Apartman (film)

Apartman je američka dramska komedija snimljena 1960. u produkciji i režiji Billyja Wildera; u glavnim ulogama su Jack Lemmon, Shirley MacLaine i Fred MacMurray. Ovo je bio nastavak Wilderovog filma Neki to vole vruće i, kao i prethodnik, bio je komercijalni i kritičarski uspjeh, zarađujući više od 25 miliona dolara. Film je nominovan za deset Oscara, a osvojio ih je pet, uključujući one za najbolji film i režiju.[1]

Apartman
RežiserBilly Wilder
ProducentBilly Wilder
Doane Harrison
I. A. L. Diamond
Scenarist(i)Billy Wilder
I. A. L. Diamond
UlogeJack Lemmon
Shirley MacLaine
Fred MacMurray
Ray Walston
Jack Kruschen
David Lewis
Hope Holiday
MuzikaAdolph Deutsch
Žanrromansa, komedija, drama
KinematografijaJoseph LaShelle
MontažaDaniel Mandell
ProdukcijaMirisch Corporation
DistributerUnited Artists
Premijera15. juni 1960.
Trajanje125 minuta
ZemljaSjedinjene Američke Države
JezikEngleski
Budžet3 miliona $
Zarada25 miliona $

Radnja

uredi

C. C. Baxter (Jack Lemmon) usamljeni je kancelarijski službenik koji radi za osiguravajuću firmu u New Yorku. Četiri različita firmina menadžera koriste Baxterov apartman, koji je lociran u ulici West 67th Street na Upper West Side, za njihove razne izvanbračne afere. Nezadovoljan situacijom i ne želeći da se sukobi sa njima direktno, on vaga njihove konfliktne zahtjeve, i nada se da će moći da upozna privlačnu operatorku liftova Fran Kubelik (Shirley MacLaine). U međuvremenu, komšije iz zgrade misle da je Baxter "Charlie za žurke" koji dovodi kući svaku noć razne pijane žene. Baxter prihvata njihovu kritičnost radije nego da im kaže istinu.

Četiri menadžera pišu previše pohvalne izvještaje o Baxteru, tako da direktor g. Sheldrake (Fred MacMurray) sumnja da se nešto skriva iza svih tih izvještaja. Sheldrake pušta da prođe Baxterovo unapređenje ali pod uslovom da i njemu bude dopušteno da koristi njegov apartman, i to odmah istu noć. Sheldrake kupuje Baxteru dvije karte za "Muzičara" kako bi bio siguran da ga neće biti u apartmanu. Razdragan zbog svog unapređenja, Baxter pita Kubelik da izađe sa njim u teatar. Ona pristaje, ali pošto je ona Sheldrakeova djevojka, u namjeri da izbjegne izlazak sa Baxterom, ona odlazi sa Sheldrakeom u apartman. Baxter je razočaran zbog svega ali ipak odlučuje da oprosti Kubelik.

Tokom zabave u firmi uoči Božića Baxter otkriva vezu između Sheldrakea i Kubelik, ali pravi se kao da ništa ne zna o tome, dok Kubelik otkriva da je Sheldrakeova sekretarica također njegova ljubavnica. U apartmanu, Kubelik se sukobljava sa Sheldrakeom optužujući ga za ovu vezu, a on tvrdi da je neizmjerno voli. U međuvremenu, razočarani Baxter upoznaje jednu ženu u lokalnom baru, i dovodi je u svoj apartman, ali sa zaprepašćenjem nalazi Kubelik u svom krevetu potpuno obučenu i s prekomjernom dozom Baxterovih pilula za spavanje.

Baxter šalje ženu iz bara kući i traži pomoć svog komšije doktora da pomogne Kubelik ali da ne obavještava nikoga o tome. Doktor izražava svoje mišljenje o vezi između Kubelik i Baxtera, što Baxter priznaje samo da ne bi odao Sheldrakeovu umiješanost u aferu. Baxter kasnije zove Sheldrakea telefonom i informiše ga o situaciji, i dok Sheldrake izražava svoju zahvalnost zbog Baxterove uloge u skrivanju afere, on odbija bilo kakvu daljnju umiješanost. Kubelik se dva dana oporavljala u Baxterovom apartmanu, tokom kojih on pokušava da je zabavi i odgovori je od bilo kakvih samoubistvenih namjera, nudeći joj da igra remija iako je ona jako nezainteresovana za to.

Odsustvo Baxtera i Kubelik s posla je primijećeno i komentarisano od strane Baxterovih bivših "mušterija", misleći da njih dvoje imaju ljubavnu aferu. Kada se pojavljuje taksi vozač i zet od Kubelik i traži je, oni ga sa zadovoljstvom upućuju u Baxterov apartman, uglavnom zbog toga što im je zabranio pristup apartmanu da bi to omogućio Sheldrakeu. Zet napada Baxtera i udara ga pesnicama nekoliko puta.

 
Lemon i MacLaine u završnoj sceni

Sheldrake, ljut na svoju sekretaricu zbog odavanja njihove veze Kubelikovoj, daje joj otkaz. Ona se sveti odajući njegovoj supruzi sva nevjerstva što ih je počinio, što dovodi do razvoda. Sheldrake se seli u sobu sportskog kluba i nastavlja svoju vezu sa Kubelik i uživa svoj novi život samca. Baxter se konačno suprotstavlja Sheldrakeovim zahtjevima da mu ustupi svoj apartman za njegov ljubavni sastanak sa Kubelikovom uoči Nove godine, što dovodi do toga da Baxter napušta firmu. Kad je Kubelik čula za ovo od Sheldrakea, ona shvata da je Baxter čovjek koji je istinski voli i napušta Sheldrakea, i trči u apartman. Baxter, koji se već uveliko pakuje i priprema da se iseli, iznenađen je njenom posjetom i njenim insistiranjem da zaigraju novu igru remija. Kad joj on izjavljuje ljubav, njen odgovor je postao čuvena izreka iz filma:"Zaveži i dijeli." [2]

Uloge

uredi

Nagrade

uredi

BAFTA

uredi

Ostale nagrade

uredi

Zanimljivosti

uredi
  • Paul Douglas je trebao glumiti ulogu Sheldrakea ali je preminuo prije nego što je snimanje počelo. Preminuo je od srčanog udara dok je doručovao u New Yorku prije nego što je trebao da leti na snimanje.
  • Iako je Adolph Deutsch jedini koji je dobio nagradu za originalnu muziku, veoma popularna "Theme from The Apartment" je bila ustvari prijašnja melodija (originalna "Jealous Lover", 1949) a komponovao ju je britanski kompozitor Charles Williams, koji je bio poznat po svojim kompozicijama za britanske filmove BBC radio drame.
  • Prema službenoj web stranici Shirley MacLaine, većina filma je napisana dok je snimanje bilo u toku. Igra remija je bila dodata zato što je ona naučila tu igru od svojih prijatelja iz grupe Rat Pack. Isto tako, kada je počela filozofirati o ljubavi tokom pauze za ručak, ovo je isto bilo dodato u scenarij.
  • Scene sa Božićne zabave su ustvari snimljene 23. decembra 1959., tako da može da uhvati sviju u prazničnom raspoloženju. Billy Wilder je snimio skoro sve scene otprve, govoreći jednom gostu: "Volio bih da snimanje uvijek ide ovako lahko. Danas, mogu samo da uzviknem 'akcija' i stati po strani."
  • Ovo je bio posljednji crno-bijeli film koji je osvojio Oskara za najbolji film sve dok se nije pojavio Umjetnik. Film Schindlerova lista koji je osvojio nagradu 1994. nije bio potpuno crno-bijeli pošto su se neke scene pojavljivale u boji, kao što je djevojka u crvenom i svijeća na početku filma.
  • Studio je želio Groucha Marxa za ulogu Dr. Dreyfussa, ali Billy Wilder je to odbio, trvdeći da je on želio glumca sa više dramatičke težine za ulogu.
  • Billy Wilder je tvrdio da je Fred MacMurray bio veoma škrta osoba u stvarnom životu. U jednoj sceni MacMurray je trebao da dadne bakšiš čistaču cipela i u scenariju je pisalo da treba da mu baci kovanicu od četvrtine dolara. Kad Macmurray nije uspio da dobro odradi ovu scenu, Wilder mu je predložio da upotrijebi veću kovanicu od pola dolara. MacMurray se usprotivio: "Ja mu nikad ne bih dao pola dolara - ne mogu da igram to scenu!" [2]

Kritike

uredi

Wilderova klasično menhetenska romantična komedija dolazi s kritikom ere '50-ih, korporativne kulture mržnje prema ženama i nekontrolisane ambicije...

Moja supruga i ja malo smo se smijali na ovaj film, gledajući sve te stare kancelarijske elemente u rasponu od napadnog seksizma na radnom mjestu do arhaične opreme poput Rolodexa, pisaćih mašina i mašina za računanje. Apartmanu su prethodile mnoge od tih otkačenih seks komedija prije nego su postale previše neukusne, i savršeno se predstavlja kao lagana romantična komedija. Međutim, to nije samo romantična komedija. Stvari postaju prilično mračne i dramatične već na pola filma, nudeći dubinu likova koji se ne vide uvijek u već navedenim otkačenim seks komedijama iz 60-ih godina. Glumačka ekipa spaja film u cjelinu, pokazujući Lemmona i MacLaine više nego komedijaše, ali i kao one koji mogu biti originalni čak i sa težim scenarijima...

Pravi klasik. Tu je riječ o unapređenju, ambiciji, pokvarenosti i nevjerstvu, i istovremeno djeluje kao satira i žalosna romansa...

Prilikom ocjenjivanja svog djela Billy Wilder je opisao Apartman kao film s najmanje grešaka. On je u pravu: bio je blizu savršenstva koliko god je to bilo moguće...

– Paul Huckerby, Electric Sheep[3]

Jack Lemmon i Shirley MacLaine sijaju kao dvije u suštini dobre duše uhvaćene u zamku zapleta kancelarijske politike...

– Robbie Collin, Daily Telegraph[3]

Čak i više od pola vijeka kasnije, Apartman ostaje zajedljiv klasik zbog svog modernog romantičnog senzibiliteta i Lemmonove dominantne, potpuno šarmantne glavne uloge...

– Shaun Munro, What Culture[3]

Savršena mješavina komedije, drame i romantike, Apartman predstavlja scenaristu/režisera Billyja Wildera, na vrhuncu svog kreativnog talenta. Filmovi Billyja Wildera uvijek su bili pametni i duhoviti, a posebno oni sa ko-autorom sa I. A. L. Diamondom (Neki to vole vruće ključni je primjer). Ali ovaj film sadrži dubinu i ljudskost koja nije pronađena u bilo kojem drugom Wilderovom filmu, osim možda Bulevaru sumraka.

– Matthew Pejkovic, Matt's Movie Reviews[5]