Tadeusz Kościuszko
Andrzej Tadeusz Bonawentura Kościuszko (fonetski: Andžej Tadeuš Bonaventura Košćiuško; Mieračoŭščyna, Poljsko-Litvanska Unija, 4. februara 1746 – Solothurn, Švicarska, 15. oktobra 1817) bio je poljski vojni inženjer, državnik i vojskovođa koji je postao nacionalni heroj u Poljskoj, Litvaniji, Bjelorusiji[1] i Sjedinjenim Državama.[2] Borio se u borbama Poljsko-Litvanske Unije protiv Rusije i Pruske i na američkoj strani u Američkom ratu za nezavisnost. Kao vrhovni komandant poljskih nacionalnih oružanih snaga, predvodio je ustanak Kościuszko 1794. godine.
Tadeusz Kościuszko | |
|---|---|
.jpg) | |
| Rođenje | 4. februara 1746. |
| Smrt | 15. oktobar 1817 (71 godina) |
| Nacionalnost | poljska |
| Alma mater | Kadetski korpus u Varšavi |
| Zanimanje | inženjer, državnik, vojskovođa |
| Potpis | |
 | |
Biografija
urediKościuszko je rođen u februaru 1746. godine, na imanju Mieračoŭščyna u vojvodstvu Brest Litovsk, tada Velikog Vojvodstva Litvanije, u sastavu Poljsko-Litvanske Unije (danas Ivacevski okrug u Bjelorusiji). Sa 20 godina diplomirao je na Kadetskom korpusu u Varšavi, Poljska. Nakon početka građanskog rata 1768. Kościuszko se 1769. preselio u Francusku da studira. Vratio se u Uniju 1774. i bio je učitelj u domaćinstvu Józefa Sylwestera Sosnowskog. Godine 1776. Kościuszko se preselio u Sjevernu Ameriku, gdje je kao pukovnik Kontinentalne armije učestvovao u Američkom ratu za nezavisnost. Kao vrsni vojni arhitekta, dizajnirao je i nadgledao izgradnju najmodernijih utvrđenja, uključujući i one u West Pointu, New York. 1783. godine, kao priznanje za njegove zasluge, Kontinentalni kongres ga je unaprijedio u brigadnog generala.
Po povratku u Poljsku 1784. godine, Kościuszko je 1789. godine dobio dužnost general-majora vojske Poljsko-Litvanske Unije. Nakon što je Poljsko-ruski rat 1792. rezultirao Drugom podjelom Unije, komandovao je ustankom protiv Ruskog carstva u martu 1794. sve dok nije zarobljen u bici kod Maciejowica u oktobru 1794. Poraz ustanka Kościuszko u novembru doveo je do Treće podjele Poljske 1795., kojom je okončana Unija. Godine 1796., nakon smrti carice Katarine II, Kościuszka je pomilovao njen nasljednik, car Pavle I, te je emigrirao u Sjedinjene Države. Bliski prijatelj Thomasa Jeffersona, s kojim je dijelio ideale ljudskih prava, Kościuszko je napisao testament 1798. godine, posvetivši svoju imovinu u SAD-u za obrazovanje i slobodu američkih robovova. Kościuszko se na kraju vratio u Evropu i živio u Švajcarskoj do svoje smrti 1817. Izvršenje njegovog testamenta kasnije se pokazalo teškim, a sredstva nikada nisu upotrijebljena u svrhu koju je Kościuszko namjeravao.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Famous Belarusians. Tadeusz Kosciuszko". belarus.by (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5. 6. 2021. Pristupljeno 5. 5. 2022.
- ^ "U.S. Embassy Marks Birthday of Tadeusz Kościuszko With Donation to Museum". U.S. Department of State (jezik: engleski). 5. 2. 2015. Arhivirano s originala, 17. 11. 2015. Pristupljeno 5. 5. 2022.
Literatura
uredi- Storożyński, Alex (2011). Kościuszko. Książę chłopów (jezik: poljski). Warszawa: W.A.B. ISBN 978-83-7414-930-3.
Vanjski linkovi
uredi- "Tadeusz Kościuszko". kosciuszko.info (jezik: njemački). Arhivirano s originala, 10. 6. 2021. Pristupljeno 5. 5. 2022.