T-14 Armata

T-14 Armata (razvojna oznaka Objekt 148) predstavlja najmoderniji ruski osnovni borbeni tenk. Razvijan je od 2010. godine i trebao bi od 2016. zamijeniti stariji T-90 tenk u ruskoj vojsci. Po prvi put javnosti je predstavljen na paradi za 70. godišnjicu dana pobjede nad fašizmom 9. maja 2015. u Moskvi. Trenutno T-14 slovi za najnapredniji tenk na svijetu.

T-14 Armata
Svojstva
Posada	3
Dužina	10.8 m
Širina	3.5 m
Visina	3.3 m
Težina	48 tona
Oklop i naoružanje
Oklop	kompozitni i reaktivni oklop
Osnovno naoružanje	glatkocijevni top 125 mm 2A82-1M ili 2A83 152 mm top
Sekundarno naoružanje	mitraljez 7.62 mm PKMT 12.7 mm Kord
Pokretljivost
Pogon	V12 dizelski motor A-85-3A 1500 KS (1103 kW)
Suspenzija	automatska transmisija
Brzina na cesti	80-90 km/h
Snaga/težina	31 KS/tona
Domet	500 km

Opis

S velikim brojem inovacija, T-14 predstavlja jednu novu generaciju ruskih tenkova. Jedna od najznačajnijih novina predstavlja besposadna kupola gdje tri člana posade se nalaze u oklopljenoj kapsuli u prednjem dijelu tijela tenka. Razvoj tenka trajao je oko pet godina.

Naoružanje

Glavni top tenka.

Osnovno naoružanje T-14 predstavlja 2A82-1M 125 mm glatkocijevni top koji je zamijenio dotadašnji aktuelni 2A46 125 mm top sovjetskih i ruskih tenkova. Udarna energija ovog topa je znatno veća od dotadašnjih najboljih tenkovnskih topova kao što je Rheinmetall 120 mm top kod Leopard 2 tenka. 125 mm top posjeduje veću preciznost za 15-20 % i ugaona disperzija prilikom paljbe je poboljšana za 1.7 puta. Primjetan je nedostatak sakupljača gasova (razlog tome besposadna kupola), brzina paljbe iznosi 10-12 granata u minuti, zatvarač cijevi se nalazi s lijeve strane, dok maksimalni efektivni domet protivoklopnih vođenih raketa iznosi 8 km. Domet otkrivanja meta dimenzija tenka pri dnevnom svijetlu kod optičkog senzora je veći od 5 km i 3.5 km noću pomoću termovizije. Optički nišan opremljen je mogućnošću uvećanja za 4 i 12 puta. Teoretski najveći domet laserskog daljinometra iznosi 7.5 km. Ovi sistemi su duplicirani, tako da k tome dolazi i treći koji może pucati tokom pokreta. Posada je opremljena kamerom s vidokrugom 360 stepeni. 2A82-1M 125 mm top posjeduje mogućnost ispaljivanja širkog spektra municije počevši od kinetičkih penetratora (APFSDS), vođenih raketa do visokoeskplozivnih pancirnih zrna i druge municije. Vacuum-1 kinetički penetrator namijenjen topu 2A82-1M dužine 900 mm posjeduje mogućnost penetracije od 1 metra RHA čelika na rastojanju od 2 km. Uvedeno je u upotrebu visokoeskplozivno zrno Telnik sa kontrolisanom eksplozijom. Iz topa se također mogu ispaljivati vođene rakete 9M119M1 Invar-M sa efektivnim dometom od 100 m do 5 km koja može djelovati protiv niskoletećih letjelica kao što su helikopteri, sa novom raketom 3UBK21 Sprinter povećan je efektivni domet na 12 km.

Sekundarno naoružanje predstavljaju teški mitraljez 12.7 mm Kord sa spremnikom od 300 metaka i mitraljez 7.62 mm PKP ili PKTM mitraljez sa kapacitetom spremnika od 1000 metaka. Mitraljezima se upravlja daljinskom kontrolom posade iz tijela tenka. Pored toga, postoji mogućnost ugradnje dodatnog spremnika municije kapaciteta 1000 metaka. Mitraljez 12.7 mm smješten je na krovu kupole sa komamndnim vizirom kako bi mu se omogucio položaj djelovanja bez optičkih prepreka na tenku, na prednjem dijelu kupole nalazi se prorez na kojem špekulirajući nalazi mitraljez 7.62 mm. Kupola tenka može biti naorużana topom 2A42 kalibra 30 mm koji može dijelovati kako protiv ciljeva na kopnu, tako i ciljeva u zraku kako što su niskoleteći objekti (helikopteri, bespilotne letjelice).

U budućnosti T-14 bi mogao biti naoružan topom kalibra 152 mm 2A83 umjesto postojećeg topa 122 mm 2A82. Top 2A83 je bio u planu da se koristi kao osnovno naoružanje planiranog tenka T-95, koji ispaljuje kinetičke penetratore brzinom 1900 m/s na 2 km daljine. T-14 tenk može ispaljivati navođenje protivoklopne rakete, a budućnosti bi mogao biti naoružan uporedo sa mitraljezom 12.7 mm i protivavionskim topom kalibra 30 mm.

Pokretljivost

Tenk se pokreće pomoću dzelskog motora ČTZ 12Н360 (A-85-3A) od 1500 KS. Teoretska maksimalna snaga motora iznosi 2000 KS, što je reducirano na 1500 KS u trajanju od 2000 sati rada, dok u poređenju drugi moderni motori mogu raditi i do 10.000 sati pri snazi od 1200 KS. Upravljanje motorom je elektronski. Radijus kretanja vozila iznosi 500 km.

T-14 posjeduje automatsku transmisiju s 12 brzina, te dostiže svoju maksimalnu brzinu od 90 km/h te maksimalni radijus kretanja od 500 km. S jedne strane stručnjaci spekulišu da tenk posjeduje DSG mjenjač, dok drugi stručnjaci tvrde da se radi o djelomičnoj ili potpunoj hidrostatičkoj transmisiji. Karakteristčno za sovjetske tj. ruske tenkove je to da je prijenos povezan s motorom u jednu jedinicu koju je moguće na terenu izmijeniti za manje od 30 minuta.

Za razliku od svojih prethodnika kao što su T-90, T-80, T-72, T-64 ovaj tenk posjeduje kotače sa širinom od 700 mm bazirano na varijanti T-80 tenka. Mnogo se razmišljalo od strateškoj pokretljivosti tenka, njegova umjerena masa od 48 tona daje mu mogućnost transporta željeznicom, te na prikolicama kamiona, produžujući time vijek trajanja motora i transmisije, tenk se može kretati preko većine mostova u zemlji, za razliku od japanskog tenka Type 90 čija masa prelazi 50 tona što ga ograničava da bude operativan u područjima sa ojačanim mostovima i željeznicama sa dovoljnim klirensom. Dva T-14 tenka sa puno posadom se mogu transportovati pomoću teškog transportnog aviona Antonov An-124. Međutim najbrojniji transportni avion u ruskoj avijaciji Iljušin Il-76 sa novijim PS-90 turbomlaznim motorima može transportovati ovaj tenk.

Zaštita

T-14 Armata na vojnoj paradi.

Posada T-14 smještena je u oklopljenoj kapsuli u prednjem dijelu trupa tenka. Trup i kupola su opremljeni Malahit dvostrukim eksplozivno-reaktivnim oklopom (ERA) sa bočnih, prednje strane i vrha tenka.Tenk koristi integrisani, kompjuterski sistem upravljanja koji prati stanje i funkcije svih modula tenka. Softver može analitirati prijetnje, te predložiti ili automatski preduzeti radnje eliminacije. Također može prepoznati greške posade i sipraviti ih. Serijska proizvodnja Armata platforme s keramičkim komponentama oklopa počela je 2015. godine.

Tenk je opremljen Afganit aktivnim sistemom zaštite što uključuje radar na milimetarskoj frekvenciji za detekciju, praćenje i presretanje dolaznih protivoklpnih projektila, kako kinetičkih penetratora, tako i tandemskih projektila. Trenutno brzina presretanja iznosi 1700 m/s, s planovima u budućnosti na povećanje na 3000 m/s. Po navodima novih izvora tenk štiti sa svih njegovih strana, međutim nije usmjerena na paljbu sa visine.

Magazin Defense Update obajvio je analizu tenka u maju 2015. godine, spekulirajući da su Afganit glavni senzori četiri panela montirana na stranama kupole, što su vjerovatno AESA radar paneli sa spektrom od 360 stepeni, te mogućim još jednim panelom na vrhu kupole. Po njihovom mišljenju aktivni dio sistema se sastoji od elemenata tvrdog i mekanog ubijanja, od koji prvi aktivno uništava dolazne projetile (nevođene rakete ili artijerijski projektili), dok drugi ometa vođenje protivoklopne rakete. Mišljenja su da bi bio efektivan protiv modernih navođenih protivoklopnih sistema 3. i 4. generacije uključujući AGM-114 Hellfire, TOW, BILL, Javelin, Spike, Brimstone i JAGM te senzorskih projektila. Neki ruski izvori navode da je ovaj sistem tvrdog ubijanja uspješan i protiv protivoklopne municije od osiromašenog uranijuma, do su drugi skpeptični tome tvrdeći da ne može uhvatiti snog njene fragmentacije, ali je može malo pomjeriti s kursa kretanja. Prema izvoru ruskog ministarstva odbrane praktična testiranja su potvrdila uništavanje uranijumskog potkalibarskog zrna (brzina 2.0 km/s). Međutim nekoliko vanjskih annalitičara i dalje ostaje pri svojem skeptično mišljenu da testiranje nije potvrđeno neovisno i da nije javno prikazano.

Afganit lanseri tzv. tvrdog ubijanja su 5 grupa dugih cijevi postavljene između bočne strane kupole i šasije tenka. One odašilju elektronski aktivno punjenje koje razara bojevu glavu projektila koji putuje prema meti. Koristeći AESA radar i protivavionski mitraljez je moguće uništiti dolazeće rakete i sporo leteće projektile, osim kinetičkih penetratora.

Senzori i komunikacija

T-14 je opremljen sa 26.5–40 GHz radarom AESA. Istovremeno se može pratiti i do 40 meta u zraku, te 25 meta na kopnu veličine do 0.3 metra. Sistem praćenja oogućuje automatsku mogućnost za uništavanje cilja, što se može prenijeti na APS ili kompjuterski sistem upravljanja glavnim topom. Tenk će moći dati cilj za artiljeriju i da igra ulogu protivzračne odbrane i izviđača. T-14 koristi visoko zaštićene komunikacijske kanale koji povezuju grupu T-14 i komandno mjesto.

Komandir tenka i nišandžija imaju isti veliki multispektralni snimak sa vidljivim elektromagnetskim spektrom, termovizijom i laserskim daljinometrom. Vizir komadira je postavljen na vrh kupole i ima mogućnost osmatranja 360 stepeni u oklolini tenka. Opremljen je također periskopom za direktni pogled, te laserskim nišanom za ispaljivanje vođenih protivoklopnih raketa. Mete veličine tenka mogu se detektovati na udaljenostima do 7.5000 m na dnevnom svijetlu periskopski ili TV, dok noću mete se detektiraju na udaljenosti do 3.500 m pomoću termovizije. Također je opremljen i pomoćnim noćnom vizirom sa mogućnosti osmatranja do 1.000 m. Osim klasičnih vizira, vozač je oremljen i IC kamerom sa prednje strane, te brojnim zumirajućim CCTC kamerama. Posada tenka je opremljena kamerama koje imaju preglednost na 360 stepeni oko tenka, jer se posada naazi u prednjem dijelu trupa i bez njih nema preglednost na okolinu tenka.

Verzije tenka

• Planirana je besposadna verzija tenka koja trenutno u razvoju.

Upotreba

Ruska Federacija je očekivala isporuku od 2.300 novih glavnih borbenih tenkova koji bi bili isporučeni do 2020. godine.2015 godine ruski mediji su objavili da je za potrebe testiranja isporučeno 20 tenkova, bez imenovanog izvora, najmanje se 7 tenkova T-14 pojavilo na paradi povodom Dana pobjede nad fašizmom 2015, 2016. i 5 tenkova 2017. godine.

2016. godine rusko ministarstvo odbrane je objavilo da je potpisan ugovor za testnu seriju od 100 tenkova koji bi bili isporučeni do 2020. godine, ali se projekat u cijelosti produžio u cijelosti do 2025. godine.

U julu 2018. zamjenik ministra odbrane i kosmičke industrije Juri Borisov izjavio je da trenutno nema potrebe za masovnom proizvodnjom Armate kada njegovi prethodnici, novije verzije T-72 ostaju efikasni protiv američkih, francuskih i njemačkih prijetnji.

Galerija fotografija

• 
  Prednja strana
• 
  Stražnja strana tenka
• 
  Zaštita motora s bočne strane
• 
  Prednja strana tenka
• 
  Posada
• 
  Kupola tenka sa senzorima i mitraljezom

Također pogledajte

T-15 Armata T-72 T-90