Razgovor:Električna struja
 | Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
|
Električna struja je naziv za tok električne energije, tj. električki nabijenih čestica.
El. struja može biti istosmjerna ili izmjenična.
Struja teče kroz metale, elektrolite (vodeni rastvori), plinove i poluvodiče. Nosioci naboja u metalima su slobodni elektroni, u elektrolitima negativni i pozitivni ioni (anioni i kationi), u gasovima joni i elektroni, a u poluvodičima elektroni i šupljine.
Metali koji obiluju slobodnim elektronima su dobri vodiči struje, npr. zlato, srebro, bakar, ...
Slobodni elektroni su oni elektroni koji nisu vezani ljuskama u atomu, npr. omjer slobodnih i neslobodnih elektrona u bakru je 1:1, a to znači da na svaki kubični centimetar bakra dolazi slobodnih elektrona, pa se bakar odlikuje dobrom vodljivošću.
Elektroni se kreću od -pola prema +polu (fizički smijer), ali dogovorom naučnika određen je tehnički smjer struje od + prema - polu.
Da bi pokrenuli elektrone u nekom provodniku potrebna nam je razlika potencijala na njegovim krajevima, tj. napon.
Napon djeluje preko električnog polja. Kad nema el. polja, tada se elektroni u provodniku kreću haotično, što znači da je svaki smjer jednako moguć i to brzinom oko 1000 km/s(srednja termička brzina) Kad preko el. polja pokrenemo elektrone, oni se kreću prema pozitivnom polu brzinom od nekoliko mm/s,(driftna brzina) oni klize, ali usmjereno.
Količina naelektrisanja (Q) u nekom provodniku jednaka je proizvodu naelektrisanja elektrona (e) i broju tih elektrona (N)
Ako se kretanje naelektrisanja odvija direktno na neku površinu S (poprečni presjek provodnika), i ako količina naelektrisanja Q prođe kroz tu površinu u vremenskom intervalu t tada je
Započni raspravu o stranici Električna struja
Stranice za razgovor služe kao mjesto za raspravu o tome kako poboljšati sadržaj na Wikipediji. Možete koristiti ovu stranicu za pokretanje rasprave o sadržaju stranice Električna struja i kako je unaprijediti.
