Razlika između verzija stranice "Alfa-heliks"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
m razne ispravke |
||
Red 1:
[[Datoteka:Polypeptide forming an alpha helix, with hydrogen bonds in magenta.gif|thumb|
'''Alpha heliks''' ('''α-heliks''') ili '''alfa-spirala''' je čest [[strukturni motiv|motiv]] u [[sekundarna struktura proteina
Alfa-heliks naziva se i klasično kao '''Pauling-Corey-Bransonov α-heliks'''. Za ovaj tip zavojnica također se koristi i naziv '''3.6<sub>13</sub>–heliks''', označavajući prosječni broj ostataka po spiralnom zavoju, s 13 atoma koji su uključeni u prsten koji tvori vodikova veza.
Red 13:
| image1 = alpha helix neg60 neg45 sideview.png
| caption1 = Bočni prikaz α-hliksa ostataka [[alanin]]a u pojedinostima [[atom]]a. <br>Dvije vodikove veze za istu peptidnu grupu istaknute su u magenta boji; udaljenost H do O je oko 2 Å . Lanac [[protein]]a ovdje ide prema gore, odnosno njegov [[N-kraj]] nalazi se na dnu, a [[C-kraj]] na vrhu. <br>Bočni lanci (crni stubovi) blago su nagnuti prema dolje, prema N-kraju, dok se peptidni kisici (crveni) usmjeravaju prema gore, a peptidni NH (plavi sa sivim kvržicama) prema dolje.|image2 = alpha helix neg60 neg45 topview.png
| caption2 = Pogled odozgo na isti hrlikd koji je prikazanu gore. Četiri [[karbonil]] grupe usmjerene prema gledatelju, razmaknute su približno 100° u krugu, što odgovara 3,6 [[aminokiselina|
}}
Ranih 1930-ih, [[William Astbury]] pokazao je da je došlo do drastičnih promjena u [[X-zrake|rendgenskom snimanju]] [[difrakcija vlakana|difrakcije vlakana]] vlažne vune ili vlakana kose, nakon značajnog istezanja. Podaci sugeriraju da su nerazvučena vlakna imala smotanu molekulsku strukturu s karakterističnim ponavljanjem ≈ 5,1 Å.
Red 21:
* zbog istezanja spirala se odmotala, formirajući produženo stanje (koje je nazvao β-oblik).
Iako netačni u svim pojedinostima, Astburyjevi modeli ovih oblika bili su u biti tačni i odgovaraju modernim elementima [[sekundarna struktura proteina|sekundarne strukture]], α-heliksa i [[Beta-list|β-lanca]] (zadržana je Astburyjeva nomenklatura) , koje su razvili [[Linus Pauling]], [[Robert Corey]] i [[Herman Branson]], 1951. (vidi dolje); taj rad pokazivao je i desni i lijevi heliks, iako je 1960. kristalna struktura [[mioglobin]]a<ref>{{cite journal|vauthors = Kendrew JC, Dickerson RE, Strandberg BE, Hart RG, Davies DR, Phillips DC, Shore VC|title = Structure of myoglobin: A three-dimensional Fourier synthesis at 2 Å resolution|journal = [[Nature]]|volume = 185|issue = 4711|pages = 422–7|date =
Dva ključna razvojma koraka u modeliranju suvremene strukture α-heliksa bila su: pravilna geometrija veze, zahvaljujući [[kristalografija|određivanje kristalne strukture]] [[aminokiselina]] i [[peptid]]a i Paulingovo predviđanje ''planarnih'' [[peptidna veza|peptidnih veza]] , kao i njegovo odustajanje od pretpostavke o integralnom broju ostataka po zavoju heliksa. Ključna spoznaja pojavila se u rano proljeće 1948. godine, kada se Pauling prehladio i legao u krevet. Dosađujući se, nacrtao je polipeptidni lanac na traci papira, otprilike tačnih dimenzija i presavio ga u zavojnicu, vodeći računa da održava ravne peptidne veze. Nakon nekoliko pokušaja izradio je model s fizički vjerojatnim vodikovim vezama. Pauling je zatim surađivao s Coreyem i Bransonom kako bi potvrdio svoj model prije objave.<ref>{{cite journal|vauthors = Pauling L, Corey RB, Branson HR|title = The structure of proteins; two hydrogen-bonded helical configurations of the polypeptide chain|journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America|volume = 37|issue = 4|pages = 205–11|date =
== Struktura ==
Red 43:
4GRV.png|[[Neurotenzin]]-NTS<sub>1</sub>–receptor
</gallery>
U međuvremenu je uspostavljena trodimenzijska struktura, uključujući strukturu transmembranskih domena, za brojne receptore povezane sa G-proteinima, kao što je fiziološki i terapeutski važna klasa A. Struktura je uglavnom određena uz pomoć rentgenske kristalne analize, pomoću fuzijskih proteina ili metoda termičke stabilizacije. Na taj način, između ostalog, rtazjašnjena jwe struktura [[beta-adrenoceptor|
[[Slika:Rhodopsin numbering.png|mini| Shematski prikaz strukture i numeriranja zavojnica GPCR ([[rodopsin]])]]
=== Geometrija i vodikova veza ===
Aminokiseline u α-heliksu raspoređene su u strukturu desnoruke [[sprala|
[[Slika:Alpha vs 310 helix end views.jpg|thumb|left|300px|Kontrast ispoljenih krajnjih dijelova heliksa između α (četverouglovi) i 3<sub>10</sub> (trouglovi)]]
Slične strukture uključuju [[heliks 310
[[Slika:Ramachandran plot general 100K.jpg|thumb|right|250px| [[Ramachandranov
Ostaci u α-heliksa obično usvajaju oblik okosnice (''φ'', ''ψ'') [[diedarski ugao|diedarskog ugla]] ogo (−60°, −45°), kao što je prikazano na slici desnos. Općenitije govoreći, usvajaju dvostrane uglove, takve da je zbir ''ψ '' diedarskog ugla jednog ostatka i ''φ'' diedarskog ugla ''slijedećeg'' ostatka oko −105°. Kao posljedica toga, α-heliksni dvostruki uglovi, općenito, padaju na dijagonalnu prugu na [[Ramachandranov dijagram|
:{{math|3 cos ''Ω'' {{=}} 1 − 4 cos<sup>2</sup> {{sfrac|''φ'' + ''ψ''|2}}}}
α-heliks je čvrsto zbijen; gotovo nema slobodnog prostora unutar zavojnice. Aminokiselinski [[bočni lanac|bočni lanci]] nalaze se na vanjskoj strani zavojnice i usmjeravaju se otprilike "prema dolje" (tj. prema [[N-kraj]]u), poput grana zimzelenog stabla ([[božićno drvce]] efekt). Ova usmjerenost se ponekad koristi u preliminarnim mapama elektronske gustine niske rezolucije za određivanje smjera proteinske okosnice/kičme.<ref>{{cite journal|vauthors = Terwilliger TC|title = Rapid model building of alpha-helices in electron-density maps|journal = Acta Crystallographica Section D|volume = 66|issue = Pt 3|pages = 268–75|date =
=== Stabilnost===
Heliksi u proteinima mogu biti u rasponu od četiri do preko četrdeset ostataka, ali tipska spirala sadrži oko deset [[aminokiselina]] (oko tri zavoja). Općenito, kratki [[peptid|polipeptidi]] ne pokazuju puno α-spiralne strukture u rastvoru, jer [[entropija|entropijski]] trošak povezan sa preklapanjem polipeptidnog lanca nije kompenziran dovoljnom količinom stabilizacijskih interakcija . Općenito se smatra da su okosnice [[vodikova veza|vodikovih veza]] α-heliksa nešto slabije od onih koje se nalaze u [[beta-list|
[[Slika:Helix electron density myoglobin 2nrl 17-32.jpg|thumb|right|220px|α-heliks u konturama elektronske gustine ultravisoke rezolucije, s atomima kisika u crvenoj, atomima dušika u plavoj boji i vodikovim vezama (zelene isprekidane linije) ([[proteinska banka podataka|PDB]] datoteka 2NRL, 17-32). [[N-kraj]] je ovdje, na vrhu.]]
== Eksperimentalno određivanje ==
Budući da je α-heliks definiran svojim vodikovim vezama i konformacijom okosnice, najdetaljniji eksperimentalni dokaz za α-spiralnu strukturu potiče od atomske rezolucije putem [[X-zrake|X- kristalografije]] kao što je primjer prikazan desno. Jasno je da svi kičmeni karbonilni kisici usmjeravaju prema dolje (prema [[C-kraj]]u), ali se lagano razilaze, a H-veze su približno paralelne osi zavojnice. Proteinske strukture iz [[NMR|NMR spektroskopije]] također dobro pokazuju helikse, sa karakterističnim zapažanjima [[Overhauserov nuklearni efekt|
Postoji nekoliko metoda niže rezolucije za dodjeljivanje opće spiralne strukture. [[Hemijski pomak|Hemijski pomaci]] [[Protein NMR|NMR-a]] (posebno C<sup>α</sup>, C<sup>β</sup> i C') i [[rezidualna dipolarna sprega
Dugi homopolimeri [[aminokiselina]] često tvore helikse ako su topljivi. Tako duge, izolirane zavojnice mogu se otkriti i drugim metodima, kao što su [[dielektrična relaksacija]], [[dvostruko lomljenje protoka]] i mjerenja [[difuzijska|konstantas|difuzijske konstante]]. Strožije rečeno, ovi metodi otkrivaju samo karakteristični [[Prolatni sferoid|prolat]] (duga cigara) hidrodinamični oblik zavojnice ili njen veliki [[Molekularni dipolni moment
== Aminokiselinske sklonosti ==
Različite sekvence aminokiselina imaju različite sklonosti za formiranje α-heliksne strukture. [[Metionin]], [[alanin]], [[leucin]], [[glutamat]] i [[lizin]] nenapunjeni ("MALEK" u [[aminokiselina|aminokiselinskim]] 1-slovnim kodovima) svi imaju posebno visoke sklonosti formiranju heliksa, dok su [[prolin]] i [[glicin]] manje skloni stvaranju heliksa.<ref name="pmid9649402">{{cite journal|vauthors = Pace CN, Scholtz JM|title = A helix propensity scale based on experimental studies of peptides and proteins|journal = Biophysical Journal|volume = 75|issue = 1|pages = 422–7|date =
=== Standardne aminokiselinske sklonosti α -heliksa===
Procijenjene razlike u [[Gibbsova slobodna energija|
:{| class="wikitable sortable"
|+Razlike u slobodnoj energiji, po ostatku<ref name="Pace">{{Cite news|author1=Pace, C. Nick |author2=Scholtz, J. Martin |title=A Helix Propensity Scale Based on Experimental Studies of Peptides and Proteins |journal=Biophysical Journal |year=1998 |volume=75 |pages=422–427 |doi=10.1016/s0006-3495(98)77529-0|bibcode=1998BpJ....75..422N }}</ref>
Red 189:
== Dipolni moment ==
Sveukupni [[dipolni moment]] α-heliksa, zbog agregiranog učinka pojedinačnih mikrodipolova iz [[karbonil]] grupa peptidne veze usmjeren je duž osi zavojnice.<ref>{{cite journal|vauthors = Hol WG, van Duijnen PT, Berendsen HJ| year = 1978|title = The alpha helix dipole and the properties of proteins |journal = [[Nature]]|volume = 273|issue = 5662|pages = 443–446|doi = 10.1038/273443a0| pmid = 661956 |bibcode = 1978Natur.273..443H }}</ref> Efekti ovog makrodipola otvaraju neke kontroverze. α-heliksi se često javljaju na [[N-kraj]]evims, vezani negativno nabijenom skupinom, ponekad sa [[aminokiselina|aminokiselinskim]] [[bočni lanac|bočnim lancem]] kao što je [[glutamat]]ni ili [[aspartat]]ni ili ponekad s fosfatnim ionom. Neki smatraju da je spiralni makrodipol elektrostatski u interakciji s takvim grupama. Drugi smatraju da je to obmanjujuće i realnije je reći da potencijal vodikove veze slobodnih NH grupa na N-kraju α-heliksa može biti zadovoljen vodikovom vezom; ovo se također može smatrati skupom interakcijom između lokalnih mikrodipola, kao što su {{nowrap|1=C=O···H−N}}.<ref>{{cite journal|vauthors = He JJ, Quiocho FA|title = Dominant role of local dipoles in stabilizing uncompensated charges on a sulfate sequestered in a periplasmic active transport protein|journal = Protein Science|volume = 2|issue = 10|pages = 1643–7|date =
==Namotane zavojnice ==
Zavojnice α-heliksa su visoko stabilni oblici, u kojima se dvije ili više zavojnica umotavaju jedna oko druge u strukturu "superzavojnice". [[Namotane zavojnice]] sadrže visoko karakteristični [[motiv sekvence]] poznat kao '''[[heptadno ponavljanje]] '', u kojem se motiv ponavlja svakih sedam ostataka duž sekvence (''aminokiselinskih'' ostaka, a ne [[bazni par|parovi baza]] [[DNK]]). Prvi, a posebno četvrti ostaci (poznati kao položaji ''a'' i ''d'') su gotovo uvijek [[hidrofob]]ni; četvrti ostatak je (tipski) [[leucin]] {{snd}} iz čega nastaje naziv [[strukturni motiv]] koji se naziva '' [[leucinski zatvarač]] '', što je vrsta heliksa . Ovi hidrofobni ostaci pakuju se u unutrašnjosti snopa zavojnica. Općenito, peti i sedmi ostatak (položaji ''e'' i ''g'') imaju suprotstavljene naboje i čine mostić soli stabiliziran [[elektrostatika|elektrostatskim]] interakcijama. [[Vlaknasti proteini]] kao što je [[keratin]] ili "peteljkasti" [[miozin]] ili [[kinezin]] često usvajaju namotane zavojnice, kao i nekoliko [[proteinski dimer|dimeralizacija]] . Par zavojnica {{snd}} i četiri, tj. – [[snop zavojnica]] {{snd}} vrlo je čest strukturni motiv u proteinima. Naprimjer, kod čovjeka javlja se u [[hormon rasta|hormonu rasta]] i nekoliko tipova [[citohrom]]a. [[Rop protein]], koji promovira replikaciju plazmida u bakterijama, zanimljiv je slučaj u kojem jedan polipeptid formira heliks, a dva monomera okupljaju se da formiraju četveroheliksni snop.
== Raspored lica ==
Aminokiseline koje čine određeni heliks mogu se ucrtati na [[spiralni točak]], prikaz koji ilustrira orijentaciju sastavnih aminokiselina (takav dijagram potražite u članku za [[leucinski zatvarač]]. Često u [[protein|loptastim proteinima]], kao i u specijaliziranim strukturama, kao što su heliksi i [[leucinski zatvarač]], α-heliks će pokazivati dva "lica" {{snd}} od kojih jedno sadrži pretežno [[hidrofob]]ne aminokiseline orijentirane prema unutrašnjosti proteina, u [[hidrofobno jezgro|hidrofobnom jezgru]] i one koje sadrže pretežno [[polaritet (hemija)|polarne]] aminokiseline, koje su orijentirane prema [[rastvarač]]u – izloženoj površini proteina.
Promjene u orijentaciji vezanja javljaju se i kod facijski organiziranih [[oligopeptid]]a. Ovaj obrazac je posebno čest kod [[antimikrobni peptid|antimikrobnih peptida]], a napravljeni su mnogi modeli koji opisuju kako to utiče na njihovu funkciju. Zajedničko mnogim od njih je da hidrofobno lice antimikrobnog peptida stvara pore u plazemskoj membrani, nakon povezivanja sa masnim lancima u jezgru membrane.<ref>{{Cite journal|last1=Kohn|first1=Eric M.|last2=Shirley|first2=David J.|last3=Arotsky|first3=Lubov|last4=Picciano|first4=Angela M.|last5=Ridgway|first5=Zachary|last6=Urban|first6=Michael W.|last7=Carone|first7=Benjamin R.|last8=Caputo|first8=Gregory A.|date=4. 2. 2018
== Sklopovi većih razmjera ==
Red 211:
=== Vezanje DNK ===
α-Heliksi imaju posebno značenje u motivima vezanja [[DNK]], uključujući motive [[heliks zavojnice]], [[leucinski zatvarač]] i motive [[cinkov prst|cinkovog prsta]] . To je zbog pogodne strukture u kojoj je prečnik α-heliksa oko 12 Å , uključujući prosječni skup bočnih lanaca, približno jednak širini glavnog žlijeba u B-obliku [[DNK]], a također i zbog toga što dimeri [[heliksna zavojnica|heliksne sirale]] (ili leucinski zatvarač) mogu lahko postaviti par interakcijskih površina, kako bi kontaktirali tip simetričnog ponavljanja, uobičajenog u dvostrukoj spiralnoj [[DNK]].<ref>Branden & Tooze, poglavlje 10
=== Raspon membrane ===
α-Heliksi su također najčešći element proteinske strukture koji prelazi kroz biološke membrane ([[transmembranski protein]]),<ref>
=== Mehanička svojstva ===
α-Heliksi pod aksijalnom zateznom deformacijom, karakterističnim stanjem opterećenja koje se pojavljuje u mnogim nitima i tkivima bogatim alfa-heliksom, rezultira svojstvenim trofaznim ponašanjem modula tanke ugaone tangente.<ref>{{cite journal|vauthors = Ackbarow T, Chen X, Keten S, Buehler MJ|title = Hierarchies, multiple energy barriers, and robustness govern the fracture mechanics of alpha-helical and beta-sheet protein domains|journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America|volume = 104|issue = 42|pages = 16410–5|date =
== Dinamička svojstva ==
Alfa-heliksi u proteinima mogu imati [[niskofrekventno kolektivno kretanje u proteinima i DNK|niskofrekventno]] kretanje nalik harmonici, kako je uočeno u [[Ramanova spektroskopija|Ramanovoj spektroskopiji]]<ref name="pmid7115900">{{cite journal|vauthors = Painter PC, Mosher LE, Rhoads C|title = Low-frequency modes in the Raman spectra of proteins|journal = Biopolymers|volume = 21|issue = 7|pages = 1469–72|date =
== Tranzicija heliks – namotaj ==
Red 230:
Najmanje pet umjetnika u svom radu izričito se poziva na α-heliks: Julie Newdoll u slikarstvu i [[Julian Voss-Andreae]], [[Bathsheba Grossman]], Byron Rubin i Mike Tyka u skulpturi.
Umjetnica iz San Francisca Julie Newdoll,<ref name=":0">{{Cite web|url=http://www.brushwithscience.com/AboutContact.html|title=Julie Newdoll Scientifically Inspired Art, Music, Board Games|website=www.brushwithscience.com|access-date=6. 4. 2016
[[Julian Voss-Andreae]] je kipar njemačkog porijekla sa diplomom eksperimentalne fizike i skulpture. Od 2001. Voss-Andreae stvara "proteinske skulpture"<ref>{{cite journal|vauthors = Voss-Andreae J|year = 2005|title = Protein Sculptures: Life's Building Blocks Inspire Art|journal = Leonardo|volume = 38|pages = 41–45|doi = 10.1162/leon.2005.38.1.41}}</ref> zasnovane na strukturi proteina, a α-heliks je jedan od njegovih omiljenih objekata. Voss-Andreae je napravio skulpture od α-heliksa od različitih materijala, uključujući bambus i cijela stabla. Spomenik Voss-Andreae stvoren 2004. godine za proslavu sjećanja na [[Linus Pauling|Pulinga]], otkrivača α-heliksa, izrađen je od velike čelične grede preuređene u strukturu α-heliksa, jarkocrvena skulptura stoji ispred Paulingove kuće iz djetinjstva u [[Portland
[[Trakasti dijagram]]i α-heliksa istaknuti su element u laserski ugraviranim kristalnim skulpturama proteinskih struktura koje je stvorio umjetnik [[Bathsheba Grossman]], kao što su [[insulin]], [[hemoglobin]], i [[DNK-polimeraza]].<ref>{{Cite web|url=http://www.bathsheba.com/artist/|website=Bathsheba Sculpture |title=About the Artist|last=Grossman|first=Bathsheba|access-date=6. 4. 2016
Mike Tyka je računarski biohemičar na Univerzitetu u Washingtonu, koji radi sa [[David Baker|
== Također pogledajte==
Red 249:
{{refbegin|33em}}
* {{cite book|last1 = Tooze|first1 = John|last2 = Brändén|first2 = Carl-Ivar|title = Introduction to protein structure|publisher = Garland Pub|location = New York|year = 1999|isbn = 0-8153-2304-2}}.
* {{cite journal|vauthors = Eisenberg D|title = The discovery of the alpha-helix and beta-sheet, the principal structural features of proteins|journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America|volume = 100|issue = 20|pages = 11207–10|date =
* {{cite journal|doi = 10.1038/127663b0|last1 = Astbury|first1 = WT|last2 = Woods|first2 = HJ|year = 1931|title = The Molecular Weights of Proteins|journal = [[Nature]]|volume = 127|issue = 3209| pages = 663–665 |bibcode = 1931Natur.127..663A }}
* {{cite journal|last1 = Astbury|first1 = WT|last2 = Street|first2 = A| year = 1931|title = X-ray studies of the structures of hair, wool and related fibres. I. General|journal = Trans. R. Soc. Lond.|volume = A230|pages = 75–101|bibcode = 1932RSPTA.230...75A|doi = 10.1098/rsta.1932.0003|doi-access = free }}
Red 257:
* {{cite journal|doi = 10.1002/bip.1967.360050708|last1 = Sugeta|first1 = H|last2 = Miyazawa|first2 = T|year = 1967|title = General Method for Calculating Helical Parameters of Polymer Chains from Bond Lengths, Bond Angles, and Internal-Rotation Angles|journal = Biopolymers|volume = 5|issue = 7| pages = 673–679 }}
* {{cite journal|vauthors = Wada A|title = The alpha-helix as an electric macro-dipole|journal = Advances in Biophysics|volume = |issue = |pages = 1–63|year = 1976|pmid = 797240|doi = }}
* {{cite journal|vauthors = Chothia C, Levitt M, Richardson D|title = Structure of proteins: packing of alpha-helices and pleated sheets|journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America|volume = 74|issue = 10|pages = 4130–4|date =
* {{cite journal|vauthors = Chothia C, Levitt M, Richardson D|title = Helix to helix packing in proteins|journal = Journal of Molecular Biology|volume = 145|issue = 1|pages = 215–50|date =
* {{cite journal|vauthors = Hol WG|title = The role of the alpha-helix dipole in protein function and structure|journal = Progress in Biophysics and Molecular Biology|volume = 45|issue = 3|pages = 149–95|year = 1985|pmid = 3892583|doi = 10.1016/0079-6107(85)90001-X }}
* {{cite journal|vauthors = Barlow DJ, Thornton JM|title = Helix geometry in proteins|journal = Journal of Molecular Biology|volume = 201|issue = 3|pages = 601–19|date =
* {{cite journal|vauthors = Murzin AG, Finkelstein AV|title = General architecture of the alpha-helical globule|journal = Journal of Molecular Biology|volume = 204|issue = 3|pages = 749–69|date =
{{refend}}
Red 271:
{{DEFAULTSORT:Alpha Helix}}
[[Kategorija:
[[Kategorija:
[[Kategorija:
[[Kategorija:
|