Razlika između verzija stranice "Rasprostranjenost u prirodi"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →top: razne ispravke |
m →top: razne ispravke |
||
Red 1:
[[Datoteka:Relative abundance of elements.png|desno|thumb|180px|Relativna rasprostranjenost elemenata u prirodi]]
Pojam '''rasprostranjenost u prirodi''' (RA) odnosi se na udio izotopa nekog [[Hemijski element|hemijskog elementa]] u prirodi (na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]]). Relativna [[atomska masa]] (kao vagani prosjek, izražen u jedinicama [[Mol (jedinica)|molskog]] udjela) ovih izotopa u [[Atomska težina|atomskoj težini]], navedenoj za dati element u [[Periodni sistem elemenata|periodnom sistemu]]. Rasprostranjenost izotopa varira od planete do planete, čak i od jednog do drugog mjesta na Zemlji, mada ostaje relativno ista tokom vremena (ili kratkoročno). Kao primjer, [[uranij]] ima tri prirodna [[izotop]]a: <sup>238</sup>U, <sup>235</sup>U i <sup>234</sup>U. Redom, njihove RA zastupljenosti su: 99,2739 - 99,2752%; 0,7198 - 0,7202% i 0,0050 - 0,0059%.<ref>{{Citation | title = Uranium Isotopes | url = http://www.globalsecurity.org/wmd/intro/u-isotopes.htm |
Danas je iz studija [[Sunce|Sunca]] i primitivnih [[meteorit]]a poznato, da je [[Sunčev sistem]] početno bio skoro homogen u aspektu izotopskog sastava. Devijacije od (evoluirajućeg) [[Galaksija|galatičkog]] prosjeka, lokalno uzorkovanog približno u vrijeme kada je počela [[nuklearna fuzija]] u Suncu, može se općenito izračunati putem masenog frakcioniranja uz dodatak ograničenog broja nuklearnih raspada i transmutacijskih procesa.<ref>Robert N. Clayton (1978) Izotopne anomalije u ranom sunčevom sistemu, ''Annual Review of Nuclear and Particle Science'' '''28''':501-522.</ref> Također postoje dokazi za "ubrizgavanje" kratkoživućih (danas nepostojećih) izotopa iz bliske eksplozije [[Supernova|supernove]], koja je možda potakla kolaps Sunčeve maglice.<ref>Ernst Zinner (2003) [http://www.sciencemag.org/cgi/content/summary/300/5617/265 An isotopic view of the early solar system], ''Science'' '''300''':5617, 265-267.</ref> Stoga su odstupanja od njihove prirodne rasprostranjenosti na Zemlji često mjerene u dijelovima na hiljadu (jedan promil) jer su manje od jednog postotka (%). Jedini izuzetak ovom leži u "predsolarnim zrncima" nađenim u primitivnim meteoritima. Oni su zaobišli homogeniziranje, te često nose nuklearni "potpis" specifičnih procesa nukleosinteze u kojim su njihovi elementi nastali.<ref>Ernst Zinner (1998) Stellar nucleosynthesis and the isotopic composition of presolar grains from primitive meteorites, ''Annual Review of Earth and Planetary Sciences'' '''26''':147-188.</ref> U ovim materijalima, odstupanja od "prirodne rasprostranjenosti" često se mjere u razmjeri od 100.
|