Razlika između verzija stranice "Ekvatorska Gvineja"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke, replaced: [[Rijeka (vodotok) → [[Rijeka |
|||
Red 45:
Teodoro Obiang je smijenio sa vlasti Francisco Macías Nguema-u, 3. augusta 1979., u krvavom [[državni udar|državnom udaru]].
== Vlada ==
Godine 1968. donesen je nov ustav, po kojem su Fernando Póo i Río Muni autonomne pokrajine Ekvatorske Gvineje, koja je iste godine stekla nezavisnost. Prvi predsjednik Francisco Macías Nguema proglašen je 1972. doživotnim predsjednikom. Godine 1979. Nguema je oboren i smaknut, a vlast je preuzelo Vrhovno vojno vijeće koje je vodio Teodor Obiang Nguema Mbasogo; 1982. donesen je nov ustav, koji je trebao jamčiti izbornu demokraciju, ali je u političkom životu i dalje dominirala jedna stranka (Jedinstvena narodna stranka), dok oporba djeluje uglavnom iz inozemstva. Obiang je pobjeđivao na predsjedničkim izborima 1996, 2002. i 2009.<ref>{{Cite web|url=https://proleksis.lzmk.hr/5258/|title=Ekvatorska Gvineja {{!}} Proleksis enciklopedija|website=proleksis.lzmk.hr|accessdate=2020-10-31}}</ref>
Demokratski sustav formalno je uveden 1991.Prema Ustavu od 17. XI. 1991 (dopunjen amandmanima 1995., te izmijenjen 2012), Ekvatorska Gvineja republika je s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga građani na izravnim izborima za mandat od 7 godina i može biti biran najviše na dva mandata. Izvršna je vlast u rukama predsjednika republike koji imenuje članove Vijeća ministara (vlade), koje mu je odgovorno za svoj rad. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament, koji se sastoji od Doma narodnih zastupnika (Camara de los Representantes del Pueblo), sa 100 zastupnika, koje izravno biraju građani za mandat od 5 godina, te Senata, sa 70 članova, od kojih 55 biraju građani, a 15 imenuje predsjednik republike. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Vrhovni sud najviša je institucija u sustavu sudbene vlasti.<ref>{{Cite web|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17501|title=Ekvatorska Gvineja {{!}} Hrvatska enciklopedija|website=www.enciklopedija.hr|accessdate=2020-10-31}}</ref>{{Proširiti sekciju}}
== Političke podjele ==
Line 67 ⟶ 69:
== Stanovništvo ==
Prema Ustavu od 17. XI. 1991 (dopunjen amandmanima 1995., te izmijenjen 2012), Ekvatorska Gvineja republika je s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga građani na izravnim izborima za mandat od 7 godina i može biti biran najviše na dva mandata. Izvršna je vlast u rukama predsjednika republike koji imenuje članove Vijeća ministara (vlade), koje mu je odgovorno za svoj rad. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament, koji se sastoji od Doma narodnih zastupnika (Camara de los Representantes del Pueblo), sa 100 zastupnika, koje izravno biraju građani za mandat od 5 godina, te Senata, sa 70 članova, od kojih 55 biraju građani, a 15 imenuje predsjednik republike. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Vrhovni sud najviša je institucija u sustavu sudbene vlasti.<ref>{{Cite web|url=https://proleksis.lzmk.hr/5258/|title=Ekvatorska Gvineja {{!}} Proleksis enciklopedija|website=proleksis.lzmk.hr|accessdate=2020-10-31}}</ref>
Ekvatorska Gvineja ima 1 222 442 stanovnika (preliminarni rezultati popisa 2015) od kojih 72,2% naseljava kontinentalni dio zemlje, a 27,8% otočni. Prosječna je gustoća naseljenosti 43,6 st./km²; najgušće su naseljeni otoci Bioko (pokrajina Bioko Norte, 452 st./km²) i Pagalu (258 st./km²), dok je kontinentalni dio, izuzev priobalja (Litoral, 53 st./km²), vrlo rijetko naseljen (18–30 st./km²). Najbrojniji su pripadnici naroda Fang (56,6%), slijede Bubi (10,0%) i Seke (2,9%) te Nigerijci (Joruba 8,0%, Ibo 4,0%) kao sezonski radnici; Europljana (uglavnom Španjolci) ima oko 3,0%. Po vjeri prevladavaju kršćani (93,6%; katolici 87,0%, protestanti 5,0% i dr.), ali ima i muslimana sunita (2,0%) te pripadnika tradicionalnih vjerovanja. Prosječna je godišnja stopa porasta stanovništva 2,8% (2010–15). Prirodni priraštaj (2,21% ili 22,1‰, 2013) rezultat je vrlo visoka nataliteta (35,4‰) i za afričke prilike relativno niska mortaliteta (13,2‰) stanovništva, koje je u prosjeku veoma mlado; u dobi je do 14 godina 39,6% st., od 15 do 64 godine 53,7% st., a u dobi od 65 i više godina 6,5% st. (2011). Mortalitet dojenčadi iznosi 69,3‰ (2013). Očekivano je trajanje života za muškarce 51,7 godina, a za žene 54,6 godina (2013). Ekonomski je aktivno 414 000 st. ili 33,8% (2014); u poljoprivredi (plantaže kakaa i kave), šumarstvu i ribarstvu (lov na tune, školjkarstvo) zaposlena je glavnina aktivnoga stanovništva (69,1%), dok je u građevinarstvu, industriji, rudarstvu i uslužnim djelatnostima zajedno zaposleno svega 30,9% (2003). Službeni su jezici španjolski i francuski, a razgovorni portugalski (otok Pagalu), bubi, fang, engleski i dr. Nepismeno je 5,5% stanovništva starijega od 15 godina (2012).<ref>{{Cite web|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17501|title=Ekvatorska Gvineja {{!}} Hrvatska enciklopedija|website=www.enciklopedija.hr|accessdate=2020-10-31}}</ref>{{Proširiti sekciju}}
== Kultura ==
| |||