Priče iz Bečke šume

Priče iz Bečke šume (njemački: Geschichten aus dem Wienerwald) je valcer Johanna Straussa mlađeg komponiran 1868. godine. Ovo muzičko djelo je dio serije od pet bečkih valcera sa citrom kao istaknutim solo instrumentom u uvodu i kodi. Naslov u ovom plesnom djelu podsjeća na narodnu muziku stanovnika Bečke šume. Bečka šuma je u stvari kvart kafića, te pivskih i vinskih vrtova nadomak Beča, u kojem je muzika oduvijek cvjetala. Jedan je od najpopularnijih bečkih valcera koji se zajedno sa Na lijepom plavom Dunavu redovno izvodi na novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije.[1]

Naslovnica za klavirski notni zapis valcera Priče iz Bečke šume, približno 1880. godine.

HistorijaUredi

Johann Strauss mlađi komponirao je ovo muzičko djelo pod radnim nazivom "Geschichten aus dem Wienerwald", op. 325. Premijerno je izvedeno 19. juna 1868. godine na festivalu muzičkih noviteta uz vatromet u čast Josefa i Eduarda Straussa uz učešće Johanna Straussa u javnom parku Volksgarten iz Straussove kapele pod upravom Johanna Straussa.[2] Na ovom premijernom koncertu solo na citri svirao je Anton J. Paschinger (1825–1900).[3]

U vrijeme nastanka ovog muzičkog djela, valcer je već odavno prerastao od neuglednog seoskog plesa do visoko cijenjenog plesa koji se i do danas igra širom Austrije kao i u mnogim zemljama svijeta.

Muzička analiza djelaUredi

 
Notni zapis melodijskog solo uvoda na citri za valcer Priče iz Bečke šume.

Valcer Priče iz Bečke šume ima veliku raznolikost tonskih boja u svojoj orkestraciji, a solo na citri dodaje izvrsnu narodnu atmosferu muzici. Uvod u valcer jedan je od najdužih koje je ovaj kompozitor ikad napisao za valcer, sa 119 taktova u muzičkoj partituri. Djelo počinje u C-Duru, ispreplićući se s F-Durom prije nego što postane dominantan u jačini zvuka i raspoloženju, završavajući dugom pauzom. Drugi dio je u G-duru sa solo violinom koja sadrži materijal koji se ponovo pojavljuje u uzastopnim dijelovima valcera. Kratka kadenca za flauta koja podsjeċa na pjev ptica i prelazi na solo za citru, označenu u notnom tekstu kao moderato. Solo za citru sastoji se od dva zasebna pododjeljka: usporeni tempo austrijskog narodnog plesa (ländlera) i drugi energičniji u vivace (brzom) tempu. U slučajevima kada citra nije bila dostupna za izvođenje uvodne solo dionice, umjesto nje svirao je gudački kvartet. Glasni orkestarski akordi vraćaju valcer poznatoj temi valcera u F-duru.

Valceri 2A i 2B su u Be-Duru, dok je valcer 3A u Es-Duru, s brzim odsječkom u Be-duru u valceru 3B. Čitav valcerski 4. dio također je u Be-Duru, a 5. valcerski dio u potpunosti je u Es-Duru. Valcer 5B sadrži uobičajeni muzički vrhunac s glasnim činelama. Nakon kratke i napete kode, valcer 1A i 2B ponovo se pojavljuju. Kako se valcer približava kraju, solo na citri se pojavljuje još jednom, reprizirajući svoju raniju melodiju iz uvoda. Krešendo u završnim taktovima završava razigranim puhačima i bubnjanjem na dobošu.[4]

ReferenceUredi

  1. ^ "Najbolje klasične kompozicije". bestclassicaltunes.com. Pristupljeno 1. 1. 2021.
  2. ^ Bečki institut za istraživanje Straussa: Straussov osnovni imenik. Tematsko-bibliografski katalog djela Johanna Straussa mlađeg. Verlag Hans Schneider, Tutzing, 1997, ISBN 3-7952-0873-4, (Band 7), str. 508.
  3. ^ "Biografija A. J. Paschingera". zitherinthecity.com. Arhivirano s originala, 17. 11. 2015. Pristupljeno 1. 1. 2021.
  4. ^ "Priče iz Bečke šume op. 325". imslp.org. Pristupljeno 1. 1. 2021.