova). Naziv potiče od grčke riječi καρπός – karpós = plod + φύλλον – fílon = list. Karpela je ženski reproduktivni dio cvijeta, interpretiran kao modificirani listovi, koji nose strukture nazvane ovule, unutar kojih se u konačnici formiraju jajne ćelije i čine ih jajnik, vrat i stigma. Tučak može saržavati jednu karpelu, s jajnikom, vratom i stigmom ili se nekoliko plodnih listova (karpela) može spojiti s jednim jajnikom, pri čemu se cijela jedinica naziva pistilom. Ginecijum se može sastojati od jednog ili više jednokarpelnih (s jednom karpelom) plodnica ili jedne višekarpelne. Broj karpela opisan je terminima kao što je trikarpelni (tri karpele).[3]

Smatra se da su karpele filogenetski nastale od listova koji nose ovule ili homologe listova (megasporofil), koji su evoluirali u obliku zatvorene strukture koja sadrži ovule. Ova je struktura obično uvijena i spojena duž ruba.

Iako mnogi cvjetovi zadovoljavaju gornju definiciju karpele, postoje i oni koji prema njoj nemaju karpele, jer se u tim cvjetovima ovule, iako zatvorene, nalaze izravno na vrhu izdanka.[4] Predložena su različita rješenja za ovaj problem. Najjednostavnije je ono koje se primjenjuje u većini slučajeva, a to je redefiniranje karpela kao dodataka koji zatvara ovule i može ih ali ne mora nositi.

 
Poprečni presjek kroz jajnik narcisa prikazuje više konstituiranih karpela (složeni tučak) spojenih duž placentne linije gdje se u svakoj lokuli formiraju ovule)

Položaji plodnice

uredi
 
Položaji plodnice u odnosu na cvjetište:
I – natcvjetna,
II –sredcvjetana,
III – potcvjetna.
a – andrecij,
g – ginecij,
p – krunica,
s – čašica,
r – cvjetna loža

Prema broju plodnih listića u tučku razlikuju se dva osnovna oblika ginecija (i cvjetova):

  1. monokarpni – imaju jedan oplodni listić u strukturi jednog tučka; i
  2. polikarpni – sa više oplodnih listića; oni mogu biti:

apokarpni, kada se satoje od više nesraslih tučkova; i
cenokarpni, od sraslih tučkova. Zavisno od stepena srastanja, dijele se na:

  • sinkarpne,
  • parakarpne i
  • lizikarpne ginecije.

Na osnovu položaja plodnice prema ostalim dielovima cvijeta, razlikuju se:

  • hipogini – sa natcvetnom ili nadraslom plodnicom;
  • perigini – sa sretcvjetnom i
  • epigini cvjetovi, sa potcvjetnom ili podraslom plodnicom.

Natcvjetn plodnice se nalazi iznad ostalih dijelova cvijeta, odnosno ravnine cvijetne lože i perijanta. Natcvjetna plodnica je tipski obilježje skrivenosjemenjača. Sretcvjetnu plodnicu okružuje čašasta cvjetna loža, koja ne srasta sa njenim zidom, a u istoj je razini na cvietnoj osi kai i perijant. Ovakve plodnice imaju, npr. cvjetovi trešnje i većina ostalih predstavnika porodice Rosaceae. Potcvjetna plodnica se nalazi u čašolikoj cvijetnoj loži koja sa njome srasta, pa su ostali dijelovi cvijeta pričvršćeni za cvijetnu osu iznad plodnice. Potcvjetne plodnice imaju, naprimjer suncokret, perunika i druge vrste.

Tipovi

uredi

Ako ginecij ima samo jednu karpelu, zove se monokarpni. Ako u njemu ima više različitih, slobodnih, nespojenih karpela, tada je apokarpan. Ako ginecijum ima više karpela „spojenih“ u jedinstvenu strukturu, to je sinkarpus. Sinkarpozni ginecij se ponekad može činiti vrlo sličnim monokarpnom.

Poređenje opisa ginecija u terminologiji karpela i tučak
Sastav ginecija Terminologija
karpela
Terminologija tučak Primjeri
Jedinstvena karpela Monokarpan (unikarpelan) ginecij Tučak (jednostavan) Avokado (Persea sp.), većina Fabaceae
Multiple distinct ("neujedinjene") karpele Apokarpan (horikarpan) ginecij Tučak (jednostavan) Jagoda (Fragaria sp.), Maslačak (Ranunculus sp.)
Multiple konatne ("spojena") karpele Sinkarpan ginecij Jedan tučak (složen) Tulipan (Tulipa sp.), većina cvjetova

Stupanj spajanja ("fuzije") u sinkarpnom gineciju može varirati. Karpele se mogu „stopiti“ samo u svojim bazama, ali zadržavaju zasebne vratove i stigme. Karpele se mogu u potpunosti "stopiti", osim zadržavanja zasebnih stigmi. Ponekad (npr. Apocynaceae) karpele se spajaju vratovima ili stigmama, ali imaju različite jajnike. U sinkarpnom gineciju "spojeni" jajnici sastavnih karpela mogu se zajedno nazvati kao jednostruki spojeni jajnik. Može se odrediti koliko je karpela spojeno u sinhropni ginecij. Ako su vratovii i stigme tučka različiti, obično se mogu prebrojati da bi se utvrdio broj karpela. Unutar složenog jajnika karpele mogu imati različite „lokule“, podeljene zidovima nazvanim „septa“. Ako sinkarpni ginecij ima jedinstven vrat i stigmu i jednu lokulu u jajniku, možda će biti potrebno istražiti na koji su način vezani ovuli. Na svakoj karpeli obično postoji posebna linija placentacije na kojoj su pričvršćene ovule.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Raven P. H., Johanson G. B. (1999). Biology. WCB/McGraw–Hill, New York.
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ "Carpophyl". The Century Dictionary: The Century dictionary. Century Company. 1914. str. 832.
  4. ^ D'Arcy, W.G.; Keating, R.C. (1996). The Anther: Form, Function, and Phylogeny. Cambridge University Press. ISBN 9780521480635.

Vanjski linkovi

uredi