Sovjetska ekspedicija na Mount Everest 1982.
Sovjetska ekspedicija na Mount Everest 1982. penjala se na vrh novom rutom po Jugozapadnoj strani, lijevo od Centralne jaruge. Bio je to prvi sovjetski uspon na Mount Everest, tokom kojeg se 11 alpinista popelo na vrh.[1] Engleski planinar Chris Bonington rutu je ocijenio kao tehnički najtežu ikad ispenjanu na Everestu,[2] što su priznali i ostali eminentni alpinisti.[3]
Godine 1955 Sovjetski Savez je predložio Kini formiranje zajedničkog tima sa ciljem osvajanja Everesta. Kinezi su zatim izgradili put dug 360 km. do Baznog logora ispod Everesta. Krajem 1958. god. jedna zajednička izviđačka ekspedicija uputila se na Everest i sačinjavali su je: 10 kineskih i 3 sovjetska penjača, 3 meteorologa, 4 topografa, 10 tibetanskih nosača, 4 radio operatora i jedan dio pomoćnog osoblja. Materijal do Baznog kampa na 5900 metara je prebačen sa 50 konja i 350 samarnih životinja. Ekspediciju su pratila dva vojnika sa automatskim naoružanjem. O ekspediciji, zbog političke situacije u Tibetu, nije bilo objavljenih vijesti. Zaključak ekspedicije je bio da ruta na vrh treba da ide sa istočnog Rongbuk lednika preko Sjevernog prevoja.
U proljeće 1959. izbili su neredi u Tibetu, i ekspedicija je odložena. Kada se početkom 1960 situacija u Tibetu smirila, Kinezi su predložili nastavak priprema. U međuvremenu uslijedio je politički razlaz između Kine i Sovjetskog Saveza. Zajednički planinarski tim se raspao, Sovjeti su odbili daljnju saradnju, a povukli su i opremu. Kineska vlada je naručila novu opremu u Švicarskoj i 1960. kineska ekspedicija je osvojila Everest.[4]
1982
urediSovjeti su se na Everestu pojavili tek 1982. god. Ekspedicija je bila posvećen 60-godišnjem stvaranju SSSR. Brojala je 25 članova: vođa, trojica trenera, 17 alpinista i 4 ostalih. Do tada su sovjetski alpinisti osvojili najviši vrh visine 7.495 metara, koliko iznosi visina Vrha kumunizma u Pamiru. Do vrha Everesta su dolazili penjući se u parovima, bez pogibija, ali sa nekoliko amputiranih prstiju.[5]
Uspon na vrh
urediZa napredovanje prema vrhu podigli su 21.03. Bazni kamp na visini 5.340m.) — na Khumbu ledopadu. Do 18.04. podigli su još 4 kampa do visine 8250 m. i posljednji, jurišni, 03.05. na 8.500 m.
Ekspedicija je za završni uspon koristila jedinstvenu taktiku. Svi kampovi između Baznog do jurišnog kampa bili su popunjeni jednim parom penjača. Kada su Balberdin i Mislovski iz jurišnog kampa na 8500 m. u 4 sata po noći krenuli na vrh, skoro istovremeno, prema rasporedu koji je radio vezom dolazio iz Baznog kampa, krenuli su svi parovi predhodno raspoređeni po visinskim kampovima. Prvi dvojac je izašao na vrh oko 14 sati, zadržali su se pola sata i krenuli nazad. Zatim su se izgubili u snježnoj mećavi. Drugi par je pošao u pomoć i pronašli su kolege ispod vrha. Nakon što su ukazali pomoć dvojici promrzlih koji su se vraćali sa vrha, i sami su odlučili popeti se na vrh. Za to vrijeme ostali parovi su se pomjerali prema gore. Ovaj kružni tok penjanja i silazaka trajao je nekoliko dana dok se 11 alpinista nije našlo na vrhu:[6]
- Vladimir Baliberdin,[7] Edvard Mislovski - 4 maja 1982.
- Sergej Beršov, Mihail Turkevič - noć 4/5 maj 1982.
- Valentin Ivanov, Sergej Efimov - 5 maja 1982.
- Kazbek Valiev,[8], Vaterij Hrišatni - noć 7/8 maj 1982.[9]
- Valerij Homutov, Vladimir Pučkov, Jurij Golodov - 9 maja 1982.
Reference
uredi- ^ "Britannica - Prvi solo uspon". britannica.com. Pristupljeno 15. 2. 2020.
- ^ Bonington, Chris (2002). Chris Bonington: Everest. Weidenfeld & Nicolson. str. 138. ISBN 1-84188-230-5.
- ^ "Proslava uspona na Mount Everest iz 1982. u Moskvi na kongresu penjača". www.theuiaa.org. Pristupljeno 18. 12. 2012.
- ^ "Mount Everest i Rusi između 1952 i 1958" (PDF). alpinejournal.org.uk. Pristupljeno 15. 2. 2020.
- ^ "Maršute uspona na Mount Everest - klikom na broj dobije se kratki prikaz ekspedicije". explorersweb.com. Pristupljeno 15. 2. 2020.
- ^ "Everest 82 - pohod sovjetskih alpinista na najviši svjetski vrh". lib.ru. Pristupljeno 15. 2. 2020.
- ^ "Balyberdin Vladimir Sergeevich (1949-1994)". elbrusrace.com. Arhivirano s originala, 27. 9. 2020. Pristupljeno 15. 2. 2020.
- ^ "Everest je još izazov". rt.com - 15 Nov, 2012. Pristupljeno 15. 2. 2020.
- ^ "Valiyev Kazbek Shakimovich". mountain.kz - 15 Nov, 2012. Pristupljeno 15. 2. 2020.