Timozin α1 je peptidni fragment koji je izveden od protimozina alfa, proteina kojeg kod čovjeka kodira gen PTMA.[5]

Timozin α1
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2L9I, 2MNQ

Identifikatori
AliasiPTMA
Vanjski ID-jeviOMIM: 188390 MGI: 97803 HomoloGene: 136511 GeneCards: PTMA
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 2 (čovjek)
Hrom.Hromosom 2 (čovjek)[1]
Hromosom 2 (čovjek)
Genomska lokacija za Timozin α1
Genomska lokacija za Timozin α1
Bend2q37.1Početak231,706,895 bp[1]
Kraj231,713,551 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 1 (miš)
Hrom.Hromosom 1 (miš)[2]
Hromosom 1 (miš)
Genomska lokacija za Timozin α1
Genomska lokacija za Timozin α1
Bend1|1 C5Početak86,526,726 bp[2]
Kraj86,530,712 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
GO:0031493 histone binding
Ćelijska komponenta nukleoplazma
citosol
jedro
Biološki proces transcription, DNA-templated
GO:0035042 histone exchange
negative regulation of apoptotic process
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_001099285
NM_002823

NM_008972

RefSeq (bjelančevina)

NP_001092755
NP_002814

NP_032998
NP_001347759
NP_001347760

Lokacija (UCSC)Chr 2: 231.71 – 231.71 MbChr 1: 86.53 – 86.53 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

To je bio prvi od peptida iz frakcije timozina 5 koji je u potpunosti sekvenciran i sintetiziran. Za razliku od β-timozina, s kojim genetički i hemijski nije povezan, timozin α1 nastaje kao fragment od 28 aminokiselina, iz dužeg prethodnika, sa 113 aminokiselina, protimozina α.[6]

Funkcija

uredi

Vjeruje se da je timozin α1 glavna komponenta timozinske frakcije 5, koja je odgovorna za aktivnost tog pripravka u obnavljanju imunske funkcije kod životinja kojima nedostaje timusna žlijezda. Utvrđeno je da pojačava ćelijski posredovanu imunost, kod ljudi kao i kod pokusnih životinja.[7]

Terapijska primjena

uredi

Od 2009., timozin α1 odobren je u 35 nerazvijenih zemalja ili zemalja u razvoju za liječenje hepatitisa B i C, a koristi se i za pojačavanje imunskog odgovora u liječenju drugih bolesti.[8][9]

Kliničke studije

uredi

Klinička ispitivanja sugeriraju da bi mogao biti koristan u liječenju [[cistična fibroza| cistične fibroze, septičkog šoka, akutnog respiratornog distres sindroma, peritonitisa, akutne infekcije citomegalovirusom, TBC, teškog akutnog respiratornog sindroma i plućne infekcije kod kritično bolesnih pacijenata[9] i hroničnog hepatitisa B.[10]

Proučavan je za moguću upotrebu u liječenju karcinoma (npr. emoterapijom).[11]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000187514 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000026238 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ Manrow RE, Leone A, Krug MS, Eschenfeldt WH, Berger SL (Jul 1992). "The human prothymosin alpha gene family contains several processed pseudogenes lacking deleterious lesions" (PDF). Genomics. 13 (2): 319–31. doi:10.1016/0888-7543(92)90248-Q. PMID 1612591.
  6. ^ Garaci E (septembar 2007). "Thymosin alpha1: a historical overview". Ann. N. Y. Acad. Sci. 1112: 14–20. doi:10.1196/annals.1415.039. PMID 17567941.
  7. ^ Wara DW, Goldstein AL, Doyle NE, Ammann AJ (januar 1975). "Thymosin activity in patients with cellular immunodeficiency". N. Engl. J. Med. 292 (2): 70–4. doi:10.1056/NEJM197501092920204. PMID 1078552.
  8. ^ Garaci E, Favalli C, Pica F, et al. (septembar 2007). "Thymosin alpha 1: from bench to bedside". Ann. N. Y. Acad. Sci. 1112: 225–34. doi:10.1196/annals.1415.044. PMID 17600290.
  9. ^ a b Goldstein AL, Goldstein AL (maj 2009). "From lab to bedside: emerging clinical applications of thymosin alpha 1". Expert Opin Biol Ther. 9 (5): 593–608. doi:10.1517/14712590902911412. PMID 19392576.
  10. ^ Wu X, Jia J, You H (2015). "Thymosin alpha-1 treatment in chronic hepatitis B". Expert Opinion on Biological Therapy. 15: 129–132. doi:10.1517/14712598.2015.1007948.
  11. ^ Garaci E, Pica F, Rasi G, Favalli C (2000). "Thymosin alpha 1 in the treatment of cancer: from basic research to clinical application". Int J Immunopharmacol. 22: 1067–76. PMID 11137613.

Dopunska literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi