Razlika između verzija stranice "Pokušaji državnih udara u Venecueli 1992."
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Kategorija:1992 uklonjena; Kategorija:1992. u Venecueli dodata (uz pomoć HotCata) |
m →top: razne ispravke |
||
Red 1:
[[Datoteka:1992 Venezuelan coup troops 3.png|250px|thumb|desno|Venecuelanska vojska na ulicama u odbrani predsjednika Péreza, februar 1992.godine.]]
'''Pokušaji državnih udara u Venezueli''' tokom '''[[1992.]] godine''' bili su pokušaji [[Hugo Chávez|Huga Cháveza]] i njegovog [[Bolivarski revolucionarni pokret-200|Bolivarskog revolucionarnog pokreta-200]] da preuzmu vlast u [[Venecuela|Venecueli]]. Prvi pokušaj puča zbio se 4. februara 1992. godine, a predvodio ga je lično Chávez. Drugi pokušaj odvio se 27. novembra [[1992.]] godine, dok je Chávez bio u zatvoru, a povela ga je grupa mladih oficira vjernih pokretu MBR-200. Pokušaji puča bili su usmjereni protiv korumpiranog predsjednika [[Carlos Andrés Pérez|Carlosa Andrésa Péreza]] i to u periodu kada je vlada započela s provođenjem [[Neoliberalizam|neoliberalnih]] reformi s ciljem smanjivanja zaduženosti, što je izazvalo velike proteste širom zemlje.
Prvi pokušaj puča iz februara 1992., bio je pažljivo isplaniran od strane Cháveza, koji je u tom trenutku uživao podršku oko 10% venezuelanskih vojnika. Nakon ulaska u [[Caracas]] i preuzimanja ključnih lokacija, Chávezov je cilj bio zarobiti predsjednika Péreza prije nego se vrati u [[Palata Miraflores|predsjedničku palatu]] s međunarodnog putovanja. Puč je inicijalno trebao izvesti admiral [[Hernan Gruber Odreman]], najviše rangirani oficir među pučistima, ali je isti odustao kada je saznao da bi [[Rafael Caldera]] trebao preuzeti vlast nakon puča. Nekoliko sati kasnije, narednik [[Miguel Rodríguez Torres]] trebao je izvesti puč, ali kako je Pérez znao za planirani puč, osiguranje je predsjednika smjestilo u automobil bez upaljenih svjetala, te ga brzinski poslalo na autocestu. Shvativši da je prevaren, Torres je naredio pučistima da pucaju po predsjednikovom automobilu. Posljednji pokušaj izveden je nekih pola sata kasnije, kada su pučisti trebali napasti palatu Miraflores, ali ih je dočekala zasjeda čuvara koji su bili upozoreni na njihov dolazak. Pérez se tokom napada sakrio i tako preživio. Odgovor vlade uslijedio je vrlo brzo, kada je Pérez generalu [[Fernando Ochoa Antich|Ochoi]] izdao naredbu da se vojno obračuna s pučistima. U nasilju koje je uslijedilo, 18 vojnika je ubijeno, dok je 51 ozlijeđen. Pučisti su ubrzo pohapšeni i poslani u zatvore. Međutim, iako je puč bio neuspješan, Chávezu je donio veliku popularnost, a posebno među siromašnim stanovnicima, koji su u njemu vidjeli borca za njihova prava protiv korumpiranog režima..<ref name="Guillermoprieto_2005">{{Harvard citation no brackets|Guillermoprieto|2005}}</ref>
[[Datoteka:1992 Venezuelan coup Chavez tv.png|250px|thumb|lijefvo|Hugo Chávez tokom razgovora sa novinarima nakon njegovog hapšenja.]]
Dana 27. novembra 1992., grupa mlađih oficira mornarice i ratnog vazduhoplovstva, među kojima je bio i [[Luis Reyes Reyes]], inicirala je novi pokušaj puča. Pučisti su bili u kontaktu s Chávezom dok je ovaj bio u zatvoru te su odradili bolju pripremu, naučivši nešto iz grešaka prethodnoga puča. Oficiri su ubrzo preuzeli zgradu državne televizije ''[[Venezolana de Televisión]]'' te nekoliko značajnih zračnih baza. Međutim, predsjednik Pérez je i dalje imao otvorene komunikacijske kanale, što mu je uvelike olakšalo situaciju. Već do 9:00 (puč je započeo u 4:30) sati, bilo je jasno kako će puč propasti, odnosno kako je njegov krah bio samo pitanje vremena. Pučisti su pokušali osloboditi Cháveza iz zatvora, ali bezuspješno, što su vladine snage iskoristile da ponovo preuzmu zračne baze. Oko 15:00 sati, preostali pučisti pobjegli su u [[Peru]], čime je puč i formalno završen. Ukupan broj žrtava popeo se na 172, što je bilo osjetno više nego u februaru.<ref name=NYTfeb>{{cite news|title=Venezuela Crushes Army Coup Attempt|url=https://www.nytimes.com/1992/02/05/world/venezuela-crushes-army-coup-attempt.html|accessdate=30.
Iako su oba puča iz [[1992.]] godine bila neuspješna, osigurala su da Chávez u javnosti stekne ugled borca za siromašne i protiv korumpiranog sistema. Chávez je vrlo brzo pušten iz zatvora, te je iskoristio stečenu popularnost kako bi se [[1998.]] godine kandidirao za predsjednika..<ref>Jones, Bart (2008), ''Hugo! The Hugo Chávez Story From Mud Hut to Perpetual Revolution'', London: The Bodley Head, str. 172</ref>
| |||