Razlika između verzija stranice "Jacija-namaz"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke |
|||
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Namazi}}
'''Jacija-namaz''' ili '''salatul-'išā''' ({{ar| عشاء}}) peti je od 5 propisanih, obaveznih [[namaz]]a (molitvi) koje [[muslimani]] svakodnevno obavljaju.
== Vrijeme jacija-namaza ==
Red 29:
Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče ''Subhaneke''. Ovo je moguće samo na prvom rekatu. Nakon toga obavezno je reći: ''"Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)"'' (ar. trans. ''"Eūzu billāhi mineš-šejtānir-radžīm"''), ali također samo na prvom rekatu. Dalje se kaže: ''"U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog"'' (ar. trans. ''"Bismillāhir-rahmānir-rahīm"''), pa se uči prva [[sura]] iz [[Kur'an]]a - [[Fatiha]] i nastavlja sa bar tri [[ajet]]a neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da jacija-namaz ima 4 rekata, to postoje 4 stajanja. Na druga dva stajanja vjernik uči samo Bismillu i Fatihu.
Vjernik zatim, uz izgovor [[tekbir]]a vrši pregibanje svoga tijela u oblik [[ćirilica|ćiriličnog]] slova G, oslanjajući se rukama o koljena i izgovara riječi kojima slavi svoga [[Allah|Tvorca]], tako čineći ruku'. S ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi ''"Čuje Allah onoga koji Ga hvali"'' (ar. trans. ''"Semiallāhu li men hamideh"'') i ''"Naš Stvoritelju, neka je Tebi hvala"'' (ar. trans. ''"Rabbenā we lekel-hamd"'').
Uz izgovor tekbira vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed, sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna [[dova]] ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde uče različite dove. U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s pauzom između njih u sjedećem položaju.
| |||