Bacač granata

Ručni bacač ili bazuka je zajednički naziv za prijenosno bestrzajno protivtenkovsko oružje za ispaljivanje raketa. U upotrebu ga je prva uvela vojska SAD.^[1]

Vojnik SAD lansira bazuku M9 na njemačko mitraljesko gnijezdo (1944.)

Inovativni ručni bacač pripada prvoj generaciji raketnog protivoružja koje koristi pješadija. Sadrži čvrsti raketni pogonski motor, što omogućava lansiranje visoko eksplozivnih antitenkovskih bojevih glava za gađanje oklopnih vozila , mitraljeskih gnijezda i utvrđenih bunkera. u rasponima koji su izvan domašaja standardno bačenih bombi ili mina. Ručni bacač također može biti efikasan i protiv zgrada i rezervoara oklopnih vozila. Univerzalno primijenjivani nadimak bazuka je nastao po M1 varijanti, koja podsjeća na muzički instrument zvani "bazuka": izmislio ga je i popularizirao 1930. USA komičar Bob Burns.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, njemačke oružane snage su zarobile nekoliko bazuka, početkom otvaranja Sjevernoafričkog i Istočnog fronta i uskoro projektirali svoju verziju, povećanjem kalibra bojeve glave na 8,8 cm (između ostalih manjih promjena). Široko su ih proizvodile kao Raketenpanzerbüchse "Panzerschreck" ("Teror tenka").

Termin "bazuka" i dalje se koristi kao neformalni generički pojam koji se odnosi na oružja koja na bilo kojoj osnovi, sa zemlje ili s ramena ispaljuju projektile, uglavnom granate na raketni pogon.

Razvoj dizajna ručnih bacača uključuje dvije specifične linije tehnologije:

oružja na raketni pogon (bestrzajna) i
oblikovana punjenja u vidu bojeve glave. Također su dizajnirana za jednostavno rukovanje i pristup.

Bestrzajno oružje na raketni pogon je zamisao dr Roberta H. Goddarda u dijelu projekta (prema vojnom ugovoru) svog rada o raketnom pogonu. Goddard je, tokom svog mandata na Clark University i dok je radio u Worcester Polytechnic Institute, Laboratorija za magnet i Mount Wilson Observatory (iz sigurnosnih razloga), dizajnirao cijevi za ispaljivanje raketu za vojnu upotrebu tokom Prvog svjetskog rata. On i njegov suradnik , dr Clarence N. Hickman , uspješno su demonstrirali svoje rakete u američkoj vojsci Signalnog korpusa u Aberdeen Proving Ground , Maryland , 6. novembra 1918. godine, ali kako je primirje potpisano samo pet dana kasnije, daljnji razvoj je obustavljen. Kašnjenje u razvoju bazuka je bilo posljedica Goddardove ozbiljne borbe s tuberkulozom. Goddard je nastavio dio radnog vremena kao savjetnik vlade SAD, Indian Head, Maryland , sve do 1923., ali je ubrzo usmjerio fokus na druge projekte koji uključuju raketni pogon. Hickman je kasnije postao šef Nacionalnog odbora za odbrambena istraživanja, 1940.. gdje je vodio razvoj raketa za ratne namjene, uključujući i završetak razvoja bazuka.

Reference

^ Čišić A. (1974): Vojna enciklopedija. Redakcija vojne enciklopedije, Beograd.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

[1] Čišić A. (1974): Vojna enciklopedija. Redakcija vojne enciklopedije, Beograd.

[1]