Søren Kierkegaard
Søren Aabye Kierkegaard (Soren Kirkegor) rođen je i umro u Kopenhagenu (5. maj 1813 - 11. novembar 1855)
Søren Kierkegaard | |
|---|---|
 Søren Aabye Kierkegaard | |
| Rođenje | 5. maj 1813. Kopenhagen, Danska |
| Smrt | 11. novembar 1855 (42 godine) Kopenhagen, Danska |
| Potpis | |
 | |
Od 1830. studira teologiju i filozofiju u Kopenhagenu a doktorira 1841. tezom "O pojmu ironije sa stalnim osvrtom na Sokrata". Zatim odlazi u Berlin na studij filozofije kod Schellinga, kojim se u prvo vrijeme bio oduševio, ali se već 1842. razočaran vraća u Kopenhagen. Tu je po vlastitim riječima živio u dobrim materijalnim prilikama, koje su mu omogućile da se sav posveti svojim filozofskim preokupacijama.
Poput Sokrata, na javnim mjestima i trgovima Kopenhagena uči ljude istini i etičkom životu, stoji na crkvenim vratima i nagovara vjernike da ne ulaze u crkvu, izazivajući bijes visoke crkvene hijearhije, ali istovremeno - smatrajući da sebe mora sačuvati od bilo kakve naklonosti publike i ugleda, prezire "mase" i bez ikakvog je kontakta sa snažnim socijalnm pokretom svoga vremena. Zaljubio se samo jednom (o čemu često govori u svojim čuvenim Dnevnicima), ali napušta svoju zaručnicu Reginu Olsen jer je i suviše voli i smatra da ne bi bila sretna uz njega, filozofa i vječno nemirna duha, nezadovolja sobom i svijetom. U stalnoj opoziciji prema službenom kršćanstvu, izmučen unutarnjim borbama i pitanjima, pao je na ulici svog rodnog grada i relativno mlad umro. "Sokrata Danske" - Sørena Kierkegaarda prokleli su crkveni dostojanstvenici, malograđansko javno mnijenje optužilo ga je kao "nečasna zavodnika nevine Regine Olsen".
U krajnjoj suprotnosti prema Hegelovoj racionalističkoj filozofiji, Kierkegaard pobija tezu da je spoznaja najviši domet čovjekovih pregnuća, da je um pretpostavljen srcu, misao životu. Čemu služe objektivne misaone tvorbe ako se ne očituju u životu, ako ih subjekt ne usvoji? Istina je stoga nešto što samo postoji u odnosu na ličnost, subjekt. No, ne samo da je istina subjektivna, već je, štaviše, i sama subjektivnost jedina istina.[1]
Objektivno mišljenje ravnodušno je prema subjektu. Život prolazi kroz tri razdoblja, a međusobni prijelaz nije razvojan, već skokovit. Prvi je stupanj estetski (mašta, ponavljanje igre), drugi je stupanj etički (zbilja koja je bila u ideji ponavlja se i u činu), treći je stupanj religiozni (život u odnosu prema apsolutu odriče se svoje subjektivnosti). Prijelaz prema apsolutnomu znači promjenu cjelokupnoga života. Kierkegaard suprotstavlja egzistenciju »bîti« jer je ona predodređena (predestinirana), čovjek je »bolestan na smrt«, opterećen brigom za svoju opstojnost i nezainteresiran za zbilju. Kierkegaardova filozofija temeljno je određena tjeskobom i utemeljuje se na podvojenosti čovjekove bîti (kao sumnja i nada u spas), kao prihvaćanje vlastite konačnosti, ona je svijest određena protustajalištem, alternativom »ili–ili« čovjekova opstanka. U tom paradoksu spas pojedinca jedini je zbiljski imperativ, jer subjektivnost je istina i stvarnost, egzistencija je uvijek pojedinačna. Solipsističkim otklonom (vjera je individualna) određena je Kierkegaardova kritika kršćanstva kao crkvene doktrine. Njegova filozofija protivi se svakoj racionalnoj meditaciji, jednostrana u naglašavanju neponovljivosti pojedinca, svojevrstan je obrat od idealističke sistematike njem. klasične filozofije. Kierkegaard gradi metafiziku slobode, promišljanje koje je utemeljeno na ideji da se tjeskobni subjekt spašava iz besmisla svjesnim izborom Boga. Kierkegaard je (uz Nietzschea) predstavnik antihegelijanskoga smjera, ispovjednik izgubljenoga građanskog čovjeka koji ne nalazi put do općedruštvenoga i nadindividualnoga.
Glavna djela: Strah i drhtanje (Frygt og bæven, 1843), Ili-ili (Enten-eler, I–II, 1843), Pojam straha (Begrebet angest, 1844), Filozofske mrvice (Filosophiske smuler, 1844), Stadiji na životnom putu (Stadier paa livets vej, 1845), Kršćanski razgovori (Christelige taler, 1848), Bolest na smrt (Sygdommen til døden, 1849).[2]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Grlić, Danko (1982). Leksikon filozofa (2. prošireno izd.). Zagreb: Naprijed. str. 209, 210.
- ^ Kragić, Bruno, ured. (2001). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 25. 1. 2023.
Vanjski linkovi
uredi
Nedovršeni članak Søren Kierkegaard koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.