Wikipedia

Priča sa zapadne strane (film)

film Roberta Wisea i Jeromea Robbinsa iz 1961.

Priča sa zapadne strane jest američki mjuzikl snimljen 1961. u režiji Roberta Wisea i Jeromea Robbinsa. Film je adaptacija istoimenog brodvejskog mjuzikla iz 1957, a koji je opet adaptacija Shakespeareove tragedije Romeo i Julija. U glavnim su ulogama Natalie Wood, Richard Beymer, Russ Tamblyn, Rita Moreno i George Chakiris. Film je sniman na ulicama New Yorka, većinom u zoni gdje je današnji Lincoln Centre za primijenjene umjetnosti i studentski dom Univerziteta Fordham. Robert Wise izabran je za režisera-filmski producenta zbog njegove familijarnosti s urbanim njujorškim dramama. Film je dobio deset Oscara, među kojima su oni za najbolji film i režiju.[1]

Priča sa zapadne strane
Plakat za film nacrtao Saul Bass
RežiserJerome Robbins
Robert Wise
ProducentWalter Mirisch
Robert Wise
Saul Chaplin
Scenarist(i)Ernest Lehman
(prema istoimenom romanu Arthura Laurentsa)
UlogeNatalie Wood
Richard Beymer
Russ Tamblyn
Rita Moreno
George Chakiris
Simon Oakland
Ned Glass
MuzikaLeonard Bernstein
Irwin Kostal
ŽanrDrama, mjuzikl
KinematografijaDaniel L. Fapp
MontažaThomas Stanford
ProdukcijaMirisch Corporation
DistributerUnited Artists
Premijera18. oktobar 1961 (premijera u New Yorku)
13. decembar 1961. (u Los Angelesu)
Trajanje152 minute
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet6 miliona $
Zarada43.656.822 $

Radnja

uredi

Prvi čin

uredi

U muziku pretočena borba između rivalskih bandi, američkih Jetsa i rivalske bande Sharksa, koji su se doselili s Portorika na teritorij Jetsa. Pojavljuju se vođa Jetsa, Riff (Russ Tamblyn) i vođa Sharksa, Bernardo (George Chakiris). Sharksi počinju sa borbom kad je pretučen Baby John, jedan od najjačih karaktera. Policija stiže, predvođena narednikom Schrankom (Simon Oakland) policajcem Krumpkeom (Bill Bramley), i naređuje da se banda raziđe. Kad su se osamili, Jetsi počinju raspravljati kako da se osvete Sharksima. Riff izjavljuje da će okončati sukob ali pod njihovim uslovima izazivajući Sharkse na posljednju totalnu tuču. Oni šalju izazov Sharksima na plesnoj zabavi, koja se održavala u lokalnoj gimnastičkoj dvorani, i smatrala se neutralnim teritorijem. Akcija (Tony Mordente) traži da bude Riffov savjetnik, ali Jetsov vođa insistira da to bude Tony (Richard Beymer), Riffov najbolji prijatelj i suosnivač Jetsa. Tony otada počinje da se odvaja od bande, i Jetsi misle da on više ne pripada njima. Riff strogo naglašava da ako jednom postaneš Jet treba da ostaneš Jet i uvjerava ih o njihovoj nepobjedivosti prije nego što je krenuo da traži svog prijatelja ("Jet Song"). Riff nalazi Tonyja, koji sad ima posao u lokalnoj prodavnici čiji je vlasnik pod imenom Doc (Ned Glass), i pokušava da ga ubijedi da dođe na plesnu zabavu koja će se održati u plesnoj dvorani. Nemajući nikakvog stvarnog interesa u sukobu između Jetsa i Sharksa, Tony isprva odbija i pokušava da objasni Riffu da očekuje nešto veoma važno da se desi u njegovom životu, ali kasnije se predomišlja zbog odanosti, kad je shvatio šta bi se moglo desiti tamo. ("Something's Coming"). Zatim se pojavljuje Bernardova sestra Maria (Natalie Wood). Ona se žali na Bernardovu svadljivu djevojku Anitu (Rita Moreno), da ona nije u stanju ništa veliko da uradi. Bernardo dolazi i vodi je na ples, gdje ona upoznaje neke prijateljice, Rosaliju i Consuelu. Bernardo je u društvu svojih prijatelja. Jetsi se okupljaju i ples počinje ("Dance At The Gym"). Glad Hand (John Astin), organizator plesa, pokušava da pomiri bande sa mješovitim plesom, ali kad on ne gleda momci mijenjau svoje plesne parove. Na vrhuncu uzbuđenja, Tony i Maria primijećuju jedno drugo i momentalno se zaljubljuju jedno u drugo. Oni počinju plesati, ali ih Bernardo prekida ljutito naređujući Mariji da ide kući, i poručuje Toniju da se drži podalje od njegove sestre. Tony odlazi sav u oblacima ("Maria") dok Riff poziva Bernarda na "ratni sastanak" koji će se održati u Docovoj slastičarnoj. Po povratku u Sharksovu bazu, Anita brani Marijino pravo da pleše s kim god ona želi, kao i sve ostale djevojke, ali Bernardo neće ni da čuje. Žučna rasprava slijedi, izbija na površinu da ženske više vole život u Americi dok ga muški mrze ("America"). Tony posjećuje Mariju u njenom stanu, oponašajući balkonsku scenu iz Shakespeareove tragedije "Romeo i Julija", i oni izjavljuju ljubav jedno drugom ("Tonight"). Dogovaraju sastanak za sljedeći dan kod Madame Lucijine prodavnice vjenčanica, nakon što Maria završi svoj posao. Iste noći poslije plesa, Jetsi i Sharksi se susreću da odluče gdje će njihova planirana tuča da se desi. Prije nego što su Sharksi stigli, Jetsi kojima se pridružila Anybodys (Susan Oakes), muškarača koja očajno želi da bude njihov član, posjećuje ih policajac Krupke i upozorava ih da ne prave probleme dok je on na dužnosti. Nakon što je on otišao oni ga ismijavaju, zajedno sa sudijama, psihijatrima i socijalnim radnicima ("Gee, Officer Krupke"). Tony ulijeće na sastanak između Jetsa i Sharksa, i zahtijeva da imaju poštenu borbu samo šakama. Riff se slaže što i Bernardo rado prihvata.

Drugi čin

uredi

Sljedećeg dana Maria i njene prijateljice rade u prodavnici vjenčanica,ali Maria je u jako dobrom raspoloženju. Ostale djevojke se pitaju šta se to dešava sa njom, a Maria objašnjava pjesmom ("I Feel Pretty"). Uto Tony stiže. Svi osim Marije i Anite su izašli. Anita se sviđa paru, ali je očito uplašena šta bi se moglo desiti ako Bernardo sazna da se oni viđaju. Ona traži od Marije da se vrati kući brzo, zatim ide kući da se dotjera—ona i Bernardo su se dogovorili da se malo provedu nakon tuče. Maria traži da Tony potpuno obustavi tuču, ali prije nego Tony odlazi, oni se pretvaraju da je vjenčana odjeća u prodavnici za njih, i zamišljaju svoje zaruke i vjenčanje ("One Hand, One Heart"). Jetsi i Sharksi su spremni u slučaju da borba eskalira, Tony i Maria se dogovaraju da se vide te iste noći, a Anita se sprema za njen sastanak sa Bernardom ("Quintet"). Borba između Bernarda and Icea (Tucker Smith), Riffov drugi po komandi, samo što nije počela, u trenutku kad se Tony pojavio. Kad je on pokušao da spriječi borbu, Bernardo ga napada. Pošto Tony ne uzvraća, Sharksi mu se rugaju. Nemogući izdržati da gleda svog najboljeg prijatelja kako mu se rugaju i ponižavaju ga, Riff udara Bernarda, pokušavajući da odbrani Tonyja, i onda dvojica lidera bandi potežu noževe ("The Rumble"). Tony pokušava da spriječi Riffa, ali Ice i Tiger ga zadržavaju. U žaru bitke, Bernardo ubija Riffa. Prije nego što je ijedan član obje bande mogao reagovati, Tony, razbješnjen ubistvom svog najboljeg prijatelja, grabi Riffov nož i bode Bernarda, usmrtivši ga na mjestu. Ovim započinje sveopšta tuča između svih članova bandi. Uto su se začule policijske sirene iz daljine, svi su se razbježali ostavljajući mrtva tijela Riffa i Bernarda. Ne sluteći šta se sve desilo, Maria očekuje Tonyja na krovu svoje zgrade. Ona je još uvijek u stanju zanosa, i pleše po krovu sve dok se nije pojavio drugi Shark, Chino (Jose DeVega) koji je također voli; on izgleda umoran od borbe. Bez razmišljanja, Maria želi da zna šta se desilo Tonyju, odajući svoja osjećanja. Razljućen, Chino kaže Mariji da je Tony ubio njenog brata i onda odlazi. Tony stiže, a Maria se moli da Bernardo nije mrtav; shvatajući da je to istina, Maria galami na Tonyja, koji jedino što može reći je šta se desilo i da mu oprosti prije nego on ode da se prijavi policiji. Maria, uprkos svemu, shvata da još uvijek voli Tonyja i preklinje ga da ostane sa njom. Oni potvrđuju svoju ljubav ("Somewhere"). Ice je preuzeo vođstvo nad Jetsima. On im govori da će se morati osvetiti Sharksima, ali moraju to uraditi oprezno ("Cool"). Anybodys se vraća sa teritorija Sharksa i upozorava Jetse da je Chino naoružan pištoljem i da traži Tonyja. Jetsi se razilaze da pronađu Tonyja, uključujući Anybodys, što je već čini da postane dio bande Jetsa. Nazad u stanu, Tony i Maria spavaju zajedno. Anita stiže a Maria i Tony šapčući se dogovaraju da se nađu kod Docove prodavnice i pobjegnu zajedno. Anita ulazi, i vidi Tonyja kako bježi i osuđuje Mariju što ga voli ("A Boy Like That"). Maria ne želi da sluša, i Anita se suzdržava da je ne udari. Ali Marijina ljubav ("I Have A Love") nadjačava Anitu, pošto se sjetila kako je i ona voljela Bernarda. Anita onda kaže Mariji o naoružanom Chinu koji traži Tonyja. Narednik Schrank stiže i ispitiva Mariju o događajima koji su doveli do tuče. On zna razlog tome, i ona laže da je plesala sa momkom koji je bio portorikanac. Ona šalje Anitu u Docovu prodavnicu pretvarajući se da ima glavobolju—ona traži od Anite da kaže Tonyju da je uhapšena. Anitin pravi cilj je da kaže Tonyju (koji se sad skriva u potkrovlju Docove prodavnice) da je Maria uhapšena kako se ne bi mogla više sastajati sa njim. Ali kad Anita ulazi u Docovu prodavnicu, Jetsi je napadaju, simulirajući silovanje. U bijesu, Anita im kazuje pogrešnu poruku—da je Maria mrtva i da ju je ubio Chino zato što ona voli Tonyja. Kad Doc saopštava vijesti Tonyju, on napušta prodavnicu u očaju. Tony trči ulicama galameći da Chino dođe i ubije i njega. Lutajući igralištem, on spazi Mariju, isprva misleći da mu se to pričinjava, zatim uviđa da je to stvarno ona, ali u momentu kad su počeli trčati jedno prema drugom, Chino se iznenada pojavljuje niotkuda i puca u Tonyja. Jetsi i Sharks se pojavljuju, Maria i Tony potvrđuju svoju ljubav ("Somewhere"), ali Tony umire u njenim rukama. Maria uzima pištolj od China i optužuje sviju za smrt Tonyja, Bernarda, i Riffa. Policija i članovi bandi stižu. Kad su vidjeli Tonyja mrtvog, Jetsi ga podižu a i Sharksi im se pridružuju, dok China odvodi policija. Kao u Romeu i Juliji, tragedija dovodi do okončanja svih njihovih razmirica.[2]

Uloge

uredi

Nagrade

uredi

Oscari

uredi

BAFTA

uredi

Film je imao samo jednu nominaciju ali nije osvojio nagradu.

Zlatni globus

uredi

Ostale nagrade

uredi

Zanimljivosti

uredi
  • Pjevanje Rite Moreno pjevala je Betty Wand, ali samo za pjesmu "A Boy Like That" jer je bila iznad njenih pjevačkih mogućnosti. Moreno je sama otpjevala "Ameriku" i "Quintet".
  • Ovo je bio prvi film za koji su dva režisera istovremeno dobila Oscar za najbolju režiju (Wise i Robbins). To će se ponoviti tek nakon 46 godina kad su Joel i Ethan Coen osvojili zajedničkog Oscara za film Nema zemlje za starce.
  • Teatarski komad je isprva bio planiran da bude priča o katoličkom momku koji se zaljubljuje u jevrejsku djevojku. Radni naslov je bio "Priča sa istočne strane". Poslije ekspanzije portorikanske imigracije u New York u kasnim 1940-im i 1950-im, priča je bila promijenjena, i predstava se otvorila na Broadwayu 1957. kao "Priča sa zapadne strane".
  • Orignalna ideja Roberta Wisea za ulogu Tonyja je bio Elvis Presley.
  • Audrey Hepburn dobila je ponudu za ulogu Marije, ali ju je odbila zato što je u to vrijeme bila trudna sa Seanom H. Ferrerom.
  • Tokom filma Natalie Wood nosila je narukvicu na lijevoj šaci, ne zbog estetskih razloga već što se bila povrijedila kad je snimala scenu "The Green Promise", gdje je pala s mosta koji se srušio zbog jake oluje, uzrokujući uganuće njenog zgloba. Nosila je narukvicu da bi sakrila povredu. To je postalo zaštitni znak u svim njenim filmovima.
  • Film se prikazivao u Parizu ukupno 249 sedmica, što je postalo rekord kao film koji se u historiji najduže prikazivao u francuskim kinima.
  • Osvojivši deset Oscara, ovaj mjuzikl postavio je rekord po broju osvojenih Oscara, prelazeći rekord Gigija postavljen tri godine prije s osvojenih devet Oscara.
  • Robbins je isprva odbio raditi na filmu ako on neće biti režiser. Producent Walter Mirisch bio je nervozan da mu u potpunosti povjeri tu dužnost, jer ustvari nikad prije nije snimio film; zato je zaposlio Roberta Wisea da režira dramu dok je Robbinsu bilo povjereno snimanje scena pjevanja i plesanja. Robbins je razvio naviku da snima razne varijante scena, što je uzrokovalo da film pređe budžet i kasni sa snimanjem. To je bio razlog što je on kasnije bio otpušten.
  • 50. godišnjica snimanja filma 8. septembra 2011. održana je u New Yorku, a prisustvovali su George Chakiris, Russ Tamblyn, Marni Nixon i producent Walter Mirisch, kao i članovi bandi Robert Banas (Joyboy), David Bean (Tiger), Harvey Evans (Mouthpiece), Bert Michaels (Snowboy) i Eddie Verso (Juano).[2]

Kritike

uredi

Novo izdanje DVD-a inspirisalo me da opet pogledam film i mislim da ima dosta dobrih stvari u njemu, pogotovo neke od pjesama Leonarda Bernsteina i Stephena Sondheima, moćne izvedbe Rite Moreno i Georgea Chakirisa, i iznad svega Jerome Robbinsova koreografija. To je veliki film... u dijelovima. Većina kritičara voljela ga je 1961. godine. Ono što sam volio u Priči sa zapadne strane i zašto sam ga preporučio jest sam ples. Početna scena jedna je od najbolje iskorištenih plesnih scena u filmskoj historiji. Film je počeo s hrabrom vizijom i to je najbolje kad osjetite da je vizija preživjela proces kojim se pretvorila u sigurnu zabavu.

– Roger Ebert[3]

Bogata, elokventna i zahtijevajuća muzika Leonarda Bernsteina još je snažno iskustvo, a koreografija Jeromea Robbinsa za ulični balet izgleda egzotično i eksperimentalno – kao što je to ujedno i veliki spektakl.

– Peter Bradshaw, The Guardian[4]
Prethodi: Oscar za najbolji film
1961. 		Slijedi:
Apartman Lawrence od Arabije

Reference

uredi
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 30. 12. 2012. Pristupljeno 6. 12. 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ a b c d http://www.imdb.com/title/tt0055614/?ref_=nv_sr_1
  3. ^ http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/20040215/REVIEWS08/402150301/1023
  4. ^ http://www.guardian.co.uk/theguardian/2005/aug/26/7

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Priča_sa_zapadne_strane_(film)&oldid=3636409"