Thomas Hunt Morgan

američki evolucijski biolog, genetičar i embriolog

Thomas Hunt Morgan (25. septembar 1866 – 4. decembar 1945)[1] bio je američki evolucijski biolog, genetičar, embriolog i naučni autor koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1933. za otkrića koja razjašnjavaju ulogu koju hromosomi imaju u procesu nasljeđivanja.[2]

Thomas Hunt Morgan
Godišnjak Univerziteta "Johns Hopkins", 1891.
Rođenje (1866-09-25) 25. septembar 1866.
Smrt4. decembar 1945(1945-12-04) (79 godina)
NacionalnostSAD
Alma mater
Zanimanje
Nagrade
Potpis

Doktorirao je iz zoologije 1890. na Univerzitetu "Johns Hopkins" i istraživao je embriologiju tokom svog mandata na Bryn Mawr Collegeu. Nakon ponovnog otkrivanja rezultata Mendelovih istraživanja 1900. počeo je proučavati genetičke karakteristike voćne mušice Drosophila melanogaster. U svojoj čuvenoj Sobi za muhe u Schermerhornovoj dvorani na Univerzitetu Columbia pokazao je da se geni prenose na hromosomima i da su mehanička osnova naslijeđa. Ova otkrića činila su osnovu moderne genetike.

Tokom istaknute karijere napisao je 22 knjige i 370 naučnih radova.[1] Kao rezultat njegovog rada, Drosophila je postala glavni modelni organizam u savremenoj genetici. Odsjek za biologiju koji je osnovao na Kalifornijskom institutu za tehnologiju proizveo je sedam dobitnika Nobelove nagrade.

Reference uredi

  1. ^ a b c Fisher, R. A.; De Beer, G. R. (1947). "Thomas Hunt Morgan. 1866–1945". Obituary Notices of Fellows of the Royal Society. 5 (15): 451–466. doi:10.1098/rsbm.1947.0011. JSTOR 769094. S2CID 178714833.
  2. ^ "The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1933". Nobel Web AB. Pristupljeno 14. 9. 2010.

Dopunska literatura uredi

Vanjski linkovi uredi