Pravo konkurencije
Pravo konkurencije je oblast prava koja promoviše ili nastoji da očuva i unaprijedi tržišnu konkurenciju regulišući antikonkurencijska djelovanja kompanija i drugih učesnika na tržištu [1][2]. Ova oblast također je poznata i kao antimonopolsko pravo (ili antitrustovsko pravo [3]).
Historija prava konkurencije seže do Rimskog carstva. Poslovna praksa trgovaca na tržištu, cehova i vlada oduvijek je bila podvrgnuta kontroli, a ponekad i strogim sankcijama. Od XX vijeka, pravo konkurencije je postalo globalno [4]. Dva najveća i najuticajnija sistema regulacije konkurencije su antimonopolsko pravo Sjedinjenih Država i pravo konkurencije Evropske unije. Nacionalna i regionalna tijela za zaštitu konkurencije širom svijeta su formirala međunarodne mreže saradnje i podrške u provedbi svojih aktivnosti.
Moderni zakon o konkurenciji je historijski evoluirao na nacionalnom nivou kako bi promovisao i održao fer konkurenciju na tržištima uglavnom unutar teritorijalnih granica nacionalnih država. Nacionalni zakon o konkurenciji obično ne pokriva aktivnosti izvan teritorijalnih granica osim ako ima značajne efekte na nivou države. Zemlje mogu dozvoliti eksteritorijalnu nadležnost u slučajevima narušavanja konkurencije na osnovu takozvane "doktrine efekata" [5]. Zaštita međunarodne konkurencije regulisana je međunarodnim ugovorima . Godine 1945, tokom pregovora koji su prethodili usvajanju Opšteg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) 1947. godine, u okviru Povelje za Svjetssku trgovinska organizaciju predložene su ograničene obaveze održavanja međunarodne konkurencije. Ove obaveze nisu bile uključene u GATT, ali je 1994. godine, zaključenjem Urugvajske runde multilateralnih pregovora GATT-a, stvorena Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Sporazum o osnivanju WTO uključivao je niz odredbi o različitim pitanjima prekogranične konkurencije na osnovu specifičnog sektora [6].
Često korišten izraz za ovu oblast prava "antitrust" nastao je iz engleskog jezika, odnosno SAD gdje su početkom XX vijeka doneseni prvi zakoni protiv trustova, odnosno kartela. Kanada je 1889. godine donela ono što se smatra prvim legislativnim aktom o konkurenciji u modernom vremenu. Zakon o prevenciji i suzbijanju kombinacija nastalih u cilju ograničavanja trgovine donesen je godinu dana prije nego što su Sjedinjene Države donijele najpoznatiji pravni statut o pravu konkurencije, Sherman Act iz 1890. godine. Ime je dobio po senatoru Johnu Shermanu koji je tvrdio da Zakon "ne objavljuje novi princip prava, već primjenjuje stare i dobro priznate principe običajnog prava" [7].
Osnovne odredbe
urediZakon o konkurenciji, ili antimonopolski zakon, obično ima tri glavna elementa:
- Zabrana sporazuma ili praksi koje narušavaju ili ograničavaju slobodnu konkurenciju između preduzeća, a naročito određivanja cijena, podjela tržišta i sl. Ovo posebno uključuje ograničavanje ili sprječavanje slobodne konkurencije koju izazivaju karteli ("zabranjeni sporazumi");
- Zabrana zloupotreba koje dovode do narušavanja konkurencije od strane firme koja dominira tržištem, ili antikonkurencijskih praksi koje imaju tendenciju da dovedu do takve dominantne pozicije. Ove zloupotrebe mogu uključivati određivanje cijena, uslovljavanje kupovine proizvoda koji nema vezu sa osnovnom transakcijom, podizanje cijena i odbijanje kupoprodaje ("zloupotreba dominantnog položaja");
- Nadgledanje spajanja i preuzimanja većih firmi, uključujući i zajednička ulaganja, koje mogu dovesti do stvaranja dominantne pozicije ili monopola. Transakcije za koje se smatra da ugrožavaju tržišnu utakmicu mogu se u potpunosti zabraniti ili odobriti uz određivanje uslova, kao što je npr. obaveza da se proda dio poslovanja koncentrisanih firmi ili da se ponude licence ili slobodan pristup kako bi se omogućilo drugim preduzećima da očuvaju tržišnu utakmicu ("zabranjene koncentracije");
- Pravo konkurencije obuhvata i nadgledanje dodjele državne pomoći, a u Bosni i Hercegovini je za ovaj posao nadležno Vijeće za državnu pomoć Bosne i Hercegovine.
Historija
urediRimsko zakonodavstvo
urediRani primjer ovog zakonodavstva je donesen za vrijeme Rimske republike oko 50. godine pne.[8] Da bi se zaštitila trgovina žitaricama, nametane su teške kazne svima onima koji direktno, namjerno i podmuklo zaustavljaju brodove za opskrbu. Pod Dioklecijanom 301. godine nove ere, ediktom je nametnua smrtna kazna za svakoga ko prekrši tarifni sistem, na primjer kupovinom, prikrivanjem ili izmišljanjem oskudice svakodnevnih dobara [9]. Više zakona došlo je u okviru Zenonovog ustava iz 483. godine, koji se može pratiti u fiorentinskim općinskim zakonima iz 1322. i 1325. godine [10]. Ovo je predviđalo konfiskaciju imovine i progon za bilo kakvu nezakonitu trgovinsku kombinatoriku ili zajedničko djelovanje monopola, bilo privatnih ili odobrenih od strane cara. Zenon je ukinuo sva ranije data ekskluzivna prava. Justinijan I je naknadno uveo zakon za plaćanje službenika za upravljanje državnim monopolima.
Srednji vijek
urediZakonodavstvo u Engleskoj za kontrolu monopola i restriktivnih praksi bilo je na snazi mnogo prije normanskog osvajanja [11]. Knjiga Domesday Book je zabilježila da je "foresteel" (tj. sprečavanje, praksa kupovine robe prije nego što stigne na tržište, a zatim napuhavanje cijena) jedna od tri moguće konfiskacije koje je kralj Edvard Ispovjednik mogao izvršiti u Engleskoj [12]. Ali briga za poštene cijene dovela je i do pokušaja direktnog reguliranja tržišta. Pod Henrikom III je 1266. godine donesen zakon da se cijene hljeba i piva određuju u skladu sa cijenama žitarica utvrđenim asesima.
Bosna i Hercegovina
urediZakon kojim se uređuju pravila, mjere i postupci zaštite tržišne konkurencije u našoj zemlji je Zakon o konkurenciji [13], a organ za provođenje zaštite konkurencije je Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Li, Rita Yi Man; Li, Yi Lut (1 June 2013). "The Role of Competition Law(Act): An Asian Perspective". SSRN 2281756.
- ^ Taylor, Martyn D. (2006). International competition law: a new dimension for the WTO?. Cambridge University Press. p. 1. ISBN 978-0-521-86389-6
- ^ Antitrust: Overview – Competition – European Commission". ec.europa.eu. Archived
- ^ Topping, Simon; Tweedale, Patrick. "UAE Competition Law: New Regulations and Potential Effect on M&A Transactions". Transaction Advisors. ISSN 2329-9134.
- ^ JG Castel, 'The Extraterritorial Effects of Antitrust Laws' (1983) 179 Recueil des Cours 9
- ^ Taylor, Martyn D. (2006). International competition law: a new dimension for the WTO?. Cambridge University Press. p. 2. ISBN 978-0-521-86389-6. Archived
- ^ Papadopoulos, Anestis S (2010). The International Dimension of EU Competition Law and Policy. Cambridge University Press. pp. 9–10. ISBN 978-0-521-19646-8.
- ^ This is Julius Caesar's time according to Babled in De La Cure Annone chez le Romains.
- ^ Wilberforce, Richard, Alan Campbell and Neil Elles (1966) The Law of Restrictive Practices and Monopolies, 2nd edition, London: Sweet and Maxwell LCCN 66-70116 Whish, Richard (2003) Competition Law, 5th Ed. Lexis Nexis Butterworths. p. 20.
- ^ Wilberforce (1966) p. 22
- ^ Wilberforce (1966) p. 21.
- ^ ollock and Maitland, History of English Law Vol. II, 453
- ^ Službenaa stranica Konkurencijskog vijeća BiH - nadležnosti/