Wikipedia

Predsjednik Austrije

šef Austrije

Predsjednik Austrije (njemački: Bundespräsident der Republik Österreich) jest šef države Republike Austrije. Iako mu je Ustavom teoretski povjerena velika moć, u praksi je predsjednik uglavnom ceremonijalna i simbolična figura.

Predsjednik Austrije
Bundespräsident der Republik Österreich
Grb Austrije
Državna zastava
trenutno
Alexander Van der Bellen
od 26. januara 2017.
VrstaŠef države
StatusVrhovni izvršni organ
ČlanPredsjedničke kancelarije
SjedišteHofburg, Beč, Austrija
PredlagačPolitičke partije ili samonominacija
Imenuje gaDirektno glasanje na izborima
Mandat6 godina
(obnovljiv samo jednom)
Konstituirani instrumentUstav Austrije
PrethodnikPredsjedavajući Ustavotvorne Narodne skupštine
Prvi nosilacMichael Hainisch
Plata349.398 € godišnje
Veb-sajtbundespraesident.at

Ured predsjednika uspostavljen je 1920. nakon raspada Austro-Ugarske i Habsburške monarhije 1918. Kao šef države, predsjednik je naslijedio predsjedavajućeg Ustavotvorne skupštine, postmonarhijskog privremenog zakonodavnog tijela. Prvobitno namijenjen da ga austrijski narod bira direktno putem općeg biračkog prava svakih šest godina, predsjednika je umjesto toga imenovala zakonodavna Savezna skupština sve do 1951, kada je Theodor Körner postao prvi narodom izabrani predsjednik. Od institucije narodnog glasanja, samo kandidati Socijaldemokratske partije i Narodne stranke bili su izabrani u predsjedništvo, s izuzetkom aktuelnog predsjednika Alexandra Van der Bellena kojeg su podržavali Zeleni.

Predsjednik imenuje kancelara, vicekancelara, ministre, državne sekretare i sudije Vrhovnih sudova. Predsjednik također može smijeniti kancelara i kabinet u bilo koje vrijeme. Osim toga, predsjednik potpisuje zakone i ima ovlaštenje da raspusti Nacionalno vijeće i zakonodavna tijela država, potpisuje ugovore sa stranim državama, vlada dekretom o vanrednim situacijama i komanduje Oružanim snagama. Međutim, većina ovih predsjedničkih ovlaštenja nikada nije primijenjena. Nadalje, predsjednik je na prvom mjestu po redu prvenstva Austrije, ispred predsjedništva Nacionalnog vijeća i kancelara.

Glavna rezidencija i radno mjesto predsjednika je Leopoldinsko krilo carske palače Hofburg, smješteno u Beču.

Historija

uredi

Pozadina

uredi
 
"Proglas o abdikaciji" cara Karla I.

Prije raspada višenacionalne Austro-Ugarske pred kraj Prvog svjetskog rata, današnja Republika Austrija bila je dio monarhije s carem kao šefom države i glavnim izvršnim direktorom. Carstvo je uočljivo počelo da se raspada krajem 1917. i očigledno se raspalo na nekoliko nezavisnih krnje država tokom sljedeće godine.[1]

Kako je car postao praktički nemoćan, članovi donjeg doma Carskog vijeća – koji su predstavljali Cisleitaniju, etnički njemačke pokrajine carstva – formirali su Privremenu nacionalnu skupštinu svoje paralizirane zemlje 21. oktobra 1918.[2][3] Narodna skupština imenovala je tri ravnopravna predsjednika, od kojih je jedan bio Karl Seitz, i osnovala Državno vijeće za upravljanje izvršnom vlasti.[4]

Dana 11. novembra, car Karlo I raspustio je Carski kabinet i zvanično se odrekao svakog učešća u vladinim poslovima, ali nije abdicirao, videći ovaj potez samo kao privremeni prekid svoje vladavine.[5][6] Međutim, sljedećeg dana Narodna skupština je proglasila Republiku Njemačko-Austriju, čime je faktički okončana monarhija.[7][8] Državno vijeće je tog dana preuzeo preostale carske ovlasti i odgovornosti, dok su tri predsjednika skupština – kao predsjedavajući Državnog vijeća – postali kolektivni šef države.

Uspostavljanje

uredi

Dana 4. marta 1919, Konstitutivna narodna skupština, prvi parlament koji je izabran općim pravom glasa, sazvala se i dan kasnije imenovala Seitza za svog predsjedavajućeg.[9][10] Narodna skupština je raspustila Državno vijeće 15. marta – pa je Seitz postao jedini šef države[11] – i iste godine počela sa izradom novog Ustava. Kršćansko-socijalna partija se zalagala za stvaranje predsjedništva sa sveobuhvatnim izvršnim ovlastima, sličnim onima koje ima predsjednik Weimarske republike. Međutim, Socijaldemokratska radnička partija, strahujući da će takav predsjednik postati "zamjenski imperator", zalagala se za vraćanje parlamentarnog predsjedništva koji bi bio kolektivni šef države. Na kraju, ustavotvorci su se opredijelili za predsjedništvo koje je odvojeno od zakonodavnog tela, ali nema čak ni nominalna ovlaštenja.[12]

Narodna skupština je 1. oktobra ratifikovala Savezni ustavni zakon, središnji dio novog Ustava, a 10. novembra je stupio na snagu, čime je Seitz postao predsjednik Austrije samo po imenu.[13] Novim Ustavom utvrđeno je da predsjednika bira Savezna skupština, na zajedničkoj sjednici oba doma sada dvodomnog parlamenta. Savezna skupština je 9. decembra 1920. izabrala Michaela Hainisch-a za prvog predsjednika Austrije.[14]

Ovlaštenja i dužnosti

uredi

Predsjednik, kao i njegova ovlaštenja i dužnosti utvrđeni su Saveznim ustavnim zakonom,[15][16] dok se određena dodatna ovlaštenja mogu stvoriti statutom, sudskim tumačenjem, konvencijom ili presedanom.

Imunitet

uredi

Predsjednik uživa puni suvereni imunitet od bilo koje vrste službenog gonjenja, uključujući građansku tužbu i krivično gonjenje. Predsjednik može biti krivično gonjen samo uz izričitu saglasnost Savezne skupštine. Ako državni organ namjerava krivično goniti predsjednika, mora podnijeti zahtjev za izručenje Nacionalnom vijeću. Ako Nacionalno vijeće odobri, kancelar mora sazvati Saveznu skupštinu, koja će potom odlučiti o zahtjevu za izručenje.[17][18]

Ured predsjednika

uredi

Ured predsjednika (Präsidentschaftskanzlei)[19] izvršna je agencija koja djeluje pod direktnim ovlaštenjem predsjednika.[20] Savjetuje predsjednika o vršenju predsjedničkih ovlasti i dužnosti, upravlja domaćom i diplomatskom komunikacijom s predsjednikom i upravlja svim ostalim svakodnevnim administrativnim poslovima povezanim s predsjedništvom.[21] Agenciju čine različiti činovnici, politički savjetnici, pravni savjetnici, glasnogovornici kao i predsjednički ađutant, vojna kancelarija koja je formalno zadužena za sigurnost predsjednika.[22][23] Ured predsjednika se nalazi u Leopoldinskom krilu carske palate Hofburg.[24]

Spisak predsjednika

uredi
Glavni članak: Spisak predsjednika Austrije

Reference

uredi
  1. ^ "Zerfall der Habsburger-Monarchie: Nicht nur der Krieg war schuld". DER STANDARD (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 3. 2022.
  2. ^ Watson. Ring of Steel. str. 536–40.
  3. ^ "21. Oktober 1918: Die Provisorische Nationalversammlung konstituiert sich | Parlament Österreich". parlament.gv.at (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 3. 2022.
  4. ^ "ÖNB-ALEX - Staatsgesetzblatt 1918-1920". alex.onb.ac.at (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 3. 2022.
  5. ^ otto.klambauer (5. 12. 2011). "Habsburger Abdankung und Exil". kurier.at (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 3. 2022.
  6. ^ "Der letzte Kaiser verließ Österreich unter "feierlichem..." Die Presse (jezik: njemački). 22. 3. 2019. Pristupljeno 1. 3. 2022.
  7. ^ "12. November 1918: Die Ausrufung der Republik | Parlament Österreich". parlament.gv.at (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 3. 2022.
  8. ^ "30. Oktober 1918: Deutschösterreich tritt ins Licht | Parlament Österreich". parlament.gv.at (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 3. 2022.
  9. ^ "Erste Nationalratswahl". hdgö - Haus der Geschichte Österreich. Pristupljeno 1. 3. 2022.
  10. ^ "Die ersten weiblichen Abgeordneten der Ersten Republik". DER STANDARD (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 3. 2022.
  11. ^ "Kennen Sie die bisherigen Amtsinhaber?". Bundespräsident (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 3. 2022.
  12. ^ Ucakar, Karl; Gschiegl, Stefan (2010). Das politische System Österreichs und die EU (jezik: njemački) (2 izd.). str. 125.
  13. ^ "Das Bundes-Verfassungsgesetz | Parlament Österreich". parlament.gv.at. Arhivirano s originala, 23. 3. 2016. Pristupljeno 1. 3. 2022.
  14. ^ "MICHAEL HAINISCH, EX-HEADOFAUSTRIA; First President of Nation's Republic, Who Foresaw Its Downfall, Dies at 81 URGED UNION OF GERMANS Rejoiced When Nazis Annexed His Country, Which He Led in Stormy Years, 1920-28 (Published 1940)". The New York Times. mart 1940. Pristupljeno 1. 3. 2022.
  15. ^ "Gesamte Rechtsvorschrift für Bundes-Verfassungsgesetz". ris.bka.gv.at (jezik: njemački). Pristupljeno 25. 3. 2020.
  16. ^ "Der Bundespräsident, seine Aufgaben und Rechte". bundespraesident.at (jezik: njemački). Pristupljeno 25. 3. 2020.
  17. ^ "Art. 63 B-VG". jusline.at (jezik: njemački). Pristupljeno 18. 11. 2018.
  18. ^ "Bundesrecht konsolidiert: Bundes-Verfassungsgesetz Art. 63, Fassung vom 28.09.2020". ris.bka.gv.at (jezik: njemački). Pristupljeno 30. 9. 2020.
  19. ^ "Austrian Federal President Alexander Van der Bellen: Bundespräsident". www.bundespraesident.at. Pristupljeno 20. 12. 2022.
  20. ^ "Art. 67a B-VG". jusline.at (jezik: njemački). Pristupljeno 2. 4. 2020.
  21. ^ "Präsidentschaftskanzlei". OTS.at (jezik: njemački). Pristupljeno 13. 12. 2022.
  22. ^ "Adjutant: Drei Militärs stehen für Van der Bellen bereit". DER STANDARD (jezik: njemački). Pristupljeno 13. 12. 2022.
  23. ^ "Das Team der Präsidentschaftskanzlei". bundespraesident.at (jezik: njemački). Pristupljeno 2. 4. 2020.
  24. ^ "Präsidentschaftskanzlei". www.geschichtewiki.wien.gv.at (jezik: njemački). Pristupljeno 13. 12. 2022.

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Predsjednik_Austrije&oldid=3560289"