Razlika između verzija stranice "Ebdžed"

'''Ebdžed''' ( {{IPAc-en|'|æ|b|dʒ|æ|d}} أبجد)<ref>{{Cite web|url=https://www.lexico.com/definition/abjad|title=Abjad {{!}} Definition of Abjad by Oxford Dictionary on Lexico.com also meaning of Abjad|website=Lexico Dictionaries {{!}} English|language=en|accessdate=2020-06-26. 6. 2020}}</ref> vrsta je [[Pismo (jezik)|pisanja]] u kojem (za razliku od alfabeta) svaki simbol ili [[glif]] predstavlja [[ Suglasnik |suglasnik]], a na čitaocima je da zaključe koji [[samoglasnik]] treba upotrijebiti. Takozvani '''mješoviti ebdžedi''' sadrže [[Samoglasnik|samoglasnikesamoglasnik]]e, bilo izborne dijakritičke, bilo određeni broj jasnih samoglasnika ili oboje. Ime ''ebdžed'' se temelji na prva (u svom izvornom redu) četiri slova [[Arapski jezik|arapskog]] alfabeta (elif, ba, džim, dal) i češće se koristi umjesto termina '''"suglasnički"''' i '''"suglasnički alfabet",''' pri opisu "[[ Zapadno-semitski jezici |Zapadno-semitske]]" porodice pisama.

Ime "ebdžed" ({{Jez-ar|أبجد||dos=}}) izvedeno je iz izgovora prvih slova [[Arapski alfabet|arapske abecede]] u svom [[Arapski alfabet|izvornom redoslijedu]] ''elif, ba, džim, dal'', što se podudara sa starijim [[Feničko pismo|feničkim]], [[Hebrejsko pismo|hebrejskim]] i semitskim proto-alfabetima: [[ Aleph |alef]], [[ Opklada (pismo) |bet]], [[ Gimel |gimel]], [[ Dalet |dalet]].

Prema [[ Peter T. Daniels |Peteru T. Danielsu]],{{Sfn|Daniels|Bright|1996}} ebdžed se razlikuje od [[Abeceda|abecede]] po tome što su samo suglasnici, a ne samoglasnici, predstavljeni među osnovnim [[ Grapheme |grafemima]] . Ebdžedi se razlikuju od abugida, druge kategorije koju je definirao Daniels, po tome što se u ebdžedima zvuk samoglasnika ''podrazumijeva'' [[Fonologija|fonologijom]], a u sistemima gdje postoje znakovi za [[ Dijakritički |samoglasnike]], kao što su [[ Niqqud |nikkud]] za [[Hebrejski jezik|hebrejski]] i [[ Harakat |ḥereketa]] za [[Arapski jezik|arapski]], njihova upotreba nije obvezna niti je široko zastupljena u svakodnevnoj upotrebi. Abugidi označavaju sve samoglasnike (osim [[ Inherentni samoglasnik |„urođenog“ samoglasnika]]) [[ Dijakritički |dijakritičkimdijakritički]]m, manjim prilogom uz pismo ili samostalnim [[Glif|glifomglif]]om. Neki abugidi koriste poseban simbol za ''potiskivanje'' urođenog samoglasnika kako bi samo suglasnik mogao biti pravilno predstavljen. U slogovnim pismima grafem označava kompletan slog; ili usamljeni samoglasnik ili kombinaciju samoglasnika sa jednim ili više suglasnika.

Suprotstavljanje ebdžeda i abecede, kako je formulirao Daniels, odbacili su i neki drugi naučnici jer se ebdžed kao termin koristi ne samo za arapski brojčani sistem, već i kao pojam za abecedni alat (tj. redoslijed slova) drevnih sjeverozapadnih semitskih skripti nasuprot 'južnoarabijskom' redoslijedu, što je daleko važnije u smislu povijesne gramatike. To je uzrokovalo fatalne efekte na terminologiju uopšte, a posebno na drevnu semitsku filologiju. Također, ovo sugeriše da konsonantska abeceda za razliku od grčke abecede, na primjer, još nije bila istinska abeceda i još uvijek nije cjelovita, nedostaje joj nešto važno da bi bila funkcionalan sistem pisanja u potpunosti. Primjetno je i to da abeceda kao skup slova sa fonološkog stanovišta, nije ogledalo onoga što bi trebala biti u jeziku, prije je skup podataka ono što pruža maksimalnu efikasnost uz najmanje napora sa semantičkog stanovišta.{{Sfn|Lehmann|2011}}

[[File:Ba`alat.jpg|mini| Uzorak [[ Protosinaitski |proto-sinajskog]] pisma koji sadrži frazu koja može značiti "(posvećeno) Ba'alati". Linija koja ide od gornje lijeve strane prema dolje desno glasi ''mt l b^'lt'' . ]]

Prvi ebdžed koji je stekao široku upotrebu bio je [[Feničko pismo|fenički]]. Za razliku od drugih onovremenih pisama, poput [[Klinasto pismo|klinastog]] i [[Hijeroglifi|egipatskih hijeroglifa]], [[Feničansko pismo|feničko pismo]] sastojalo se od svega nekoliko desetaka znakova, što je olakšavalo njegovo učenje, a fenički moreplovci proširili su to pismo širom tada poznatog svijeta.

Fenički ebdžed bio je radikalno pojednostavljivanje fonetskog pisanja, budući da je pisanje [[Hijeroglifi|hijeroglifa]] zahtijevalo da se odabere [[Hijeroglifi|hijeroglif]] koji počinje istim zvukom koji je pisac želio napisati da bi napisao fonetski, kao što je ''[[ Man'yōgana |man'yōgana]]'' ([[Kinesko pismo|kineski znakovi]] korišteni isključivo za fonetsku upotrebu) korišten je za fonetsko predstavljanje [[Japanski jezik|japanskog]] prije izuma [[kana]] .

Brojna nova pisama su se razvila iz [[Feničko pismo|feničkog]], uključujući [[Grčko pismo|grčki]] i [[ Aramejska abeceda |aramejski]]. [[Grčko pismo|Grčka abeceda]] evoluirala je u moderne zapadne abecede, poput [[Latinsko pismo|latinične]] i [[Ćirilica|ćirilice]], dok je aramejski postao predak mnogih modernih ebdžeda i abugida.

[[Datoteka:Arabic_albayancalligraphy.svg|mini| ''El-ʻArabijje'', što znači "arapski": primjer arapskog pisma (mješoviti ebdžed). ]]

Mješoviti ebdžedi sadrže znakove za neke samoglasnike, izborne dijakritike samoglasnika ili oboje. Izraz čisti ebdžed odnosi se na pisma koja su u potpunosti bez samoglasnika.{{Sfn|Daniels|2013}} Većina modernih ebdžeda, kao što su [[Arapski alfabet|arapski]], [[Hebrejsko pismo|hebrejski]], [[ Aramejska abeceda |aramejski]] i [[ Pahlavi abeceda |pahlavi]], su "mješoviti" jer sadrže simbole za neke foneme samoglasnika, iako se spomenuta nediakritička samoglasnička slova koriste i za pisanje određenih konsonanata, posebno [[ Približan suglasnik |aproksimanata]] koji zvuče slično kao dugački samoglasnici. "Čisti" ebdžed možda je najbolje predstavljen u vrlo ranim oblicima drevnog [[Feničko pismo|feničkog]] koji se u nekom trenutku (barem u 9. stoljeću prije nove ere) kao i većina suvremenih semitskih ebdžeda počeo nadopunjavati sa nekoliko suglasničkih simbola u sekundarnoj funkciji znakova za samoglasnik, zvanoj ''[[ Mater lectionis |matres lectionis]]''.{{Sfn|Lipiński|1994}} Ova praksa u početku je bila rijetka i u ograničenoj mjeri, ali je postala sve češća i razvijenija u kasnijim vremenima.

U 9. stoljeću p.n.e. Grci su prilagodili feničansko pismo za korištenje u njihovom jeziku. Fonetska struktura grčkog jezika stvorala je previše nejasnoća kada samoglasnici nisu bili napisani, što je zahtjevalo prilagođavanje pisama. Slova za [[ Guttural konsonant |guturalne]] glasove poput ''[[ Aleph |alef]]'', ''[[ On (pismo) |he]]'', ''[[ Heth (pismo) |het]]'' ili ''[[ Ayin |ain]]'', nisu bila potrebna pa su tim simbolima dodijeljene vokalne vrijednosti. Slova ''[[ Waw (pismo) |waw]]'' i ''[[ Yodh |yod]]'' također su prilagođena samoglasnicima pa su zajedno sa ''[[ On (pismo) |he]]'' upotrebljavana kao ''[[ Mater lectionis |matres lectionis]]'' u feničanskom jeziku. Glavna grčka inovacija bila je posvećivanje ovih simbola isključivo i nedvosmisleno samoglasničkim zvukovima koji se mogu proizvoljno kombinirati sa suglasnicima (za razliku od slogova kao što su [[ Linearni B |Linearni B]] koji obično imaju samoglasne simbole, ali ih ne mogu kombinirati s suglasnicima kako bi tvorili proizvoljne slogove).

Abugida se razvio nešto drugačijim putem. Smatralo se da je osnovni konsonantski simbol ima svojstveni "a" samoglasnik. Kratke linije povezane na različite dijelove osnovnog slova mijenjaju samoglasnik. Na ovaj način, [[ Južno arapska abeceda |abeceda Južne Arabije]] evoluirala je u [[ Ge'ez abeceda |abecedu Ge'ez]] između 5. vijeka p.n.e. i 5. vijeka nove ere. Slično tome, oko 3. vijeka prije nove ere, razvilo se [[ Brāhmī skripta |Braāhmi pismo]] (pretpostavlja se iz [[ Aramejska abeceda |aramejskog ebdžeda]]).

Druga veća porodica abugida, kanadski domorodački , prvobitno je razvijena 1840-ih od strane misionara i lingviste [[ James Evans (lingvista) |Džejmsa Evansa]] za jezike ''[[Kri]]'' i ''[[Odžibve]]''. Evans je koristio karakteristike [[Devanagari|pisma Devanagari]] i [[ Pitman stena |Pitmanove]] [[Stenografija|stenografije]] da konstruiše svoju prvobitnu [[Abugida|abugidu]], da bi u 19. stoljeću, drugi misionari prilagodili Evansov sistem drugim jezicima kanadskih domorodaca. Ovaj sistem se razlikuje od ostalih abugida po tome što je samoglasnik označen rotacijom konsonantskog simbola, pri čemu svaki samoglasnik ima konzistentnu orijentaciju.

Ebdžedni oblik pisanja dobro je prilagođen [[Morfologija (lingvistika)|morfološkoj]] strukturi semitskih jezika, zbog toga što se riječi na semitskim jezicima formiraju od [[ Triliteral |korijena koji se sastoji od (obično) tri suglasnika]], a samoglasnici se koriste za označavanje inflekcijskih ili izvedenih oblika. Na primjer, prema [[ Klasični arapski |klasičnom arapskom]] i [[ Moderni standardni arapski jezik |modernom standardnom arapskom]], iz korijena {{Jezik|ar|ح ب ب‎}} ''H-B-B'' (ljubav) se može izvesti oblik {{Jezik|ar|يَحِبُّ‎‎}} yaḥibbu (voli), {{Jezik|ar|يَحُبُّ‎‎}} yaḥubbu (biti voljen) , {{Jezik|ar|أَحْبَاب‎}} ʾaḥbāb (dragi, najdraži).<ref>{{Cite web|url=https://en.wiktionary.org/wiki/%D8%AD%D8%A8|title=حب - Wiktionary|website=en.wiktionary.org|accessdate=29. 6. 2020-06-29}}</ref> U većini slučajeva, nedostatak punih [[Glif|glifovaglif]]ova za samoglasnike čini zajednički korijen jasnijim, omogućavajući čitateljima da pogode značenje nepoznatih riječi iz poznatih korijena (posebno u vezi sa kontekstnim tragovima) i poboljšava prepoznavanje.

Nasuprot tome, arapska i hebrejska pisma ponekad igraju ulogu [[Abeceda|pravih abeceda]] umjesto ebdžeda kada se koriste za pisanje određenih [[Indoevropski jezici|indoevropskih jezika]], uključujući [[ Kurdski jezik |kurdski]], [[Arebica|bosanski]] i [[ Jidiš jezik |jidiš]] .

Korištenje ebdžeda nije zaobišlo ni Bosnu i Hercegovinu u periodu Osmanlijske vladavine. Brojni su epitafi u kojima je kroz stihove izrečena godina smrti i ime pisca epitafa korištenjem ebdžeda. To je slučaj sa epitafom iznad Gazi Husrev-begovog turbeta u Sarajevu.

Iznad ulaza u Gazi Husrev-begovo turbe nalazi se kamena ploča dimenzija 45 X 85 &nbsp;cm na kojoj je ugraviran natpis na arapskom jeziku. Natpis je uklesan u šest eliptičnih prostora obrubljenih debelim linijama. Godina Gazi Husrev-begove smrti  izražena je u ebdžedu (izračunato pomoću numeričke vrijednosti arapskih slova) u posljednjem polustihu. Dodavanjem numeričkih vrijednosti slova u posljednjem polustihu dobijena je 948. godina poHidžri, što odgovara godini 1541.-42.<ref>{{Cite web|url=https://www.vakuf-gazi.ba/tour/turbeta/|title=Turbeta|website=Gazi Husrev-begov vakuf|language=bs-BA|accessdate=2020-06-30. 6. 2020}}</ref>