Tolerancija na bolesti
Tolerancija na infekciju, ili tolerancija na bolesti, je mehanizam koji organizmi domaćini mogu koristiti za borbu protiv parazita ili patogena koji napadaju domaćina. Tolerancija nije ekvivalentna otporu. Otpornost na bolest je osobina domaćina koja sprečava infekciju ili smanjuje broj patogena i parazita unutar ili na domaćinu.
Tolerancija na infekciju može se ilustrovati poređenjem performansi domaćina u odnosu na povećanje opterećenja. Ovo je reakcijska norma u kojoj performanse domaćina regresiraju u odnosu na povećanje opterećenja bolesti.[1] Pad norme reakcije definiše stepen tolerancije. Visoka tolerancija se označava kao ravan nagib, tj. na performanse domaćina ne utiče povećanje opterećenja. Strmi nagib nadolje ukazuje na nisku toleranciju u kojoj se performanse domaćina snažno smanjuju sa povećanjem opterećenja. Nagib naviše ukazuje na prekomjernu kompenzaciju u kojoj domaćin povećava svoje performanse sa povećanjem opterećenja. Genetičke varijacije u toleranciji i njihova korelacija sa otpornošću mogu se kvantificirati korištenjem modela slučajne regresije.[2]
U sočarskoj nauci, tolerancija na infekcije se ponekad naziva otpornost na bolesti.[3][4]
Smatra se da su različite reakcije na patogene uključene u toleranciju, uključujući superiornu regulaciju imunskog sistema i snabdijevanje patogena dovoljnom količinom hranljivih materija za suzbijanje napada na ćelije.[5]
Ljudska tolerancija uredi
Ljudi doživljavaju toleranciju. Naprimjer, 90% ljudi zaraženih tuberkulozom ne osjeća nikakve simptome.[6] Slično tome, mnogi ljudi tolerišu infestacije helmintima.[5]
Istraživanje uredi
Mnoga istraživanja koriste protokol smrtonosna doza 50. Subjektima se daje dovoljno patogena da ubiju polovinu njih. Preostala polovina vjerovatno pokazuje željenu toleranciju. U mnogim slučajevima, preživjeli ne samo da prežive, već i nisu pod utjecajem patogena.
Istraživanje je komplikovano činjenicom da protokoli za životinje obično uključuju očekivanje da neki od subjekata uginu, što nije etički kod ljudi.[5]
Reference uredi
- ^ Simms EL (juli 2000). "Defining tolerance as a norm of reaction". Evolutionary Ecology. 14 (4–6): 563–570. doi:10.1023/a:1010956716539. ISSN 0269-7653. S2CID 13267921.
- ^ Kause A (august 2011). "Genetic analysis of tolerance to infections using random regressions: a simulation study". Genetics Research. 93 (4): 291–302. doi:10.1017/S0016672311000176. PMID 21767462.
- ^ Ross IC (1932). "Observations on the resistance of sheep to infestation by the stomach worm (Heemonchus contorna)". Journal of the Council for Scientific and Industrial Research. 5 (2): 73–80.
- ^ Albers GA, Gray GD, Piper LR, Barker JS, Le Jambre LF, Barger IA (oktobar 1987). "The genetics of resistance and resilience to Haemonchus contortus infection in young merino sheep". International Journal for Parasitology. 17 (7): 1355–63. doi:10.1016/0020-7519(87)90103-2. PMID 3429127.
- ^ a b c Laber-Warren E (24. 8. 2020). "Why Do Some People Weather Coronavirus Infection Unscathed?". Undark Magazine (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 1. 2021.
- ^ Olive AJ, Sassetti CM (12. 9. 2018). "Tolerating the Unwelcome Guest; How the Host Withstands Persistent Mycobacterium tuberculosis". Frontiers in Immunology. 9: 2094. doi:10.3389/fimmu.2018.02094. PMC 6143787. PMID 30258448.