U jednoj studiji navodi se da rak gušterače ima vrlo lošu prognozu i peti je vodeći uzrok smrti od raka u Japanu. Prethodne studije ukazivale su na neke genetičke faktore koji doprinose razvoju i progresiji raka gušterače; međutim, postoje ograničeni izvještaji da su uobičajene genetičke varijante povezane s ovom bolešću, posebno u azijskoj populaciji. Sproveli su istraživanjsa o pridruživanju u cijelom genomu (GWAS) koristeći 991 slučaj invazivnog duktusnog adenokarcinoma gušterače i 5.209 kontrola, te su identificirali tri lokusa koji pokazuju značajnu povezanost (p-vrijednost < 5x10 (-7), s osjetljivošću na rak gušterače.
Jednonukleotidni polimorfizmi koji su pokazali značajnu povezanost nosili su procijenjene omjere šanse od 1,29, 1,32 i 3,73 sa 95% intervalima pouzdanosti od 1,17-1,43, 1,19-1,47 i 2,24-6,21; p-vrijednost 3,30x10 (-7), 3.30x10 (-7) i 4.41x10 (-7); locirani na hromozomima 6p25.3, 12p11.21 i 7q36.2. Ovi povezani SNP-i nalaze se unutar blokova neravnotežnih veza koje sadrže gene koji su imali neku ulogu u onkogenezi raka gušterače. [3]
Matsuda N, Suzuki T, Tanaka K, Nakano A (2001). "Rma1, a novel type of RING finger protein conserved from Arabidopsis to human, is a membrane-bound ubiquitin ligase". J. Cell Sci. 114 (Pt 10): 1949–57. doi:10.1242/jcs.114.10.1949. PMID11329381.
Kyushiki H, Kuga Y, Suzuki M, et al. (1998). "Cloning, expression and mapping of a novel RING-finger gene (RNF5), a human homologue of a putative zinc-finger gene from Caenorhabditis elegans". Cytogenet. Cell Genet. 79 (1–2): 114–7. doi:10.1159/000134695. PMID9533025.
