Referentni raspon

Referentni raspon – u oblastima koje se odnose na zdravstvo – je je opseg vrijednosti koje se smatraju normalnim za mjerenje fizioloških pokazatelja]] u zdravih osoba (naprimjer, količina kreatinina u krvi ili parcijalni pritisak kisika). To je osnova za usporedbu (referentni okvir) za ljekara ili drugo zdravstveno osoblje, kako bi se protumačio skup rezultata ispitivanja za određenog pacijenta. Neki važni referentni rasponi u medicini su referentni rasponi za krvne testove i referentni rasponi za testove urina.

Standardna definicija referentnog raspona (na koju se obično poziva ako nije drugačije naznačeno) potiče od onoga što je najrasprostranjenije u referentnoj grupi preuzetoj iz opće (tj. ukupne) populacije. Ovo je općeniti referentni raspon. Međutim, postoje i optimalni rasponi zdravlja (rasponi za koje se čini da imaju optimalan utjecaj na zdravlje) i rasponi za određena stanja ili statuse (kao što su referentni rasponi trudnoće za nivo hormona).

Vrijednosti unutar referentnog raspona (WRR) su vrijednosti unutar normalne distribucije i stoga se često opisuju kao u granicama normale (WNL). Ograničenja normalne distribucije nazivaju se gornja referentna granica (URL) ili gornja granica normale (ULN) i donja referentna granica (LRL) ili donja granica normale (LLN). U objavljivanju vezanom za zdravstvenu zaštitu, ponekad se preferira riječ referenca u odnosu na normalno, kako bi se sprečilo netehničko osjećanje za normalno od povezivanja sa statističkim smislom. Vrijednosti izvan referentnog opsega nisu nužno patološke i nisu nužno nenormalne u bilo kojem drugom smislu, osim statistički. Ipak, oni su pokazatelji vjerovatnih patoloških promjena. Ponekad je osnovni uzrok očigledan; u drugim slučajevima, potreban je termin diferencijalna dijagnoza da bi se utvrdilo šta nije u redu i time kako se to liječi.

Granica ili prag je ograničenje koje se koristi za binarnu klasifikaciju, uglavnom između normalnog i patološkog (ili vjerovatno patološkog). Metodi uspostavljanja graničnih vrijednosti uključuju upotrebu gornje ili donje granice referentnog opsega.

Standardna definicija

Standardna definicija referentnog raspona za određeno mjerenje definira se kao interval unutar kojeg spada 95% vrijednosti referentne populacije, na način da 2,5% puta vrijednost bude manja od donje granice ovog interval i u 2,5% slučajeva bit će veći od gornje granice tog intervala, bez obzira na raspodjelu ovih vrijednosti.^[1]

Referentni rasponi dati ovom definicijom ponekad se nazivaju standardni rasponi.

Što se tiče ciljne populacije, ako nije drugačije naznačeno, standardni referentni opseg obično označava onaj kod zdravih osoba ili bez ikakvih poznatih stanja koja direktno utiču na utvrđeni raspon. Oni se na sličan način utvrđuju pomoću referentnih grupa iz zdrave populacije, a ponekad se nazivaju normalni rasponi ili normalne vrijednosti (a ponekad i "uobičajeni" rasponi / vrijednosti). Međutim, upotreba izraza „normalno“ možda neće biti prikladna jer nisu svi izvan intervala abnormalni, a ljudi koji imaju određeno stanje mogu i dalje spadati u taj interval.

Međutim, referentni rasponi mogu se utvrditi i uzimanjem uzoraka iz cijele populacije, sa ili bez bolesti i bolesnih stanja. U nekim slučajevima, oboljele osobe uzimaju se kao populacija, uspostavljajući referentni opseg među onima koji imaju bolest ili stanje. Poželjno bi postojali određeni referentni rasponi za svaku podskupinu populacije, koji imaju bilo koji faktor koji utiče na mjerenje, kao što su, naprimjer, određeni rasponi za svaki spol, dobnu skupinu, „rasu“ ili bilo koja druga opća odrednica. .

Normalna distribucija

Kada se pretpostavlja normalna raspodjela, referentni opseg dobija se mjerenjem vrijednosti u referentnoj grupi i uzimanjem dvije standardne devijacije s obje strane srednje vrijednosti. Ovo obuhvata ~ 95% ukupne populacije.

Interval od 95% često se procjenjuje pretpostavljajući normalnu raspodjelu izmjerenog parametra, u kom slučaju se može definirati kao interval ograničen na 1,96^[2] (često zaokruženo na 2) standardne devijacije prosjeka populacije s obje strane populacije (koja se naziva i očekivana vrijednost).

Međutim, u stvarnom svijetu nisu poznate ni prosječna ni populacijska devijacija populacije. Obje treba procijeniti na uzorku čija se veličina može označiti s n. Standardna devijacija populacije procjenjuje se standardnom devijacijom uzorka, a prosjek populacije procjenjuje se srednjom vrijednosti uzorka (koja se naziva i srednja vrijednost ili aritmetička sredina). Da bi se uzele u obzir ove procjene, 95%-tni interval predviđanja (95% PI) izračunava se kao:

PI = prosjek ± t_0,975,

n

− $1$ x drugi korijen iz ( $n$ + $1$ )/ $n$ x $sd$ ,

gdje

$t_{0.975,n-1}$ = 97,5% kvantila t-raspodjele sa n−1 stepeni slobode.

Kada je uztorak velik: (n≥30) $t_{0.975,n-1}\simeq 2.$

Ovaj metod je često prihvatljivo tačnan, ako standardna devijacija u odnosu na srednju vrijednost nije jako velika. Tačnija metoda je izvođenje proračuna na logaritamskim vrijednostima.

Sljedeći primjer ovog (nelogaritmiranog) metoda temelji se na vrijednostima glukoze u plazmi natašte uzetih iz referentne grupe od 12 ispitanika:^[3]

	Glukoza u plazmi natašte (po osobama 1-12) (FPG) u mmol/L	Izvedeno iz prosjeka m	Kvadrirano odstupanje od prosjeka m
1	5,5	0,17	0,029
2	5,2	–0,13	0,017
3	5,2	–0,13	0,017
4	5,8	0,47	0,221
5	5,6	0,27	0,073
6	4,6	–0,73	0,533
7	5,6	0,27	0,073
8	5,9	0,57	0,325
9	4,7	–0,63	0,397
10	5	–0,33	0,109
11	5,7	0,37	0,137
12	5,2	–0,13	0,017
	Prosjek = 5,33 (m) n=12	Prosjek = 0,00	Zbir/(n−1) = 1,95/11 =0,18 ${\sqrt {0,18}}=0,42$ = standardna devijacija (s,d,)

Kao što se može dati naprimjer iz tabela odabranih vrijednosti Studentove t-raspodjele, 97,5% percentila sa (12-1) stepeni slobode odgovara

$t_{0,975,11}=2,20$

Zatim se donja i gornja granica standardnog referentnog opsega izračunavaju kao

Donja~granica=m-t_{0,975,11}\times {\sqrt {\frac {n+1}{n}}}\times s,d,=5,33-2,20\times {\sqrt {\frac {13}{12}}}\times 0,42=4,4

Gornja~granica=m+t_{0,975,11}\times {\sqrt {\frac {n+1}{n}}}\times s,d,=5,33+2,20\times {\sqrt {\frac {13}{12}}}\times 0,42=6,3,

Stoga se procjenjuje da je standardni referentni opseg za ovaj primjer 4,4 do 6,3 mmol/L,

Tgakođer pogledajte

Reference

^ Page 19 in: Stephen K. Bangert MA MB BChir MSc MBA FRCPath; William J. Marshall MA MSc MBBS FRCP FRCPath FRCPEdin FIBiol; Marshall, William Leonard (2008). Clinical biochemistry: metabolic and clinical aspects. Philadelphia: Churchill Livingstone/Elsevier. ISBN 978-0-443-10186-1.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ Page 48 in: Sterne, Jonathan; Kirkwood, Betty R. (2003). Essential medical statistics. Oxford: Blackwell Science. ISBN 978-0-86542-871-3.
^ Table 1. Subject characteristics in: Keevil, B. G.; Kilpatrick, E. S.; Nichols, S. P.; Maylor, P. W. (1998). "Biological variation of cystatin C: Implications for the assessment of glomerular filtration rate". Clinical Chemistry. 44 (7): 1535–1539. doi:10.1093/clinchem/44.7.1535. PMID 9665434.

Dopunska literatura

The procedures and vocabulary referring to reference intervals: CLSI (Committee for Laboratory Standards Institute) and IFCC (International Federation of Clinical Chemistry) CLSI - Defining, Establishing, and Verifying Reference Intervals in the Laboratory; Approved guideline - Third Edition, Document C28-A3 (ISBN 1-56238-682-4)Wayne, PA, USA, 2008
Reference Value Advisor : A free set of Excel macros allowing the determination of reference intervals in accordance with the CLSI procedures, Based on: Geffré, A,; Concordet, D,; Braun, J, P,; Trumel, C, (2011). "Reference Value Advisor: A new freeware set of macroinstructions to calculate reference intervals with Microsoft Excel" Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). Veterinary Clinical Pathology. 40 (1): 107–112. doi:10,1111/j,1939-165X,2011,00287,x Provjerite vrijednost parametra |doi= (pomoć). PMID 21366659.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)

[1] Page 19 in: Stephen K. Bangert MA MB BChir MSc MBA FRCPath; William J. Marshall MA MSc MBBS FRCP FRCPath FRCPEdin FIBiol; Marshall, William Leonard (2008). Clinical biochemistry: metabolic and clinical aspects. Philadelphia: Churchill Livingstone/Elsevier. ISBN 978-0-443-10186-1.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[MedicalStatistics-2] Page 48 in: Sterne, Jonathan; Kirkwood, Betty R. (2003). Essential medical statistics. Oxford: Blackwell Science. ISBN 978-0-86542-871-3.

[Keevil1998-3] Table 1. Subject characteristics in: Keevil, B. G.; Kilpatrick, E. S.; Nichols, S. P.; Maylor, P. W. (1998). "Biological variation of cystatin C: Implications for the assessment of glomerular filtration rate". Clinical Chemistry. 44 (7): 1535–1539. doi:10.1093/clinchem/44.7.1535. PMID 9665434.

[1]

[2]

[3]