Solarno grijanje

Solarno grijanje je proces zagrijavanja vode ili prostora uz pomoć konvertovane solarne energije.[1]

Solarni kolektor
Solarni kolektor

Proces konvertovana sunčeve u toplotnu energiju vrši se uz pomoć kolektora. Postoji više vrsta toplotnih solarnih kolektora:

Vrste solarnih kolektora

uredi
  • Ravni solarni kolektori

Ravnim TSK mogu se dobiti temperature fluida do 100 °C, jednostavne su konstrukcije i veoma su često u upotrebi. Između kolektorske ploče i krova se nalazi izolacija.[1]

Topla voda koja se dobija pomoću ovakvog sistema (ravni solarni kolektor) se skladišti u rezervoaru (ujedno i razmjenjivač toplote) (temperature oko 60 °C) i kapaciteta od 150 - 300 l , što zavisi od broja članova domaćinstva. Površina kolektora je od 4–6 m2. Elementi sistema su:

  • OV – odzračni ventil,
  • TV – izlaz tople vode,
  • HV – ulaz hladne vode
  • I/R – izmjenjivač i rezervoar,
  • EP – ekspanziona posuda,
  • TSK – solarni kolektor.
 
  • Cijevni kolektori sa vakuumskom izolacijom

Ova vrsta kolektora se sastoji iz debljih cijevi u kojima je vakuum. Unutar ovih cijevi se nalazi sam kolektor kroz koji cirkuliše fluid. S donje strane se nalazi ogledalo koje usmjerava sunčeve zrake na vakuumske cijevi. Ova vrsta kolektora ne gubi mnogo energije zbog toga što praktično ne postoji konvekcija.[1]

  • Ravni kolektori sa vakuumskom izolacijom

Ove se sastoje od jednostavnih ploče u kojim je vakuum. Cijevi s fluidom se nalaze u tim pločama. Ovakva izvedba je manje zastupljena u praksi s tim što je, zbog ravne površine, zaptivanje teže za razliku od cijevnih kolektora potrebna je i vakuumska pumpa koja održava vakuum.[1]

  • Vazdušni kolektori

Kod ove vrste se kao fluid upotrebljava vazduh. Vazduh koj cirkulira kroz kolektor može se istovremeno koristiti i za prozračavanje prostorija koje se griju. Isto tako je moguće ovu vrstu kolektora upotrijebiti u poljoprivredi ili industriji za sušenje voća.[2] Prednost ovih kolektora je što za razliku od onih sa vodom ne postoji problem zamrzavanja. Gubitak vazduha, ukoliko zaptivanje nije idealno, ne predstavlja veliki problem.[1]

  • Selektivni solarni kolektori su posebno konstruisani kolektori koji se rade od hroma ili nikla sa specijalnim crnim premazima koji primaju samo svjetlosne zrake određene talasne dužine.

Problemi u praksi

uredi

Postojo niz problema s kojim se susreću solarni kolektori odnosno isti umanjuju stepen iskorištenja:

  • prljavština koja se nanosi vjetrom, kišom. Ovaj problem se može se izbjeći ako su kolektori ugrađeni s nagibom od najmanje 15°.[1] Ukoliko je nagib dovoljno visok posredstvom kiše je moguće da kolektori i čiste.
  • sjenke koje nastaju zbog okoline: drveće, zgrade koje umanjuju takodjer stepen iskorištenja.
  • snijeg može, ako potpuno pokrije kolektor, time i obustavi snabdijevanje toplotom.[1]

Toplotni solarni kolektori (TSK) su uređaji koji sakupljaju sunčevu energiju i pretvaraju je u toplotnu. Postoje tri vrste TSK:

Ravni solarni kolektori

uredi
 
Ravni toplotni solarni kolektor

Ravnim TSK mogu se dobiti temperature fluida do 100 °C, jednostavne su konstrukcije i veoma su često u upotrebi. Elementi ovog kolektora su:

  1. Cijev obično bakarna kroz koji struji fluid (HF = ulaz hladnog fluida, TF = izlaz zagrijanog fluida)
  2. Kućište (Drvo, metal, plastična masa)
  3. Termoizolacija (najčešće mineralna vuna ili PU pjena )
  4. Apsorber - bakarna crno obojena ploča čvrsto vezana sa cijevi (1)
  5. Staklena ploča (često sa antireflektujućim slojem)

Selektivni solarni kolektori

uredi

Oni su posebno konstruisani kolektori koji se rade od hroma ili nikla sa specijalnim crnim premazima koji primaju samo svjetlosne zrake određene talasne dužine a faktor refleksija mu je približno = 0. Ovi kolektori mogu postići temperature fluida i do 500 °C. Najčešće se koriste kod Solarnih elektrana za dobijanje suhe vodene pare.

Koncentrirajući solarni kolektori

uredi
 
Koncentrirajući solarni kolektor sa paraboličnim ogledalom
 
Koncentrirajući solarni kolektor sa ravnim ogledalom

Prave se u dvije varijante. Princip je da se veća površina sunčevih zraka prihvati i usmjeri na male površine prijemnika sa fluidom.

Prva varijanta ima parabolična ogledala u čijoj se žiži nalazi staklena cijev (prijemnik-apsorber) sa fluidom.

Druga varijanta ima centralni prijemnik (toranj) oko kojeg se nalazi polje pokretnih, automatski upravljanih, ravnih ogledala (heliostata) koji usmjeravaju sunčeve zrake na prijemnik.

Prijemnik kod obje varijante je selektivni TSK.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi