Razgovor:Električna struja

Električna struja je naziv za tok električne energije, tj. električki nabijenih čestica.

El. struja može biti istosmjerna ili izmjenična.

Struja teče kroz metale, elektrolite (vodeni rastvori), plinove i poluvodiče. Nosioci naboja u metalima su slobodni elektroni, u elektrolitima negativni i pozitivni ioni (anioni i kationi), u gasovima joni i elektroni, a u poluvodičima elektroni i šupljine.

Metali koji obiluju slobodnim elektronima su dobri vodiči struje, npr. zlato, srebro, bakar, ...

Slobodni elektroni su oni elektroni koji nisu vezani ljuskama u atomu, npr. omjer slobodnih i neslobodnih elektrona u bakru je 1:1, a to znači da na svaki kubični centimetar bakra dolazi slobodnih elektrona, pa se bakar odlikuje dobrom vodljivošću.

Elektroni se kreću od -pola prema +polu (fizički smijer), ali dogovorom naučnika određen je tehnički smjer struje od + prema - polu.

Da bi pokrenuli elektrone u nekom provodniku potrebna nam je razlika potencijala na njegovim krajevima, tj. napon.

Napon djeluje preko električnog polja. Kad nema el. polja, tada se elektroni u provodniku kreću haotično, što znači da je svaki smjer jednako moguć i to brzinom oko 1000 km/s(srednja termička brzina) Kad preko el. polja pokrenemo elektrone, oni se kreću prema pozitivnom polu brzinom od nekoliko mm/s,(driftna brzina) oni klize, ali usmjereno.

Količina naelektrisanja (Q) u nekom provodniku jednaka je proizvodu naelektrisanja elektrona (e) i broju tih elektrona (N)

Ako se kretanje naelektrisanja odvija direktno na neku površinu S (poprečni presjek provodnika), i ako količina naelektrisanja Q prođe kroz tu površinu u vremenskom intervalu t tada je

Nazad na stranicu "Električna struja".