Razlika između verzija stranice "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m cobiss šabloni; razne ispravke
m cobiss šabloni; razne ispravke
Red 291:
[[Datoteka:Izetbegovic.jpg|140px|mini|desno|[[Alija Izetbegović]], predsjednik Republike Bosne i Hercegovine 1990.]]
Praktičkim raspadom SKJ, dolazi do organiziranja višepartijskih izbora u saveznim republikama. Najprije u SR Sloveniji, zatim i u drugim republikama osnivaju se političke stranke, čiji se politički spektar nalazi u opsezima interesnih zajednica do ekstremno nacionalističkih partija.
U SR Sloveniji se već 1988. godine osniva [[Slovenski seljački zavez]] ({{Jez-sl|Slovenska kmečka zveza}}) pod vođstvom [[Ivana Omana]]<ref>[[Aleš Primc]], ''Slovenska kmečka zveza, ob 20. obletnici'', Inštitut za gospodarske in družbene študije, Ljubljana 2008, {{COBISS-BA.BH|238825728}} {{Simboli jezika|si|slovenski}}</ref>, dok se u drugim republikama stranke osnivaju 1989-90. U SR Hrvatskoj osniva se nacionalistička [[HDZ]], koja svoje ogranke 1990. otvara u BiH ([[HDZ BiH]]). Proces stvaranja nacionalnih stranaka u SR BiH pokušan je biti spriječen prijedlogom iz [[SK BiH]] da se zabrani osnivanje stranaka sa nacionalnim predznakom, što se kroz stvaranje stranke [[Muslimani (narod)|Muslimana]] [[SDA]] pokazalo neuspješnim. Nakon stvaranja srpske stranke [[SDS]] u SR Hrvatskoj, iste se godine stvara ogranak u SR BiH. U SR Srbiji, transformisani [[SK Srbije]] ujedinjenjem sa [[Socijalistički savez radnog naroda Srbija|Socijalističkim savezom radnog naroda Srbije]] (SSRNS) osniva [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističku partiju Srbije]] (SPS).<ref name="HS" /> U SR Crnoj Gori, pored [[Savez reformskih snaga Jugoslavije|Saveza reformskih snaga Jugoslavije]], osnivaju se neke manje partije kao [[Narodna partija (Crna Gora)|Narodna partija]] i [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratska stranka]], koja je zapravo bila podružnica srbijanske Demokratske stranke osnovane 1989. U SR Makedoniji se osniva desno orijentisana nacionalna [[Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija - Demokratska partija za makedonsko nacionalno jedinstvo]] ({{Jez-mk|Внатрешно Македонска Револуционерна Организација - Демократска Партија за Македонско Национално Единство}} (VMRO-DPMNE).
 
Dotadašnje političke organizacije, SKJ, [[Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije]] (SSRNJ), [[Savez socijalističke omladine Jugoslavije]] (SSOJ), praktički gube na značaju ili se pokušavaju reformirati, promjenom imena ili uvođenjem nekih liberalnih stavova. Zahtjev saveznog sekretara za narodnu odbranu u aprilu 1991. generala [[Veljko Kadijević|Veljka Kadijevića]], da se višepartijski izbori zakonski zabrane, odbijen je.<ref name="Jović">[[Borisav Jović]] - ''Poslednji dani SFRJ. Izvodi iz dnevnika'', Beograd 1995.</ref>
Red 660:
U SR Srbiji zvanični se jezik zvao [[srpskohrvatski]] do kraja socijalističkog razdoblja. U SAP Kosovu je pored srpskohrvatskog zvanični jezik bio [[albanski jezik]], a u školskom sistemu i [[turski jezik]]. U SAP Vojvodini su, pored srpskohrvatskog, zvanični bili [[mađarski jezik|mađarski]], hrvatskosrpski, [[slovački jezik|slovački]], [[rumunski jezik|rumunski]] i [[rusinski jezik|rusinski]]. Srbija poslije socijalističkog razdoblja zadržava srpskohrvatski kao zvanični sve do Ustava iz [[2006]]. godine. U SR Crnoj Gori je zvanični jezik bio srpskohrvatski jezik ijekavskog izgovora. U SR Bosni i Hercegovini je zvanični jezik bio srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.<ref name="Geršković"/> U SR Sloveniji su pored slovenskog zvaničan status u pojedinim općinama imali [[mađarski jezik|mađarski]] i [[italijanski jezik|italijanski]]. U SR Makedoniji [[Makedonski jezik|makedonski]] je bio službeni jezik<ref>{{Cite web |url=http://www.cecl.gr/RigasNetwork/databank/REPORTS/r1/Fyrom_R1_Cvetkovski.html |title=Ustavna historija Makedonije |accessdate=8. 4. 2010 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080327060707/http://www.cecl.gr/RigasNetwork/databank/REPORTS/r1/Fyrom_R1_Cvetkovski.html |archivedate=27. 3. 2008 |url-status=dead }}</ref>, ali pored makedonskom, [[albanski jezik|albanski]],<ref name="Ada">Spasov, Ljudmil; Arizankovska, Lidija. ''Hierarhizacija jezikov v Republiki Makedoniji in Republiki Sloveniji glede na jezikovno politiko Evropske unije'', [http://www.centerslo.net/files/File/simpozij/sim20/spasov.pdf (161-169.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100918020414/http://www.centerslo.net/files/File/simpozij/sim20/spasov.pdf |date=18. 9. 2010 }} '''U''': Vidovič-Muha, Ada. (ur.) ''Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje : ob 450-letnici izida prve slovenske knjige'', Zbirka »Obdobja – metode in zvrsti« (vol. 20, ISSN 1408-211X), Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slovenistiko Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2003., {{ISBN|961-237-057-5}}, {{COBISS.SI|ID=125833984}}, [http://books.google.hr/books?lr=&cd=17&id=s5kYAQAAIAAJ&q=SR+Makedonije str. 163., 164.] {{Citat4|''Prvi člen ''Ustave SR Makedonije'' (''Ustav na SRM'', 1974) je SRM definiral kot nacionalno državo makedonskega naroda ter albanske in turške narodnosti v njej. V členih 220 in 222 je bilo zapisano, da ljudje lahko prosto uporabljajo svoj jezik in pisavo za izražanje in razvijanje svoje kulture. …}}</ref> i [[turski jezik|turski]]<ref name="Ada"/> su se također koristili u školskom sistemu, te kulturnih potreba.<ref name="Ada"/> U SR Makedoniji se u školskom sistemu podučavao i [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]]. U SR Hrvatskoj je do [[1953]]/[[1954]]. zvaničan jezik u školskom sistemu bio hrvatski, poslije hrvatskosrpski, a od [[1972]]. hrvatski ili srpski. Od [[9. novembar|9. novembra]] [[1990]]. zvaničan jezik je hrvatski. U ostaloj društvenoj praksi hrvatski kao zvaničan naziv službenog jezika SRH ostaje do Ustava SFRJ iz [[1963]].<ref name="4J"/> U Ustavu SR Hrvatske kao zvaničan naziv jezika od [[1972]]. se pojavljuje hrvatski književni jezik koji se zvao i hrvatski ili srpski. Srpskohrvatski se zvanično koristio od Ustava SFRJ iz [[1963]]. do Ustava SFRJ [[1974]]. u vojnim jedinicama JNA koje su bile stacionirane u SR Hrvatskoj i kod onog dijela stanovništva koje je preferiralo zvaničan jezik SR Srbije. U ostalim oblastima života primjena srpskohrvatskog zvanično prestaje amandmanom na Ustav SR Hrvatske [[1972]].
 
Tako Ustav SR BiH navodi kao jezik ''srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.<ref name="Geršković">Geršković, Leon; Đokić, Aleksandar; Ivanović, Branislav; Marković, Mileta; Misajlovski, Vasko; Šinkovec, Borut; Petković, Svetomir; Milinić, Obrad; Stanojević, Novak; Kršul, Ivan. ''Ustavi i ustavni zakoni : tekstovi Ustava i ustavnih zakona : osnovne karakteristike novog ustavnog sistema'' (Informatorovi priručnici), knj. 1. i 2., Informator, Zagreb, 1974., [http://books.google.com/books?id=4wgNAQAAIAAJ&q=ijekavskog str. 70.,] {{COBISS-BA.BH|3400193}}</ref>
 
== Kultura ==