Scaphopoda
Scaphopoda grč. σκᾰ́φης – skáfē = brod + πούς – poús = stopalo) ili perajaste školjke su razred školkaša sa bilateralnom simetrjom i dorzoventralno izduženog tijelq, koje je okružuje plaštom. Plašt izlučuje cjevastu školjku, otvorenu na oba kraja, blago zakrivljenu i stožastog oblika koji dobija ime kao ljuske slona, "školjke slona", "zubate školjke" ili "očnjaci". Procjenjuje se da danas postoji ukupno oko 900 živih vrsta.[1][2]
| Scaphopoda Vremenski raspon: Misisipij – Sadašnjost (Razred školkaša ) | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Mollusca |
| Razred | Scaphopoda |
| Dentaliida Gadilida | |
Dužina ljušture vrsta ovog razreda kreće se u rasponu od oko 0,5 do 15 cm. Članovi reda Dentaliida obično su značajno veći od onih iz reda Gadilida. Ovi mehkušci žive u mehkim intertidijalnim supstratima. Zbog ovog staništa i male veličine većine vrsta, mnoge obalski posjetioci nisu upoznati s njima; njihove ljušture nisu tako uobičajene niti se l mogu ahko uočiti na plaži poput ljuštura morskog puža i školjke.
Molekulskii podaci upućuju na to da su skafopode sestrinska grupa glavonošcima, iako taj filogenijski nivo na višim rangovima ostaje pomalo neriješen.[3] Prepoznata su dva reda:
- Dentaliida, s malim do dugim školjkama, stožastog stopala, širokim zubima, valovitom školjkom i uvijek širim na prednjem kraju i
- Gadilida, s manjim školjkama, crvoliko stopalo s zavrtanjem diska, glatke i često šire školjke iza otvora.[4]
Opis uredi
Imaju slabo razvijenu glavu u kojoj se nalaze dva režnja (po jedan sa svake strane) iz kojih izlaze grozdovi koji se nazivaju hvatači. Nemaju oči ni škrge, jer široki plašt koji imaju u ventralnom dijelu služi za disanje i razmjena plinova odvija se kroz površinu plašta. Budući da su otvorene na oba kraja, blijeda školjka omogućava povlačenje glave (i njenih kapsula) i stopala kroz prednji kraj (najširi otvor), koji se nalazi ispod supstrata. Zadnji kraj (najuži otvor) ostaje izvan podloge. Proširenje stopala u obliku diska omogućava da se životinja usidri na podlogu (ista karakteristika predstavljena je u primitivnim školjkama).
Stanište uredi
Skafopode su morske i bentoske u cijelosti, dužine između 4 mm i 25 cm, a najčešće između 2 i 5 cm. Žive u plitkim vodama ili do dubina od 4.500 m. Općenito, djelomično su zakopane u pijesku ili blatu. Takođe, poznata je njihova sklonost ka sedimentima kao što su grubi pijesak, sitni koralni ostaci ili glineno blato.
Hrana uredi
Glavene kapsule skafopoda su osjetljive, trepljaste, kontraktilne i preljepive. Ovaj alat omogućuje skapopodama da hvataju i manipulišu svojim plijenom. Njihova hrana mikrofagama omogućuje im da se hrane uglavnom foraminiferama, račićima ostrakodama, drugim životinjama, diatomejama i mikroplaštima. Unutar usta imaju radulu s velikim spljoštenim zubima, koji vam omogućavaju da pokupe ili stružu hranu.
Digestivni sistem uredi
Završni dio glave formiran je sa proboscisom i sadrži unutarždrelne mase koje formiraju radulu. Nakon prolaska kroz obradu pomoću radula, prehrambeni materijal prolazi kroz jednjak do loptastog želuca, koji djeluje poput gnječilice (kao predželudac kod ptica). Želudac i probavna žlijezda nalaze se u srednjem dijelu tijela. Probava se odvija vanćelijski. Nakon želuca, materijal se kroz crijevo usmjerava na njegov prednji dio, a zatim na zadnji dio tijela (crijevo je oblikovano kao U), kroz koji se konačno izliva u anus, kroz šupljinu plašta .
Cirkulacijski sistem uredi
Cirkulacija kod skafopoda je jednostavna, jer im nedostaju i srce i sudovi. Živčani sistem nije sa ganglijama i nije centraliziran. Što se tiče nefridija, njihov položaj je blizu anusa, gdje se otpadne izlučevine izbacuju kroz nefridiopor.
Razmnožavanje uredi
Skafopode su dvospolne, s jednom gonadom koja svoj sadržaj (jaja ili spermu) emituje kroz nefridijopor. Ovi organizmi imaju vanjsku oplodnju i odvojeno polažu jaja. Embrionski razvoj se odvija putem trohoforne larve, koja se transformira u larvu zvanu veliger, s bilateralnom simetrijom. Ona je sesilna u bentosu, gdje započinje faza odrasle jedinke. Metamorfoza je postepena i prati je izduživanje tijela.
Reference uredi
- ^ Brusca R, Brusca G (2005). Invertebrados. Madrid: McGraw-Hill.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Shimek, Ronald; Steiner, Gerhard (1997). "Chapter 6". Microscopic anatomy of invertebrates. Volume 6B: Mollusca II. Wiley-Liss, Inc. str. 719.
|volume=sadrži dodatni tekst (pomoć) - ^ Giribet, G.; Okusu, A, A.; Lindgren, A.R., A. R.; Huff, S.W., S. W.; Schrödl, M, M.; Nishiguchi, M.K., M. K. (May 2006). "Evidence for a clade composed of molluscs with serially repeated structures: monoplacophorans are related to chitons". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 103 (20): 7723–7728. Bibcode:2006PNAS..103.7723G. doi:10.1073/pnas.0602578103. PMC 1472512. PMID 16675549.
- ^ Lamprell K, Scheltema A, Healy J, Gowlett-Holmes K (2001). "Mollusca: Aplacophora, Polyplacophora, Scaphopoda, Cephalopoda". Australia: Csiro Publishing. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)