Razlika između verzija stranice "Stefan Nemanja"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 32:
Ovaj sukob se okončao Nemanjinom prijedajom caru Manojlu. Nemanja se jednog dana ritualno pokorio Manuelu I Komnenu. Gologlav, bosonog, sa odjećom iscjepanom do lakata, konopcem oko vrata i mačem u rukama ušao u bizantijski logor i izašao pred cara. Stigavši pred Manojla Nemanja je pred njega pao ničice pružajući mu svoj mač, da sa njim radi šta mu je volja.<ref>[http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0584-9888/2013/0584-98881301493V.pdf Ritual potčinjavanja Stefana Nemenje caru Manojlu I Komninu 1172 (Martin Marko Vučetić, Unverzitet Johan Gutenberg, Majnc, 2013.)]</ref> Bizantijski car je prihvatio njegovu poniznost, pristavši na obnovu vazalnih obavjeza i ostavljanje Nemanje na položaju velikog župana. Završni dio ove epizode odigrao se u [[Carigrad]]u, kroz koji je buntovni veliki župan proveden u Manojlovoj [[trijumf]]alnoj povorci. Tokom boravka u Carigradu, Nemanja je živio u manastiru Bogorodice Evergetide (u čiju je slavu po povratku u Rašku podigao manastir Bogorodice Dobrotvorke (Studenica)).
[[Datoteka:Crusades surprised by turks.jpg|mini|desno|200px|Ilustracija "Turska zasjeda" koja oslikava bitku kod Miriokefalona. Autor Gustave Doré. U ovim klancima Grci i Srbi su doživjeli težak poraz od muslimana.]]
Bizantijski car Manojlo Komnin je vratio Nemanju na položaj velikog župana, a njegovoj braći je potvrdio njihove udeoneudione oblasti - Stracimiru oko Zapadne Morave i Miroslavu Zahumlje. Po povratku u Rašku, Nemanja se okrenuo učvršćivanju centralne vlasti, a Tihomirovog sina i nasljednika Prvoslava je primorao da se odrekneodrijekne vladarskih pretenzija u njegovu korist.
 
U skladu sa svojim vazalnim obavjezama, Nemanja je redovno slao pomoćne odrijede u bizantijske vojne pohode. Tako su se i srpske snage našle u sastavu bizantijske vojske koji su trupe Ikonionskog sultanata do nogu potukle u [[Bitka kod Mariokefalona|bici kod Miriokefalona]] 17. septembra 1176. godine u klancima Male Azije. Po riječima Nikite Honijata, sam Manojlo je ovaj strahovit poraz usporedio sa katastrofom kod Mancikerta iz 1071. godine.
Red 39:
[[Datoteka:Nemanjin_sabor.jpg|mini|desno|200px|Freska iz 1290. godine u [[Crkva Svetog Ahilija u Arilju|crkvi svetog Ahilija]] u [[Arilje|Arilju]], koja oslikava Sabor protiv jeretika održan 1176. godine. U donjem desnom uglu prikazani su bogumili.]]
[[Datoteka:Iglesia de San Pedro, Novi Pazar, Serbia, 2014-04-15, DD 07.JPG|mini|lijevo|200px|[[Crkva Svetog Petra i Pavla|Crkva svetog Petra i Pavla]] u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]], [[Svjetska baština|Svjetska baština (UNESCO)]] od 1979. godine. Na ovom mjestu održan je sabor 1176. godine protiv jeretika.]]
Samo bogumilstvo je bilo veoma rašireno među narodom u Raškoj i Bosni, a njegovo širenje među vlastelom dovjelo je Nemanjine akcije protiv njih. On je sazvao državni-crkveni sabor na kome je trijebalo da se donese odluka daljim mjerama protiv njih. Saboru su prisustvovali bizantijski crkveni velikodostojnici. Na njemu se dio vlastele usprotivio bilo kakvoj akciji protiv njih, ali je na kraju ipak donijeta odluka da se oni prognaju iz zemlje i kazne. Bogumili su se oružjem suprotstavili odlukama sabora, tako da je Nemanja protiv njih poveo pravi rat u kome je bogumilstvo uništeno. Oni su ipak većinomvjećinom protijerani iz države, imovina im je popaljena i oduzeta, dok je dio njih ostao u zemlji prikrivajući svoju vijeru. Nemanjin sin Prvovjenčani, ovim riječima opisuje rad svog oca protiv bogumila:
 
''„Kao nekada prorok Ilija, koji je ustao na bestidne jereje, i on izobliči bezboštvo njihovo, i jedne popali, druge raznim kaznama kazni, treće progna iz države svoje a domove njihove, i sve imanje sakupiv, razda prokaženim i ubogim. Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu, što ne ispoveda Hrista, sina božjeg. ”