|
Od IV stoljeća p. n. e. iz dalmatinskog zaleđa upadaju i ratoborni [[Dalmati]] koji također potiskuju Liburne iz srednjodalmatinskog primorja i preotimaju im grad [[Promona]]. Kako su postali ugroženi i s kopna i mora, Liburni se okreću k [[Antički Rim|Rimu]] a 167. godine p. n. e. postaju njihovi saveznici.
<ref name="Stipčević"/>
== Sudbina Liburna ==
Nakon propasti [[Rimsko carstvo|Rimske Imperije]] 476. godine, romanizirani potomci Liburna pred uzastopnim navalama [[barbari|barbara]] iz kopnenog primorja sklanjaju se na ostrva ili u Italiju, a oni preostali na kopnu bivaju ili uništeni ili asimilirani. Liburni na otocima opstaju sve do kasnog slaviziranja, jer su poluromanski govori u gradovima [[Krk (grad)|Krku]] i [[Rab (grad)|Rabu]] postojali sve donedavna. Na ove tvrdnje upućuju i nova [[biogenetika|biogenetička]] istraživanja kojim je utvrđeno da se [[genom]]i stanovnika Kvarnera razlikuju od onih iz ostalih dijelova Hrvatske (npr. Tolk i sarad. 2000, Barač i sur. 2003, Lovrečić i sur. 2005, Yoshamya 2005, Lovrić i sur. 2007).
Također nove analize ostrvskih toponima i dijalektalnih arhaizama kvarnerskog cakavizma pokazuju da se uz djelomičnu romanizaciju i potom slaviziranje, na Krku i Rabu donedavno očuvao manji dio predslavensko-neromanskog rječnika Liburna, najviše u pradijalektu ''„Gan-Veyan“'' iz brdskih sela na Krku i u mnoštvu čudnih toponima oko velike i još neistražene srednjovjekovne gradine ''Korintija'' (domaće: ''Uri-Kworyta'') između [[Vrbnik]]a i [[Baška|Baške]]. Čak je moguće da se u tom gradu sve do XV. stoljeća još govorilo poluslavensko-neoliburnijski.
== Pomorsko naslijeđe ==
Svi antički tekstovi koji spominju Liburne, navode ih kao vješte pomorce i brodograditelje sklone piratstvu. Osim pomorstva, Liburni su se bavili i [[poljoprivreda|poljoprivredom]], [[ribarstvo]]m, i [[trgovina|trgovinom]]. Zbor orkanskih bura na gornjem Jadranu koju spominju i Rimljani, Liburni su morali smisliti brze, čvrste i nepotopive brodove za njihovo olujno more. Nekoliko vrsta plovila koji su gradili Liburni su:
* ''Drakofori'' sa [[zmaj]]evom glavom na pramcu i krmi bili su desantni ratni brodovi kao kasniji [[vikinzi|vikinški]] ''drakkari''.
* ''Liburnae'' su bile bojni brodovi tj. dvoveslarke koje su potom kopirali i razvili Rimljani.
* ''Galaia'' je veći transportno-trgovački brod tj. prototip i imenjak kasnijih srednjovjekovnih ''galija''.
* ''Lembul'' je manji i brzi ribarski brod kao prototip i imenjak dalmatinskih ''leuta.''
* ''Paros'' je manja brodica za prijevoz i lokalni ribolov tj. prethodnik i imenjak današnje ''barke''.
===Ratni brod tipa liburna===
''Liburne'' su bile vrsta brzih i okretnih ratnih brodova i to prvobitno sa jednim redom vesala. Liburni i druga ilirska plemena su ih koristili u svojim pohodima na obale Jadranskog i [[Jonsko more|Jonskog mora]] te piratskim napadima na, između ostalog, grčke [[kolonija|kolonije]] i trgovačke brodove bez obzira pod kojom su zastavom plovili. Moguće je da su Liburni preuzeli dizajn sličnih brodova koji su koristili [[Briti]], odnosno [[Pikti]]. Oko I stoljeća p. n. e. i Rimljani su usvojili gradnju ovih brodova i nazvali ih upravo prema plemenu Liburna. Osim toga, Rimljani su originalnu konstrukciju ovih brodova i modifikovali, npr. dodajući još jedan red vesala, pretvarajući ih tako u ''biremu'' - "dvoveslarku". Još kasnije, liburne su dobile značajno izmijenjen izgled ali je sam naziv zadržan. Mogle su imati četvorougaono ili trougaono jedro.
Liburne su rekonstruisane na osnovu historijskih zapisa i pronađenijh ostataka kao brod od 15 tona i pedeset veslača koji su vjerovatno imali neku vrstu zaklona. Kontinuirana brzina broda je bila najmanje oko 5 čvorova a maksimalna oko 7,5 čvorova u napadu ili potjeri.
U rimskoj mornarici liburne su imale višestruku ulogu: za izviđanje, komunikaciju između ključnih brodova u floti, obalsku patrolu, odbranu od pirata i sl. Liburne nisu plovile samo morem već svim plovnim rijekama jadranskog (Neretva) i [[Crno more|crnomorskog]] sliva ([[Dunav]]) te rijekama koje se ulijevaju u [[Mediteran]] i [[Atlantski okean|Atlantik]] ([[Rajna]]) u ostalim rimskim provincijama. Kod [[Mainz]]a je pronađeno nekoliko olupina liburni sa Rajne koje su bile duge oko 16m, imale su jedno centralno jedro i po dvanaestak vesala sa svake strane. Veslači su bili zaklonjeni iza okruglih štitova.
U pomorskoj [[Bitka kod Akcija|bici kod Akcija]] [[Marko Antonije]] se sukobio sa [[Cezar Augustus|Oktavijanom]]. Oktavijan je izvojevao pobjedu iskoristivši okretne liburne i iskusnu posadu protiv teških i moćnijih brodova Marka Antonija.
== Tehnika i kultura ==
Iako su Liburni bili nepismeni prije dolaska Rimljana, njihova [[tehnika|tehnička]] [[kultura]] u praktičnoj primjeni bila je razvijenija i naprednija od okolnih susjeda između Rima i Grčke. Najveće su uspjehe postigli u brodogradnji, pa su i Rimljani preuzeli konstruktivna rješenja njihovih brodova, a brodograditelji Liburni bili su najviše cijenjeni u carskim pomorskim arsenalima [[Ravenna|Ravenni]] i [[Aquileia|Aquileji]]. Između Vrbnika i Baške u uvali Malaluka još se vide ruševine ranoga liburnijskog brodogradilišta iz V-IV stoljeća p. n. e. s privezima, stražarnicama i 7 kamenih dokova za brodove.
I oružje Liburna je bilo različito od ilirskih susjeda, koristili su duže [[mač]]eve s bočnim ''spiralnim antenama'', kao sjeverniji [[Germani]].
Antički historičari pak često opisuju Ilire, Histre i Liburne kao divljake i pirate. [[Livije]] dodaje kako je Rim uzeo veliki broj robova među ovim plemenima i njih se često moglo vidjeti na ulicama Rima kako služe kao nosači obučeni u grube vunene ogrtače ili ovčije runo ''cuculus Liburnicus''. Tako su dobili i naziv ''horridus Liburnus'' - "nakostriješeni Liburni". Ova odjeća je možda dio naslijeđa koje je uočljivo prilikom tradicionalnih "maškara".
== Društveno uređenje ==
Liburni u [[politika|političkom]] smislu nisu imali državu već su njihovi gradovi bili udruženi u neku vrstu saveza koji antički autori nazivaju ''dekapolije''. Inače, nasuprot većini drugih ilirskih plemena gdje je dominirao patrijarhat, kod Liburna je bilo dosta tragova ''matrijarhata''.
Antički izvori su Liburne smatrali nemoralnima, tvrdeći da su njihove žene, slično Etrurcima, prije braka bile slobodne i birale su partnere (čak i strance), da su bile glava porodice i mogle birati zanimanje, uključujući i pomorstvo, jahanje i drugo (Stipčević 1974, Čović 1976, Hiller 1991, Yoshamya 2005).
== Gradnja i naselja ==
Liburni su gradili uglavnom kuće od kamena u kružno-koncentričnim redovima oko srednjeg trga, a gradovi su im ograđeni velikim kamenim zidinama, npr. Krk i [[Skradin]]. Prvi glavni grad Liburna bila je ''Scardona'' (Skradin), a ostali veći još ''Curycta'' (Krk), ''Arba'' (Rab), ''Gissa'' ([[Novalja]]), ''Apsorus'' ([[Osor]]), ''Flanona'' ([[Plomin]]), ''Aenone'' ([[Nin]]), ''Iadera'' ([[Zadar]]), itd.
== Religija i grobovi ==
Slično kao okolni savremenici, i Liburni su bili [[politeizam|mnogobošci]], ali zbog baštine matrijarhata sva dosad poznata liburnijska božanstva nose samo ženska imena. Najvažnija božica im je bila ''Anzotica'' koja odgovara rimskoj [[Venera|Veneri]] i grčkoj [[Afrodita|Afroditi]], a ''Ica'' je vodena božica izvora i približno odgovara [[Dijana (mitologija)|Dijani]]. Ostale manje poznate liburnijske božice po imenu još su bile npr. ''Latra, Sentona i Iutossica'', ali su njihove uloge nejasne.
Liburni su imali jak kult predaka i to posebno kult lubanje. Svoje mjesto u vjerovanjima Liburna ima i kult sunca.
Po tipu grobova Liburni se jasno razlikuju od susjeda: njihovi kosturi uvijek leže bočno u skvrčeno-sjedećem položaju, a u muškim grobovima nikada nema oružja kao kod drugih Ilira. Osim toga, u klasično rimsko doba nad grobovima Liburna podiže se i poseban spomenik tzv. ''cippus'' kakav nemaju ostali Iliri. (Batović 1962. i 1965, Stipčević 1974, Čović 1976, Hiller 1991).
== Jezik Liburna ==
Kao i kod drugih susjednih Ilira, donedavno za jezik Liburna nije bilo drugih pokazatelja osim oskudne onomastike tj. romaniziranih toponima iz klasične Liburnije koje navode rimski i manje grčki izvori, te vlastitih natpisa liburnijskih imena na njihovim grobnim cipusima. Iz toga je već vidljivo da se liburnijski toponimi dosta razlikuju od većine kopnenih Ilira i bliže je zapadu, tj. Histrima i Venetima.<ref name="WilkesI"/>
== Literatura ==
*[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/339565/liburnian Liburna na Enciklopedija Britanika]
*Andrew Dalby: Empire of pleasures, Routlege, 2000, {{ISBN|0-415-18624-2}}
* Š. Batović: ''Sepultures de la peuplade illyrienne des Liburnes''. Bonn 1962.
* Š. Batovic: ''Die Eisenzeit auf dem Gebiet des illyrischen Stammes der Liburnen''. Archaeologia Jugoslavica 6, Beograd 1965.
* A. Stipčević: ''Iliri (povijest, život, kultura).'' Školska knjiga, Zagreb 1974.
* B. Čović: ''Od Butmira do Ilira''. Veselin Masleša, Sarajevo 1976.
* M. Guštin, D. Božič, L. Bakarić: ''Kelti i njihovi suvremenici na tlu Jugoslavije''. Narodni muzej Ljubljana i Arheološki muzej Zagreb, 1984.
* G. Hiller: ''Zur japodischen und liburnischen Früheisenzeit''. Universität Heidelberg, 1991.
* H.V. Tolk & al.: ''MtDNA haplogroups in the populations of Croatian Adriatic Islands''. Coll. Anthropol. 24, 2000.
* L. Barač & al.: ''Y-chromosomal heritage of Croatian population and its island isolates''. European Journal of Human Genetics 11, 2003.
* L. Lovrečić, M. Peterlin & al.: ''Human Y-specific STR haplotypes in the western Croatian population sample.'' Forensic Science International 149, 2005.
* M. Yoshamya: ''Gan-Veyan (rječnik, gramatika, kultura i genom Neo-Liburna).'' ITG, 2. izdanje, Znanstveno društvo za proučavanje porijekla Hrvata, Zagreb 2005.
* A.Ž. Lovrić, Đ. Vidmarović, R. Fureš: ''Podrijetlo Hrvata, dio 1. Indoiranski iskon, 2. Genetička otkrića, 3. Etnogeneza'' (zbornici simpozija 2001.-2006.). Udruga Muži zagorskog srca (u tisku), Zagreb-Zabok 2007.
== Reference ==
<references />
| 