Svjetlost zemaljska

Svjetlost zemaljska (engleski: Earthlight) naučnofantastični je roman britanskog pisca Arthura C. Clarkea, objavljen 1955. Istoimena novela koju je objavio četiri godine ranije proširena je na veličinu romana.

Svjetlost zemaljska
Korice prvog izdanja
Autor	Arthur C. Clarke
Originalni naziv	Earthlight
Ilustrator	Richard M. Powers
Žanr	Naučna fantastika
Izdavač	Sidgwick & Jackson
Datum izdanja	Oktobar 1955
Vrsta korica	Tvrde korice
Broj stranica	222
ISBN broj	0-15-127225-5

Priča je smještena na Mjesec, gdje vladin agent traži osumnjičenog špijuna u velikoj opservatoriji. Kontekst je jaka napetost između Zemlje (koja kontroliše Mjesec) i nezavisnih naseljenika na drugim mjestima u Sunčevom sistemu. Godina nije navedena, ali se radnja dešava nekada u 22. vijeku, u prethodnih 200 godina nije bilo ratova.

Događaji su niskog intenziteta: državni agent je blagi računovođa koji ne voli svoj posao. On primjećuje ljepotu Mjeseca pod "svjetlošću zemaljskom". Zemlja na nebu Mjeseca daleko je veća od Mjeseca na nebu Zemlje.

Priča se nastavlja s vrlo malo nasilnih incidenata, iako joj je vrhunac u svemirskoj bici. Tu je i enigma – prividno uočavanje 'snopa svjetlosti', što ne bi trebalo biti moguće u svijetu bez zraka. Ovo je objašnjeno kasnije u priči kao snop oružja koji uključuje metalne čestice koje se kreću velikom brzinom.

Iako se radnja mnogih Clarkeovih naučnofantastičnih romana odvija u prilično sličnim budućnostima — Svjetlost zemaljska, Pad Mjesečeve prašine, The Sands of Mars, Sastanak s Ramom — ljudska pozadina nikada nije potpuno ista i one ne čine serijal.

Sažetak radnje

Radnja opisuje kako politička napetost između vlade politički ujedinjene Zemlje (koja održava suverenitet nad Mjesecom) i nezavisnih doseljenika i trgovaca drugdje u Sunčevom sistemu koji su formirali federaciju, izbija u rat oko uslova za dostupnost oskudnih teških metala Federaciji.

Okidač za neprijateljstva je objavljivanje istraživačkog rada koji sugeriše da bi Mjesec mogao imati ranije neslućene resurse teških metala koje Zemlja predlaže da monopolizira. Obavještajna agencija zemaljske vlade sumnja da bi povjerljive informacije o eksploataciji ovih mineralnih bogatstava mogle procuriti u Federaciju i prisiljava računovođu, Bertrama Sadlera, u službu. Sadler je poslan u Mjesečevu glavnu astronomsku opservatoriju koja se nalazi u blizini Platonovog kratera jer je dojava sugerisala da se informacije prebacuju putem te lokacije. Sadlerova zvanična priča je da on provodi istragu o rasipanju državne potrošnje.

Rastuću političku napetost prati i osoblje opservatorije koje uživa u sreći što može posmatrati obližnju eksploziju supernove u sazviježđu Draka.

Uprkos relativno dugoj prethodnoj eri mira, Zemlja i Federacija se tehnološki pripremaju za rat. Federacija razvija novu metodu svemirskog pogona, dok Zemlja razvija novu tehnologiju zaštite i oružije koje koristi bajonet od tečnog metala na elektromagnetu. (Oružje koje su pomiješali sa snopom svjetlosti).

Vrhunac bitka između tri krstarice Federacije i utvrđene rudarske instalacije ("Projekt Thor") odigrava se u blizini planine Pico u blizini lunarne opservatorije. Dva astronoma koji su u Piku devezli vrhunskog naučnika za Zemlju sa samo nekoliko sati za odmor, svjedoci su bitke. Sadler, čija istraga nije urodila plodom osim razotkrivanja menadžera lokalne prodavnice koji je pronevjerio novac, odustaje od svoje zvanične priče u vezi razloga posjete odlaskom da ispita dvojicu astronoma.

Od tri savezne krstarice dvije su uništene zajedno s minom u borbi. Treća, nazvana Acheron, konačno je oštećena i povlači se prema Marsu, ali ima male šanse da stigne do njega prije nego što njen nuklearni reaktor eksplodira. Međutim, njen novi pogon daje joj mogućnost susreta s putničkim brodom, Pegazom, koji je u stanju spasiti sve osim jednog od članova posade, koja mora preći kroz otvoreni svemir 40 sekundi bez zaštite svemirskog odijela.

Ovaj neriješeni dvoboj između matične planete i nekadašnjih zavisnih kolonista, pri čemu svaka strana trpi jači otpor nego što se očekivalo, diskredituje vlade na obje strane. Sadler se može vratiti u civilni život, ali pati od mučne frustracije što nikada nije saznao postoji li špijun za kojim je tragao ili ne. Mnogo godina kasnije komandant Acherona piše svoje memoare i otkriva da su u Federaciju stigle informacije od "jednog od najuglednijih astronoma Zemlje, koji sada živi u povlaštenoj penziji na Mjesecu". Uz ovaj nagovještaj Sadler može potvrditi špijunov identitet kao Roberta Moltona, prvog od osoblja opservatorije koji ga je pozdravio na putu do nje. Roman se završava tako što Molton prosvjetljuje Sadlera i čitaoca o briljantnoj tehničkoj podvali kojom je prenosio informacije, naime, da je koristio glavni teleskop opservatorije kao predajnik tako što je u glavni fokus stavio modulirani ultraljubičasti izvor. Signal je primio svemirski brod Federacije udaljen nekoliko miliona kilometara.

Prijem

Groff Conklin okarakterizirao je Svjetlost zemaljsku kao "prilično standardnu vrstu melodrame, [ali] razvijenu sa svom autorovom bogatom sposobnošću da čak i melodramu učini vjerodostojnom". Floyd C. Gale je izjavio da je roman imao "neke od najnadahnutijih deskriptivnih pisanja" u naučnoj fantastici ili izvan nje... temeljito uživanje... Vrijedi čitanja i ponovnog čitanja." Anthony Boucher hvalio je roman kao uvjerljivo stvarnu, naučno detaljnu priču o bliskoj budućnosti, ali prožetu onim osjećajem čuđenja i uzbuđenja za koji ponekad mislimo da je nestao iz književnosti u vrijeme kada su nam se glasovi promijenili." U vrijeme snimanja filma 2001: Odiseja u svemiru Lester del Rey u svojoj recenziji filma izrazio je žaljenje što umjesto toga nije snimljena Svjetlost zemaljska.

Oružje koje je u priči razvila Zemlja, a koje koristi bajonet od tečnog metala elektromagneski pogonjen, navodno je inspirisalo DARPA-u da razvije oružje na isti način.