Tihomir Blaškić
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Tihomir Blaškić, poznat kao i Tihofil, rođen je 2. novembra 1960. u selu Brestovsko, općina Kiseljak, u Republici Bosni i Hercegovini. Aktivni je vojni oficir koji je 1983. završio Vojnu akademiju u Beogradu. Ranije je bio kapetan u JNA. za vrijema rata u BiH imao je čin pukovnika i bio zapovjednik HVO u Operativnoj zoni Srednja Bosna. Otprilike od augusta 1993.[potreban citat] ima čin generala i nalazi se na položaju načelnika štaba HVO u Mostaru.
Tihomir Blaškić | |
---|---|
Nadimak | Tihofil |
Rođenje |
2. novembra 1960. Kiseljak |
Nacionalnost | Hrvat |
Služba |
1983. -1992. (JNA) 1991. - 1995. (HVO) |
Čin |
Kapetan General |
Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
Važnije bitke |
Bošnjačko-hrvatski sukob Operacija Cincar |
Vojska |
Jugoslavenska narodna armija Hrvatsko vijeće odbrane |
Rod vojske | Pješadija |
Komandovao | Operativna zona Srednja Bosna |
Ratni zločiniUredi
Tihomir Blaškić je optužen na osnovu individualne krivične odgovornosti i po komandnoj odgovornosti za zločine koje su hrvatske snage počinile od maja 1992. do januara 1994. nad Bošnjacima tokom etničkog čišćenja Lašvanske doline, što uključuje zločine protiv čovječnosti (članak 5 – progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi), teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. (članak 2 – namjerno ubijanje, masovno razaranje imovine, nečovječno postupanje, uzimanje civila za taoce, nanošenje teških patnji), te kršenja ratnih zakona i običaja (članak 3 – protuzakoniti napadi na civile i civilne objekte, razaranje vjerskih objekata, ubistva). U inicijalnoj optužnici "Lašvanska dolina" od 10. novembra 1995. je optužen zajedno sa još pet optuženika Darijem Kordićem, Marijem Čerkezom, Zlatkom Aleksovskim, Ivanom Šantićem i Perom Skopljakom, da bi se nakon presuda Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu optužnica razdvojila.
Blaškić se dobrovoljno predao 1996. godine, 2000. godine je osuđen na 45 godina po svim tačkama optužnice, da bi nakon žalbenog postupka bila izrečena konačna kazna od devet godina zatvora.