Queen II

Queen II je drugi studijski album britanske rock grupe Queen sniman u studiju Trident u augustu 1973. godine. Izdavačka kuća EMI 23. februara 1974. godine izdaje singl Seven Seas of Rhye, koji nakon prvog nastupa Queena na Top Of The Pops programu, gdje su ga promovisali, dospijeva na britansku top-listu singlova i postaje prvi hit grupe. Album je za tržište Velike Britanije izdan 8. marta 1974. godine i proveo je 28 sedmica na top-listi dostignuvši 5. mjesto. 9. aprila iste godine album je izdan i u SAD-u. Materijal na albumu je bio originalan, kompleksan i inovativan, baš kao i njegove bijela i crna strana albuma koje su zamijenile standardnu A i B stranu, sa slikama sastava obučenima u crno za prvu i bijelo za drugu stranu ploče. Bijela strana ploče se sastoji od emocionalnih pjesama gitarista Briana Maya i završava jedinom kompozicijom na albumu bubnjara Rogera Taylora, koja je svojevrsna spona sa drugom crnom stranom koju je komponovao pjevač Freddie Mercury. Crna strana albuma je potpuni kontrast prvoj bijeloj strani i sastoji se od pjesama koje se uglavnom bave mitologijom i fantazijom, sa često vrlo mračnim temama. Album je zapravo demonstracija različitih muzičkih svjetova dvojice glavnih lidera grupe i crno-bijela faza albuma se nastavila i na turneji koja je uslijedila gdje su se članovi grupe oblačili u bijelo tokom prve polovine koncerta, a zatim u crno za drugi dio nastupa. Album se smatra Queenovim konceptualnim, najprogresivnijim i najžešćim ostvarenjem, te jednim od njihovih najutjecajnijih izdanja. Razmjeri uticaja ovog nadasve inspirativnog albuma se protežu od klasičnih heavy metal grupa preko neoklasičnih, progresivnih i power metal sastava. Lideri grupe Guns N' Roses Axl Rose i The Smashing Pumpkins Billy Corgan su samo neki koji ga navode kao svoj najdraži i najinspirativniji rock album. Također ovo je omiljeni Queenov album Briana Maya.

Queen II
Album Queen
Objavljen	8. mart 1974. Ujedinjeno Kraljevstvo 9. april 1974. Sjedinjene Američke Države
Snimljen	august 1973. Trident studio
Žanr	rock
Izdavač	Trident studio De Lane Lea Studios
Producent(i)	Roy Thomas Baker, John Anthony, Queen
Hronologija albuma Queen
Queen (1973) Queen II (1974) Sheer Heart Attack (1974)

Album je uvršten u knjigu 1001 album koji morate čuti prije smrti koju su sastavili vodeći svjetski muzički kritičari. Uticajni muzički magazin Kerrang! ga je uvrstio na svoju listu 100 najboljih britanskih rock albuma, dok ga je internetski portal "DigitalDreamDoor.com" stavio na listu 100 najboljih gitarističkih rock albuma. Slika grupe na omotu albuma poznatog fotografa Micka Rocka je postala njihov najprepoznatljiviji vizualni identitet i korištena je tokom cijele njihove karijere, a posebno je ostala zapamćena kao uvodna scena spota Bohemian Rhapsody.

Spisak pjesama

Bijela strana

1. "Procession" (May) - 1:12
2. "Father To Son" (May) - 6:14
3. "White Queen (As It Began)" (May) - 4:36
4. "The Loser In The End" (Taylor) - 4:22

Crna strana

1. "Ogre Battle" (Mercury) - 4:08
2. "The Fairy Feller's Master-Stroke" (Mercury) - 2.41
3. "Nevermore" (Mercury) - 1:18
4. "The March Of The Black Queen" (Mercury) - 6:03
5. "Funny How Love Is" (Mercury) - 3.14
6. "Seven Seas of Rhye" (Mercury) - 2:49

Bonus izdanje "Hollywood recordsa" iz 1991.

1. "See What a Fool I've Been" (Originalna "B" strana singla Seven Seas of Rhye) (May)
2. "Ogre Battle" (1991 Remiks Nicholasa Sansanoa)
3. "Seven Seas of Rhye" (1991 Remiks Freddyja Bastonea)

Pjesme

Bijela strana

Procession

Kratki gitarski instrumental Briana Maya koji je uvod u album sa pratnjom bas bubnja koji simulira otkucaje srca. Ova kratka instrumentalna pjesma je također korištena kao koncertni uvod na prvim turnejama sastava.

Father To Son

Pjesma Briana Maya koja se direktno naslanja na uvodni instrumental najžešća je i najprogresivnija pjesma na prvoj "bijeloj" strani albuma. Pjesma počinje kao hard rock balada, zatim prelazi u furiozne heavy metal dionice, a završava kao melodični progresivni rock sa višeglasnim pjevanjem. Također sadrži i lagane dionice koje je May odsvirao na klaviru. Pjesma govori srednjovjekovnu priču o ocu koji govori ili misli o svom sinu, vjerovatno inspiriranu stvarnim životom autora i jedan je od zaboravljenih Queenovih rockera.

White Queen (As It Began)

Jedna od poznatijih kompozicija sa albuma koja je ujedno smatrana od obožavatelja sastava kao jedna od njihovih najboljih balada. Pjesma govori o djevojci u koju se May zaljubio ali nikada nije imao hrabrosti iskazati joj svoje osjećaje i njena radnja je isto smještena u prošlosti. Pjesma kombinira lagane akustične dijelove sa žešćima na električnoj gitari i bubnjevima, a prvi solo na akustičnoj gitari sviran prstima se smatra jednim od Mayovih najboljih sola. Queen je pjesmu redovno uživo izvodio u periodu od 1974. do 1977. i bila je jedan od koncertnih favorita.

Some Day One Day

May je napisao ovu pjesmu, za njega tipičnu melanholičnu poluakustičnu folk rock baladu inspirisan idejom o mjestu na kojem bi sve ljubavne veze bile savršene. I ova pjesma je radnjom i ugođajem smještena u prošlosti čime čini "konceptualni" dojam prve "bijele" strane albuma. Ovo je bila prva pjesma koju je otpjevao njen autor na albumima Queena i sadrži za njega uobičajene kompleksne gitarističke aranžmane, podjednako na akustičnim i električnim gitarama.

The Loser In The End

Ova hard rock pjesma je Taylorov doprinos albumu gdje se pojavljuje kao autor i vocal. Jedina je kompozicija koja se ne uklapa u potpunosti u album i zato je stavljena kao zadnja pjesma na prvoj "bijeloj" strani da jasno odvoji dva dijela albuma.

Crna strana

Ogre Battle

Heavy metal pjesma koja otvara drugu "crnu" stranu koju je Mercury uz gitaru napisao i komponovao 1972. godine , ali je sastav nije htio snimiti za njihov prvi album nego su odlučili pričekati više slobodnog vremena u studiju kako bi je snimili na najbolji mogući način. Pjesma je smještena u Mercuryjev svijet fantazije "Rhye" i govori priču o borbi divova, sa gitarističkim solom i zvučnim efektima koji simuliraju bitku. Smatra se jednom od najžešćih Queenovih pjesama. Dionice na gitari i bubnju daju pravi trash zvuk. Bila je dugo vremena koncertni favorit, obično svirana kao druga pjesma na koncertima i izvodili su je na svakom nastupu do kasnih sedamdesetih kada je otpala sa repertoara zajedno sa drugim pjesmama sa albuma. Verzija pjesme uživo se nalazi na albumu At the Beeb.

The Fairy Feller's Master-Stroke

Art rock pjesma sa formom "zvučnog zida" koju je Mercury napisao inspirisan najpoznatijom slikom Richarda Dadda "The Fairy Feller's Master-Stroke" sa fantastičnom srednjovjekovnom tematikom. Pjesma je jedan od najvećih eksperimenata na albumu i detaljno opisuje svaki karakter i događaj sa slike. Sastav pjesmu nije nikada izveo uživo zbog njene izrazito kompleksne forme, korištenja različitih instrumenata i dosnimavanja vokalnih dionica.

Nevermore

Kratka i tiha klavirska balada Freddie Mercuryja koja govori o osjećajima nakon sloma ljubavne veze. Ovo je bila prva pjesma na Queenovim albumima u kojoj je korišten samo klavir i smatra se pretečama istih koje su se redovno pojavljivale na svakom idućem njihovom albumu, od kojih je svakako najpoznatija Love Of My Life sa albuma A Night at the Opera iz 1975. godine.

The March Of The Black Queen

Najkompleksnija, najprogresivnija i najmračnija pjesma druge "crne" strane albuma čija radnja je također smještena u fantastični svijet "Rhye". Mercury je pjesmu napisao za klavirom 1973. godine koristeći polimetar u dva različita takta ; 8/8 i 12/8 što je vrlo rijetko u popularnoj muzici. Kompozicija demonstrira Mercuryjevo virtuozno sviranje klavira sa klasičnim utjecajima, te vokalne i višeglasne ekstravagancije koje uključuju sva tri člana sgrupe osim Deacona. Smatra se jednom od najboljih pjesama koje je napisao i skladao Queenov pjevač. Pjesma je bila prekomplicirana da bi se u cijelosti izvela uživo tako da je samo njenu zadnju hard rock dionicu band izvodio na koncertima kao dio medleya tokom sedamdesetih godina. Smatra se kao jedna od direktnih preteča i glavnih utjecaja za komponovanje čuvene Bohemian Rhapsody.

Funny How Love Is

Mercuryjeva vesela i optimistična pop pjesma koja se direktno naslanja na prethodnu kao potpuni kontrast spomenutoj je napravljena u studiju. Snimljena je koristeći tehniku zvučnog zida producenta Robina Cablea. Skladba je jedan od najlošijih trenutaka albuma, ali svejedno funkcionira dobro u mozaičnoj produkciji ploče. Queen je nije nikada izveo uživo.

Seven Seas Of Rhye

Najpoznatija kompozicija sa albuma i prvi hit-singl grupe koji je bio broj 10 na britanskoj top-listi singlova. Pjesma je tek napola dovršena za vrijeme snimanja prvog albuma, gdje se pojavljuje na kraju kao kratki instrumental. Još jedna u nizu pjesama Freddija Mercuryja koja je smještena u svijet fantazije "Rhye" i govori o "glasniku Bogova" što u prenesenom smislu je sam Mercury. Pjesma je znamenita po svom čuvenom klavirskom uvodu i postala je najpoznatiji Queenov rockerski broj kojim dominira klavirski zvuk. Bila je izraziti koncertni favorit tokom cijele karijere grupe i vraćena je u repertoar na zadnje dvije turneje sastava tokom osamdesetih godina. Kompozicija se nalazi na prvom Greatest Hits albumu iz 1981. godine na kojem se pojavljuje kao najstarija pjesma uvrštena na kompilaciju. 1997. godine je objavljena na kompilaciji Queen Rocks. Verzija pjesme uživo se nalazi na koncertnim albumima Live Magic i Live at Wembley '86.

Članovi

Članovi grupe

• Freddie Mercury - vodeći i bek vokali, klavir
• Brian May - električna i akustična gitara, zvono u pjesmi The March of the Black Queen, vodeći vokali (Some Day One Day), bek vokali, klavir (Father to Son)
• Roger Taylor - bubnjevi, gong (Ogre Battle), marimba (The Loser in the End), bek i vodeći vokali
• John Deacon - bas-gitara i akustična gitara (Father to Son)

Ostali članovi na albumu

• Roy Thomas Baker – kastanjete (The Fairy Feller's Master-Stroke), stilofon (Seven Seas of Rhye)
• Robin Cable – klavirski efekti (zajedno sa Mercuryjem) u pjesmi Nevermore

Vanjski linkovi

• Queen II na Queen Online, oficijelnoj web stranici grupe.
• Tate Gallery: Richard Dadd's "The Fairy Feller's Master-Stroke" Arhivirano 4. 2. 2012. na Wayback Machine
• Queen II na Queenpedia