Razlika između verzija stranice "Neurotransmiter"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 8:
*'''neuropeptidi'''.<ref>Guyton A. C., Hall J. E. (1999): Medicinska fiziologija. Savremena administracija, Beograd.</ref>
 
Neurotransmiteri su male [[molekula|molekulske]] mase, brzog delovanja. Brzo djeluju i brzo razgrađuju. Sintetiziraju se direktno u nervnom završetku (sinapsi) i skladište u sinapsnim vezikulama.
 
[[Neuropeptid]]i su supstance veće molekulske mase, deluju sporije, ali izazivaju dugotrajne promjene u [[nervni sistem|nervnom sistemu]]. Oni se ne sintetiziraju u presinapsnom završetku, već u tijelu neurona i aktivno se transportiraju duž [[akson]]a do nervnog završetka.
=== Sinteza neurotransmitera ===
Neurotransmiteri se sintetiziraju u nervnim završecima, u kojima se nalaze razni [[enzim]]ski sistemi pomoću kojih, iz polaznih (prekursorskih) supstanci, kao što su [[tirozin]], [[glicin]], [[holin]] i druge, nastaju neurotransmiteri. Nakon sinteze prenose se i skladište u sinapsnim [[vezikula|vezikulama]]ma. To omogućavaju transportni [[protein]]i u vezikulama. U membrani vezikule postoji [[vodikova pumpa]], koja aktivno upumpava [[vodik]]ove [[ion]]e u njenu unutrašnjost, pa ona postaje pozitivno naelektrizirana. Gradijent vodikovih iona pokreće transport neurotransmitera, pomoću transportnih proteina. Za različite neurotransmitere, podobno je više vrsta transportera, a najpoznatiji su za [[dopamin]], [[serotonin]], [[noradrenalin]], [[adrenalin]] i [[histamin]], pri čemu ih prenosi isti transporter. U terapiji se nakada aplicirao reserpin koji blokira ovaj transporter.
 
=== Sekrecija ===
Kada pokrenuti nervni impuls koji dospije do kraja [[nerv|nervnog vlakna]] izaziva promjenu njegovog [[membranski potencijal|membranskog potencijala]]. Usljed rasta potencijala otvaraju se kanali [[kalcij]], čiji [[ion]]i ulaze u presinaptički završetak. Ti kanali su N i P tipa, a ospim njih ostoje i kalcijski kanali tipa L, koji se nalaze u srcu i [[mišić|glatkim mišićima]]. To je terapijski veoma bitno jer neki medikamenti blokiraju samo određeni tip kalcijevih kanala (npr. samo L tip). Ulazak kalcija izaziva kretanje vezikula ka [[ćelijska membrana|ćelijskoj membrani]], što. putem egzocitoze, oslobađa neurotransmitera. Uz skladištenje neurotransmitera, važna funkcija vezikula je i [[egzocitoza]]. U ovom procesu aktiviraju se razni [[protein]]i. koji usmjeravaju vezikule do ćelijske membrane. Neki od njih su [[sinaptotagmin]] (sinaptotagmin), [[sinaptobrevin]] (sinaptobrevin), [[sintaksin]] i [[SNAP-25]]. [[Toksin]]i nekih [[bakterija]], kao što su klostridijum (''Clostridium botulinum''), čiji toksin botulin izaziva [[botulizam]] i [[klostridijum tetani]] (''Clostridium tetani''), čiji [[toksin]] izaziva [[tetanus]], blokirajući proces sekrecije nekih neurotransmitera (prije svega [[acetilholin]]a (botulinustoksin), [[GABA]] i [[glicin]]a ( toksin tetanusa) jer razlažu pomenute [[protein]]e egzocitoze.<ref>Rummel F. H.: Pharmakologie und toxikologie. Urban&Fischer, {{ISBN |3-437-42520-X}}.</ref>
 
Kada vezikule isprazne svoj sadržaj, nakratko se spajaju sa ćelijskom membranom. Poslije par sekundi odvajaju i vraćaju u nervne završetke, gdje ponovo skladište nove količine neurotransmitera.
 
=== Djelovanje ===
Neurotransmiteri mogu difundirati kroz sinapsnu pukotinu i vezuju se za postsinaptičke receptore.
 
Postoje dve klase receptora:
Red 71:
U nervnom sistemu, mnogi [[neuron]]i ne luče samo jednu vrstu neurotransmitera, nego više njih. Tako. naprimjer, neki neuroni koji obično imaju sekreciju [[acetilholin]]a, zajedno sa njim luče i [[vazoaktivni instestinalni peptid]] (VIP). Pretpostavlja se da VIP potpomaže djelovanje acetilholina.
 
I mnogi postsinaptički neuroni koji luče [[noradrenalin]], također, skupa s njim, sekretiraju i [[neuropeptid Y]].
 
Uloga ovakvih pojava još uvijek nije u potpunosti razjašnjena.