Razlika između verzija stranice "Eksploziv"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Adding 1 book for Wikipedia:Provjerljivost (20221208)) #IABot (v2.0.9.2) (GreenC bot
m razne ispravke
 
Red 4:
Potencijalna energija pohranjena u eksplozivnom materijalu može, na primjer, biti pretvorena u:
* [[Hemijska energija|hemijsku energiju]], kao što je [[nitroglicerin]] ili zrna prašina
* plin pod pritiskom, kao što je plinska boca, [[Aerosol|aerosolnaaerosol]]na boca ili BLEVE
* [[nuklearna energija]], kao što su fisijski izotopi [[Uranij|uranij-235]] i [[plutonij]]-239
 
Red 18:
* [[barut]]e, koji služe za punjenje vatrenog oružja
* [[brizantni eksploziv|brizantne eksplozive]], koji zbog velike razorne snage služe za rušenje;
* [[inicijalni eksploziv|incijalne eksplozive]] koji služe kao [[detonator]]i.
 
==Historija==
Rano termalno oružje, poput [[Grčka vatra|grčke vatre]], postoji od davnina. U svojim korijenima, historija hemijskih eksploziva leži u historiji baruta.<ref>{{Cite book |title=Weapons of Mass Destruction |last= Sastri |first=M.N. |publisher=APH Publishing Corporation |year=2004 |isbn=978-81-7648-742-9 |page=1}}</ref><ref>{{Cite book |title=Chemistry in Daily Life |last=Singh |first=Kirpal |publisher=Prentice-Hall |year=2010 |isbn=978-81-203-4617-8 |page=68}}</ref> Tokom [[Dinastija Tang|dinastije Tang]] u 9. vijeku, [[Taoizam|taoistički]] kineski alhemičari su nestrpljivo pokušavali da pronađu [[eliksir besmrtnosti]].<ref>{{Cite web |url=https://gbtimes.com/chinas-explosive-history-gunpowder-and-fireworks |title=China's explosive history of gunpowder and fireworks |last=Sigurðsson |first=Albert |date=17. 1. 2017 |website=GBTimes |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20171201033748/https://gbtimes.com/chinas-explosive-history-gunpowder-and-fireworks |archive-date=1. 12. 2017 |df=dmy-all}}</ref> U tom procesu, naišli su na eksplozivni izum crnog [[Barut|barutabarut]]a napravljenog od [[Ugalj|uglja]], [[Salitra|salitre]] i [[Sumpor|sumporasumpor]]a 1044. Barut je bio prvi oblik hemijskog eksploziva, a do 1161. Kinezi su prvi put koristili eksploziv u ratu.<ref>{{Cite web |url=http://afe.easia.columbia.edu/chinawh/web/s10/0781_sect10_timeline.pdf |title=China and Europe, 1500–2000 and Beyond: What is Modern? |last1=Pomeranz |first1=Ken |last2=Wong |first2=Bin |publisher=Columbia University Press |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161213050629/http://afe.easia.columbia.edu/chinawh/web/s10/0781_sect10_timeline.pdf |archive-date=13. 12. 2016 |df=dmy-all}}</ref><ref>{{Cite book |title=A Short History of China |url=https://archive.org/details/shorthistoryofch0000kerr |last=Kerr |first=Gordon |publisher=No Exit Press |year=2013 |isbn=978-1-84243-968-5}}</ref><ref>{{Cite book |title=The Ancient World |last1=Takacs |first1=Sarolta Anna |last2=Cline |first2=Eric H. |publisher=Routledge |year=2008 |page=544}}</ref> Kinezi bi ugradili eksplozive koji se ispaljuju iz [[Bambus|bambusovihbambus]]ovih ili bronzanih cijevi poznatih kao bambusov vatromet. Kinezi su takođe ubacili žive pacove u vatromet od bambusa; kada su ispaljeni prema neprijatelju, plameni pacovi stvarali su velike psihološke posljedice – plašeći neprijateljske vojnike i izazivajući pometnju u konjičkim jedinicama.<ref>{{Cite book |last=Back |first=Fiona |year=2011 |isbn=978-1-86397-826-2 |page=55|title=Australian History Series: The ancient world }}</ref>
 
Prvi korisni eksploziv jači od crnog baruta bio je [[nitroglicerin]], razvijen 1847. Budući da je [[nitroglicerin]] tečan i vrlo nestabilan, zamijenjen je nitrocelulozom, [[TNT|trinitrotoluenom]] (TNT) 1863., bezdimnim prahom, [[Dinamit|dinamitomdinamit]]om 1867. i [[Gelignit|gelignitomgelignit]]om (posljednji sofisticirani stabilizirani preparati [[Nitroglicerin|nitroglicerinanitroglicerin]]a umjesto hemijskih alternativa, oboje je izumio [[Alfred Nobel]]). [[Prvi svjetski rat]] doveo je do usvajanja TNT-a u [[Artiljerija|artiljerijskim]] [[Granata|granatamagranata]]ma. [[Drugi svjetski rat]] doveo je do śiroke upotrebe novih eksploziva.
 
Zauzvrat, oni su uglavnom zamijenjeni snažnijim eksplozivima kao što su [[C4]] i [[PETN]]. Međutim, C4 i PETN reagiraju s metalom i lako se zapale, ali za razliku od TNT-a, C-4 i PETN su vodootporni i savitljivi.<ref name=ankony1>Ankony, Robert C., ''Lurps: A Ranger's Diary of Tet, Khe Sanh, A Shau, and Quang Tri,'' revised ed., Rowman & Littlefield Publishing Group, Lanham, MD (2009), str.73.</ref>
Red 42:
Kada eksplozivno oružje ne funkcioniše kako je dizajnirano, često se ostavlja kao neeksplodirano ubojno sredstvo (NUS).
 
U uobičajenoj praksi država, eksplozivno oružje je generalno rezervisano za [[Vojska|vojsku]], za upotrebu u situacijama [[Rat|oružanog sukoba]], i rijetko se koristi u svrhe domaće [[Policija|policije]]. Određene vrste eksplozivnog oružja mogu se kategorizirati kao lako oružje (npr. ručni podcijevni i montirani bacači granata, prijenosni bacači protivtenkovskih raketnih i raketnih sistema; prijenosni bacači protivavionskih raketnih sistema; i minobacači od kalibrima manjim od 100 &nbsp;mm).<ref>{{cite web|url=https://www.un.org/Depts/ddar/Firstcom/SGreport52/a52298.html|title=1997 Report of the Panel of Governmental Experts on Small Arms|access-date=6. 8. 2012}}</ref> Mnoga eksplozivna oružja, kao što su avionske bombe, raketni sistemi, artiljerija i veći minobacači, kategorizirana su kao teško oružje.
 
Određene vrste eksplozivnog oružja bile su predmet zabrane u međunarodnim ugovorima. Deklaracija iz Sankt Peterburga iz 1868. zabranjuje upotrebu određenih eksplozivnih puščanih projektila. Ova zabrana je evoluirala u zabranu 'eksplodiranja metaka' prema običajnom međunarodnom humanitarnom pravu koje obavezuje sve države. Ugovor o zabrani mina iz 1997. i Konvencija o kasetnoj municiji iz 2008. također zabranjuju vrste eksplozivnog oružja, protupješadijskih mina i kasetne municije za države potpisnice ovih sporazuma.