Stjepan II Trpimirović

Stjepan II. hrvatski kralj, vladao je od 1089. do 1091. godine.

Kako mu je sin Radovan umro još za njegova života, kralja Zvonimira naslijedio je, 1089. godine, Stjepan II, posljednji Trpimirović. Nakon svog neuspjeha da preuzme vlast u razdoblju nakon smrti Petra Krešimira IV, Stjepan II bio je prisiljen živjeti u samostanu sv. Stjepana kod Splita. Formalni razlog za život u samostanu postaje navodna bolest, tako da u svojoj darovnici iz 1078. Stjepan piše: "Ja Stjepan, nekad svijetli herceg Hrvata, shrvan teškom bolešću dozvah k sebi časne svećenike hrvatskog kraljevstva da mi nađu lijeka za moje grijehe. Po njihovu savjetu pobrinuh se, te se dadoh prenijeti u samostan sv. Stjepana. Tu se odrekoh svih svojih časti i odabrah grobnicu, preporučivši se glavaru samostana da me spominje u svojim molitvama."

Nakon povlačenja Stjepana II u samostan, za njega se više nije čulo sve do Zvonimirove smrti 1089. godine, kada ga je hrvatski narod, doslovno, izvukao iz samostana, te svečano okrunio za kralja.

Stjepan II nazivao se kao i veći broj svojih prethodnika "Božjom milošću kralj Hrvata i Dalmatinaca". Oko njega se okupilo visoko svećenstvo i velika većina hrvatskih velikaša i plemića, što dokazuje da je cijela hrvatska država bila u njegovoj vlasti. Kralj Stjepan II. vladao je manje od dvije godine tokom kojih vanjskopolitički protivnici nisu stvarali probleme očekujući smrt staroga kralja bez djece.

Budući da pitanje svoga nasljednika nije riješio tokom života, oružani sukob koji usljeđuje nakon njegove smrti nije nikoga iznenadio. Odmah nakon njegove smrti početkom 1091. godine, žena kralja Zvonimira Jelena Lijepa, uspjela je, pozivajući se na pravo posljednje živuće osobe dinastije Trpimirovića i bratove vojnike, postaviti za kralja Hrvatske svoga brata ugarskoga kralja Ladislava.

Prethodi:	Stjepan II (1089–1091)	Slijedi:
Dmitar Zvonimir (1075–1089)		Petar Svačić (1091–1097)